Komentari

thelittleone.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Slatka Žvakica

    Grozno je to što me život (čitaj: posao) toliko odvukao da nisam čula jučer na tv-u, ne bi se ni sjetila...sram me bilo! Prošla sam Vukovarskom ulicom sinoć, gorili su lampaši cijelom njezinom dužinom...

    avatar

    18.11.2005. (12:38)    -   -   -   -  

  • Fizikalac

    u slav. brodu su dvije brigade bile spremne za polazak u obranu,znam jer sam u jednoj i ja kidao živce i pitao se zašto se čeka--znamo danas zašto--no mene je najviše pogodilo juče na tv-ispovjest žene koju je silovao četnik-prepoznala ga na ulici prije mjesec dana,pukla od muke,psovala mu i grebala ga od muke golim prstima--a on otišao u policiju,prijavio ju i ona kažnjena zbog napada na ljudsko dostojanstvo-da čovjek povrati od muke,,pa jel to normalna država--jel to vukovar kad se šetaju isti ubice i silovatelji i po zakonu dobiju zaštitu-ebem im majku (a majku psujem 1 u deset godina,jedino kad puknem)

    avatar

    18.11.2005. (13:01)    -   -   -   -  

  • r e b e l

    Teško štivo, majena. Ovo što fizikalac reče, stoji. Franjo pokojni je potpisal jako puno oprosta. I sad su zakonom zaštićeni ko lički medvjedi. Nastojim ne misliti o tome, što je bilo, bilo je. I treba ići dalje, ne treba živjeti u tom vremenu ali ne treba zaboraviti, već naprotiv da bude pouka za budućnost. Treba i pohvatati i zatvoriti ubojice i silovatelje sa svih strana, no to je ipak van moje jurisdikcije. Razumijem te. Kročiš ti novim putevima, majena i to je najispravnije.

    avatar

    18.11.2005. (13:17)    -   -   -   -  

  • Fizikalac

    ma nisam im trebao psovati,jer sad vidim da sam se spustio kao i oni nisko,no sinoć me muka uhvatila,neznam jeste li gledali,ali ja to nemogu shvatiti,pokušavam sebe zamisliti u koži te žene i da ga sretnem,jadnica ga mogla samo grebati i vrištati od sve muke a on još u pravu--i neide mi se u vukovar iako godišnje službeno moram po nekoliko puta,no imam osjećaj da se ismijavaju i dalje sa nama-i policija,i profesori??u školi i đaci--oni su i dalje u velikoj srbiji,samo što naš porezni novac rabe za ćirilicu i skrivene fige,zapošljavaju se u državnim službama a kao dokaz o stručnoj osposobljenosti prilažu diplome na ćirilici-pa zar postoji hrvat koji može takvu diplomu prihvatiti,zaposliti ga i još ga zvati kolegom???meni nejasno

    avatar

    18.11.2005. (13:28)    -   -   -   -  

  • boys don't cry

    Malena nisam procitao post do kraja, ne mogu...

    avatar

    18.11.2005. (13:36)    -   -   -   -  

  • castanea land

    iako živim u vinkovcima, svaki dan sam u vukovaru, ili poslovno ili privatno. koliko god to zvučano bezbroj puta rečeno, ali grad je stvarno mrtav. gospodarstva nema, privrede nema, poduzetništva nema, ništa se ne događa. nezaposlenost daleko najveća u državi. ljudi se ne vraćaju. nakon obnovljenih kuća i stanova, uglavnom ih jeftino prodaju. škole su razdvojene, vrtići su radvojeni, kafići su razdvojeni. sve. užasno je teško živjeti u takvom okruženju.

    avatar

    18.11.2005. (13:38)    -   -   -   -  

  • Plava Zvjezdica

    rekla sam danas kod Djure: kad bi barem sva patnja prestala, sva zla prekinula se, sve boli nestale zauvijek, i nikad ponovilo se...ja spadam među sretne, a bol u očima vidim svaki put kad se tako nešto spomene mom mužu, ne mogu zamisliti uopće, ne treba zaboraviti, tako nešto se ni ne može zaboraviti

    avatar

    18.11.2005. (14:19)    -   -   -   -  

  • divljakuša

    ljepotice malena, nadam se da si se ipak malčice oraspoložila, a što se tiče zaborava, slažem se u potpunosti, nikada ne smijemo zaboraviti, ali treba početi praštati.... koliko god to teško bilo!!!

    avatar

    18.11.2005. (15:47)    -   -   -   -  

  • Darkwolf

    Ne želim da se zaboravi,ali se osobno ne želim sjećati.

    avatar

    18.11.2005. (15:48)    -   -   -   -  

  • Pinkeye

    ne znam sto bi rekla, nadam se da si bolje:)

    avatar

    18.11.2005. (22:10)    -   -   -   -  

  • Lubav više ne stanuje ovdje

    iako sam imala tu sreću da nas nisu zadesila direktna razaranja i gubici domovinskog rata, ipak te razumijem, ma koliko to nevjerojatno zvučalo; mojoj obitelji se to desilo 1945. i dan danas se to osjeća iako sam rođena puno godina kasnije, još uvijek tražimo grobove iako je od toga prošlo 60 godina, tu se sad više ne radi o tome Hrvat, Srb, bijelac, crnac, židov, komunist, nekomunist, već o čovjekovom samouništenju, o pobjedi zla nad dobrim, smrt je samo kontinuum, ali koliko se dobar čovjek bio za svog života?, evo ti moja ruka, plakat ćemo zajedno

    avatar

    19.11.2005. (19:33)    -   -   -   -  

  • samo za nas...

    neke se stvri nesmiju zaboraviti

    avatar

    19.11.2005. (21:27)    -   -   -   -  

  • Noeli

    Oh, dođem i nađem svoju prijateljicu tužnu. Znam da su to tužna sjećanja i da bilo koja riječ utjehe ne može to popraviti. Ja sam imala sreću što živim u području gdje tako nešto ružno nismo osjetili.Šaljem ti pusu za laku noć...

    avatar

    20.11.2005. (22:52)    -   -   -   -  

  • MT mafija

    Nažalost, znam o čemu pišeš...

    avatar

    21.11.2005. (11:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...