Zastrašujuće dobro. Jasno i glasno. Tužno je jedino što roditelji svoje "zasluge" itekako naplaćuju određujući budućnost onih koje su stvorili. Zato je ideja utopistička, ali to ne znači kako se ne treba boriti za nju:O
18.11.2005. (21:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u ovoj prici sam samo promatrac, akteri su potpuno druge osobe, no to ne umanjuje moju razocaranost onima koji se nazivaju njihovim najblizima, onima koji svoju bahatu sebicnost stavljaju ispred ljubavi spram onih koje su doveli na svijet, onih koji ih nisu izabrali da im budu roditelji, ali koji moraju snositi njihovu uskogrudnost i podnositi torturu zvanju "roditeljska ljubav" i "mi znamo sto je najbolje za nasu djecu".
volim horor price ali ovo je gore od ijedne price stvare upravo zato jer nije izmisljena vec se desava svakodnevno ljudima oko nas, a i nama samima....tuzno, zastrasujuce, porazavajuce...
19.11.2005. (19:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u mojem životu riječ predrasuda nije pustila korijenje ;ako je i nekad promolila glavu, što zbog neukosti, što zbog odgoja, što zbog nekih drugih utjecaja, moje je bilo da ju u korijenu sasiječem. i našla sam dobru sablju za tu rabotu. a moji su roditelji predivne osobe, iako malo ograničeni u svome svijetu, i tek sad mi je jasno koliko su mi dobre osnove, i sam život u biti, nastojali pružiti. i pružili, na kraju. samo zato, što su mi dozvolili da sama odlučujem. uvijek. i svugdje. ma koliko mi se to možda obilo o glavu, što nije bilo često. zahvalna sam im na tome, jer sam zadovoljna sobom, a to i nije mala stvar.
19.11.2005. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voljela bih kada bi i drugima roditelji dopustali barem ono osnovno - zivi i pusti zivjeti. mrsko mi je ono glupo pravilo "ili po nasem ili nikako". radije bi djecu osudili na najnesretniji zivot nego ih pustili da zive :( eto tako se to desava nekim ljudima iz moje bliske okoline. tuzno, i uvijek ce me iznova rastuzivati, a najgori je paravan "cinimo to za vase dobro"...nda...predrasude su gore od neznanja i neukosti.
20.11.2005. (22:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
Zastrašujuće dobro. Jasno i glasno. Tužno je jedino što roditelji svoje "zasluge" itekako naplaćuju određujući budućnost onih koje su stvorili. Zato je ideja utopistička, ali to ne znači kako se ne treba boriti za nju:O
18.11.2005. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje
u ovoj prici sam samo promatrac, akteri su potpuno druge osobe, no to ne umanjuje moju razocaranost onima koji se nazivaju njihovim najblizima, onima koji svoju bahatu sebicnost stavljaju ispred ljubavi spram onih koje su doveli na svijet, onih koji ih nisu izabrali da im budu roditelji, ali koji moraju snositi njihovu uskogrudnost i podnositi torturu zvanju "roditeljska ljubav" i "mi znamo sto je najbolje za nasu djecu". volim horor price ali ovo je gore od ijedne price stvare upravo zato jer nije izmisljena vec se desava svakodnevno ljudima oko nas, a i nama samima....tuzno, zastrasujuce, porazavajuce...
19.11.2005. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
spookie
u mojem životu riječ predrasuda nije pustila korijenje ;ako je i nekad promolila glavu, što zbog neukosti, što zbog odgoja, što zbog nekih drugih utjecaja, moje je bilo da ju u korijenu sasiječem. i našla sam dobru sablju za tu rabotu. a moji su roditelji predivne osobe, iako malo ograničeni u svome svijetu, i tek sad mi je jasno koliko su mi dobre osnove, i sam život u biti, nastojali pružiti. i pružili, na kraju. samo zato, što su mi dozvolili da sama odlučujem. uvijek. i svugdje. ma koliko mi se to možda obilo o glavu, što nije bilo često. zahvalna sam im na tome, jer sam zadovoljna sobom, a to i nije mala stvar.
19.11.2005. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje
voljela bih kada bi i drugima roditelji dopustali barem ono osnovno - zivi i pusti zivjeti. mrsko mi je ono glupo pravilo "ili po nasem ili nikako". radije bi djecu osudili na najnesretniji zivot nego ih pustili da zive :( eto tako se to desava nekim ljudima iz moje bliske okoline. tuzno, i uvijek ce me iznova rastuzivati, a najgori je paravan "cinimo to za vase dobro"...nda...predrasude su gore od neznanja i neukosti.
20.11.2005. (22:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...