... i dok se u nama odvijaju svi ti strašni košmari, i scenariji s najcrnjim krajevima... na svako "kako si?" odgovarat sa "dobro.." ...izvuć iz nekih najdubljih bezdana neke osmjehe bez smisla... i pravit se da smo najjači na svijetu... strahovi nam postanu najvjerniji saputnici... "mali svitac srebrni..." jebes takav zivot. al opet, za zivot smo se borili, kakav je takav je, nas je.. volem.
21.11.2005. (21:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iako nisam siguran da sam baš dobro shvatio post,mogu primjetiti da strahovi,a koji su zakopani u čovjeku,razaraju dušu.Danima prije,kako se približava određeni dan,povlačenjem u svoju ljušturu,čovjek ponajprije šteti samom sebi.Iako nemože nešto promijeniti,on svojim strahom,otežava ionako tešku neizvjesnost.Ma o ćemu se radilo,nadam se da će biti hepiend.Puno te pozdravljam...Franc
22.11.2005. (08:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Niš se nemoj bojat, tu smo mi blogeri da te bodrimo, tješimo, uveseljavamo ili bilo što drugo da bi se osječala bolje. Ti imaš pregled za 20-tak dana, ja se ženim u isto vrijeme, neka obje stvari prođu savršeno.
22.11.2005. (08:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova mi se rečenica sviđa: jebeš takav život al za život smo se borili. Prava drama u glavi. Sinoć je prijateljica vikala na mene. Kaže da si ne smijem priuštit loše živce 20 dan ranije jer sam premlada a to će me pratit ostatak života pa da ću imat pravo na samo jedan takav dan, ali ništa duže od toga. Dobro mi je netko rekao da će mi se kad-tad dogodit PTSP. I evo ga, događa se, a ja sam totalno nemoćna. Svi se nadamo hepiendu, nada umire zadnja jeba joj ja mater.
Jole, za svadbeni dar ti želim puno moga zdravlja, haha... Sve pozdravljam
22.11.2005. (10:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
b
... i dok se u nama odvijaju svi ti strašni košmari, i scenariji s najcrnjim krajevima... na svako "kako si?" odgovarat sa "dobro.." ...izvuć iz nekih najdubljih bezdana neke osmjehe bez smisla... i pravit se da smo najjači na svijetu... strahovi nam postanu najvjerniji saputnici... "mali svitac srebrni..." jebes takav zivot. al opet, za zivot smo se borili, kakav je takav je, nas je.. volem.
21.11.2005. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
Iako nisam siguran da sam baš dobro shvatio post,mogu primjetiti da strahovi,a koji su zakopani u čovjeku,razaraju dušu.Danima prije,kako se približava određeni dan,povlačenjem u svoju ljušturu,čovjek ponajprije šteti samom sebi.Iako nemože nešto promijeniti,on svojim strahom,otežava ionako tešku neizvjesnost.Ma o ćemu se radilo,nadam se da će biti hepiend.Puno te pozdravljam...Franc
22.11.2005. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brak-početak
Niš se nemoj bojat, tu smo mi blogeri da te bodrimo, tješimo, uveseljavamo ili bilo što drugo da bi se osječala bolje. Ti imaš pregled za 20-tak dana, ja se ženim u isto vrijeme, neka obje stvari prođu savršeno.
22.11.2005. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana
Ova mi se rečenica sviđa: jebeš takav život al za život smo se borili. Prava drama u glavi. Sinoć je prijateljica vikala na mene. Kaže da si ne smijem priuštit loše živce 20 dan ranije jer sam premlada a to će me pratit ostatak života pa da ću imat pravo na samo jedan takav dan, ali ništa duže od toga. Dobro mi je netko rekao da će mi se kad-tad dogodit PTSP. I evo ga, događa se, a ja sam totalno nemoćna. Svi se nadamo hepiendu, nada umire zadnja jeba joj ja mater. Jole, za svadbeni dar ti želim puno moga zdravlja, haha... Sve pozdravljam
22.11.2005. (10:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
Ane moja lipa zakaj ne pišeš?...pusa...Franc
25.11.2005. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana
Hitam sa posla a na poslu vrimena ni za kavu.... Ugodan vikend svima a ne samo njima!
25.11.2005. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...