prvo što sam napravio nakon što sam ovo pročitao je hmmm! već sam pisao kod moje2ja i phidee da ne znam točno što bih pisao kao komentar...ne želim pisati jedan od onih znam-kako-je ili i-meni-se-slična-stvar-dogodila tip komentara.a opet glupo je nešto ne napisat. volio bih jednom pročitati glavašavićevu knjigu...tj.kad malo bolje razmislim htio bih saznati nešto više o glavaševiću...sjećam mu se boje glasa ali tko je on u biti to nikad nisam saznao! hmmm
17.11.2005. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Pegy... sjećam se još uvijek toga strha i ogavnog mirisa podruma... sjećam se zdruljanih miševa ispod naših ležajeva... sjećam se straha i svoje 16-te.... Izgubljena generacija.... izgubljena godina.... izgubljena prijateljstva i ostvaremen neke strašne noćne more i filmovi koji se događaju nekom drugom....Ne gledam danas priče o Vukovaru .... izbjegavam razmišljati o tome.... kao i o majčinoj smrti.... jer to su tako ružne stvari koje uvijek razaraju...., a toga mi je dosta....Pusa Pegy
17.11.2005. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TV dvorana u SD na Savi, a na Dnevniku Mladen Stubljar...svi smo plakali, gledamo onu kolonu ljudi...strašno! Nije trebalo tako biti, jer prema ratnoj taktici na tom položaju grad nikada nije mogao pasti, ali trebao je zbog usijanih glava...političke igre. Ludo vrijeme je to bilo, ludo!
17.11.2005. (22:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oni koji smo preživjeli podrume i granate i da hoćemo ne možemo zaboraviti. Izgubljena generacija kako kaže @princez. Lijepo od tebe na postu, ali ne možeš ti shvatiti Pegy kako je to stvarno izgledalo. Ne volim se prisjećati ako ne moram pa odoh...
17.11.2005. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne volim se prisjećati tih dana, ali nekako u ovo doba ne mogu si pomoći. Čitala sam ponovo Glavaševićeva izvješća. Ne znam zašto. I bez njih je sve još u glavi. I danas na to mogu zaplakati, a obećala sam si da više neću. Pusa
17.11.2005. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijeća mi gori na prozoru. goriti će i sutra kao i svih prošlih godina. krajem listopada '91 sam se zajedno sa ostalim braniteljima iz Splita spremala za otići u Vukovar ali jedan dio nas ipak nije otišao. tko zna šta bi bilo samnom da sam otišla. u ovim trenucima, sada, dok čitam tvoj post, slušam Otvoreno, jednostavno riječi ne izlaze, samo oči zasuze...ne smijemo nikad zaboraviti na žrtve Vukovara i Ovčare, a šta se tiče oprosta...ne znam. meni je još sve svježe iako je prošlo dosta godina.
17.11.2005. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Točno znam kroz koje dileme prolaziš. Idelae je teško slijedit, ali me uvijek digne na noge "navik on živi tko zgine pošteno".
Pjesmu na mom blogu posvećujem gradu koji je zadužio sve nas i njegovim žrtvama za koje se ne zna
18.11.2005. (00:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a ja samo plačem i plačem, i uporno palim svijeće, i ne mogu te scene gledati bez suza u očima, i da zdravo bi bilo ne vidjeti, ne misliti, ali zašto ne? pa ljudi su ti prošli, to što ja ne gledam ne znači da nije bilo...i zato gledam i plačem, plačem....
18.11.2005. (01:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U to doba sam bila sama s malom bebom, muž u gardi kao i tata, brat, svi prijatelji i poznanici. Moj grad je dobio nekoliko projektila, bilo je umrlih i stradalih...ali sve to nije ni izdaleka blizu stradanjima u Vukovaru. Od cijelog rata najviše me u grlu stisne kad se on spomene. Prisjetim se one stravične kolone, ranjenika, djece i staraca...sigurna sam da nitko od njih neće to nikada zaboraviti, sa oproštenjem je druga stvar...možda s godinama i to dođe.
18.11.2005. (07:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imao sam najbolju prijateljicu - prognali je iz Vukovara i sletila golubica u Međimurje moje malo...jedne godine opisala je u školsku zadaću iz hrvatskog svoju noćnu moru iz vukovarskog pakla...o tome kako su pronašli djeda i baku svezane oko drveta sa bodljikavom žicom...beživotne...
profesorica joj je kazala da pročita svoj rad pred cijelim razredom...divim joj se kako je smogla snage to čitati pred nama sa svega 15-16g...pola razreda je plakalo na glas...pola tiho, dostojanstveno u sebi...
Spokoj vječni svim palima u tom užasu...
...a istovremeno nek trunu u paklu svi oni koji su to prouzročili i svi oni koji su se okoristili tom strahotom...
18.11.2005. (08:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy, krasan post @skaliću, ni ja još nisam pročitala Glavaševićevu knjigu, ali ću ju svakako pročitati. I mala Željka Jurić, djevojčica u plavom kaputu je napisala zbirku poezije "Moja rijeka suza"
18.11.2005. (09:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja nikad neću zaboraviti prizor:kolona staraca, djece, žena, muškaraca, uplakanih lica, s vrećicama u rukama kako odlaze.
i danas kao i onda mi suze krenu same, jer riječi ne mogu opisati tu bol koja se vidjela u njihovim očima.
strašno.
18.11.2005. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
astro-riba
Joj pa danas je godišnjica pada Vukovara ili je to sutra.
17.11.2005. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnik šumskog crnca
prvo što sam napravio nakon što sam ovo pročitao je hmmm! već sam pisao kod moje2ja i phidee da ne znam točno što bih pisao kao komentar...ne želim pisati jedan od onih znam-kako-je ili i-meni-se-slična-stvar-dogodila tip komentara.a opet glupo je nešto ne napisat. volio bih jednom pročitati glavašavićevu knjigu...tj.kad malo bolje razmislim htio bih saznati nešto više o glavaševiću...sjećam mu se boje glasa ali tko je on u biti to nikad nisam saznao! hmmm
17.11.2005. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Traces of sadness
prekrasan post...ali nažalost,pravu istinu nikada nećemo saznati..i ovo što znamo previše je....
17.11.2005. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Run
pričati sa ljudima koji su doživjeli te strahote poseban je doživljaj, ureže se u sjećanje čak i onima koji su bili u toploj fotelji...
17.11.2005. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Princeza i njena mama.....
Draga Pegy... sjećam se još uvijek toga strha i ogavnog mirisa podruma... sjećam se zdruljanih miševa ispod naših ležajeva... sjećam se straha i svoje 16-te.... Izgubljena generacija.... izgubljena godina.... izgubljena prijateljstva i ostvaremen neke strašne noćne more i filmovi koji se događaju nekom drugom....Ne gledam danas priče o Vukovaru .... izbjegavam razmišljati o tome.... kao i o majčinoj smrti.... jer to su tako ružne stvari koje uvijek razaraju...., a toga mi je dosta....Pusa Pegy
17.11.2005. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma sve 5 !
...sjecanja na ta teska vremena i patenje cak i muskima tjeraju suze u oci.
17.11.2005. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
63)^(1)(1 @ perfection
duhovi proslosti...
17.11.2005. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozofica
predivan post... posebno dio o opraštanju... neke stvari se ne smiju zaboraviti, ali svi smo vidjeli čemu vodi mržnja....
17.11.2005. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Friva
TV dvorana u SD na Savi, a na Dnevniku Mladen Stubljar...svi smo plakali, gledamo onu kolonu ljudi...strašno! Nije trebalo tako biti, jer prema ratnoj taktici na tom položaju grad nikada nije mogao pasti, ali trebao je zbog usijanih glava...političke igre. Ludo vrijeme je to bilo, ludo!
17.11.2005. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...leptirić...
nije tako lako oprostiti :( nije
17.11.2005. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
strijelac
sorry što te trenutačno zbog nekih svoji obveza ne čitam i ne komentiram! nadoknadit ću to!! ;) uživaj!
17.11.2005. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blokče F. Kobajaši
Oni koji smo preživjeli podrume i granate i da hoćemo ne možemo zaboraviti. Izgubljena generacija kako kaže @princez. Lijepo od tebe na postu, ali ne možeš ti shvatiti Pegy kako je to stvarno izgledalo. Ne volim se prisjećati ako ne moram pa odoh...
17.11.2005. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
twentysomething
Ne volim se prisjećati tih dana, ali nekako u ovo doba ne mogu si pomoći. Čitala sam ponovo Glavaševićeva izvješća. Ne znam zašto. I bez njih je sve još u glavi. I danas na to mogu zaplakati, a obećala sam si da više neću. Pusa
17.11.2005. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sama, pa šta
svijeća mi gori na prozoru. goriti će i sutra kao i svih prošlih godina. krajem listopada '91 sam se zajedno sa ostalim braniteljima iz Splita spremala za otići u Vukovar ali jedan dio nas ipak nije otišao. tko zna šta bi bilo samnom da sam otišla. u ovim trenucima, sada, dok čitam tvoj post, slušam Otvoreno, jednostavno riječi ne izlaze, samo oči zasuze...ne smijemo nikad zaboraviti na žrtve Vukovara i Ovčare, a šta se tiče oprosta...ne znam. meni je još sve svježe iako je prošlo dosta godina.
17.11.2005. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maja
odabrale smo isti ulomak... kad je tako jak...
17.11.2005. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žedan pravde
Točno znam kroz koje dileme prolaziš. Idelae je teško slijedit, ali me uvijek digne na noge "navik on živi tko zgine pošteno". Pjesmu na mom blogu posvećujem gradu koji je zadužio sve nas i njegovim žrtvama za koje se ne zna
18.11.2005. (00:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
a ja samo plačem i plačem, i uporno palim svijeće, i ne mogu te scene gledati bez suza u očima, i da zdravo bi bilo ne vidjeti, ne misliti, ali zašto ne? pa ljudi su ti prošli, to što ja ne gledam ne znači da nije bilo...i zato gledam i plačem, plačem....
18.11.2005. (01:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
Znam...
18.11.2005. (02:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krco
Kuca srce Hrvatske za vječnost u nama.Neka svjetli Vukovar!
18.11.2005. (07:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
U to doba sam bila sama s malom bebom, muž u gardi kao i tata, brat, svi prijatelji i poznanici. Moj grad je dobio nekoliko projektila, bilo je umrlih i stradalih...ali sve to nije ni izdaleka blizu stradanjima u Vukovaru. Od cijelog rata najviše me u grlu stisne kad se on spomene. Prisjetim se one stravične kolone, ranjenika, djece i staraca...sigurna sam da nitko od njih neće to nikada zaboraviti, sa oproštenjem je druga stvar...možda s godinama i to dođe.
18.11.2005. (07:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PoZoY
Imao sam najbolju prijateljicu - prognali je iz Vukovara i sletila golubica u Međimurje moje malo...jedne godine opisala je u školsku zadaću iz hrvatskog svoju noćnu moru iz vukovarskog pakla...o tome kako su pronašli djeda i baku svezane oko drveta sa bodljikavom žicom...beživotne... profesorica joj je kazala da pročita svoj rad pred cijelim razredom...divim joj se kako je smogla snage to čitati pred nama sa svega 15-16g...pola razreda je plakalo na glas...pola tiho, dostojanstveno u sebi... Spokoj vječni svim palima u tom užasu... ...a istovremeno nek trunu u paklu svi oni koji su to prouzročili i svi oni koji su se okoristili tom strahotom...
18.11.2005. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beštijica
Ja se slažem sa Skalichem. Teško je tu bilo što dodati...
18.11.2005. (08:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
phidea
pegy, krasan post @skaliću, ni ja još nisam pročitala Glavaševićevu knjigu, ali ću ju svakako pročitati. I mala Željka Jurić, djevojčica u plavom kaputu je napisala zbirku poezije "Moja rijeka suza"
18.11.2005. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djuro
ej, suze si mi na oči izmamila. nek im je vječna slava i hvala. i nek im je laka hrvatska zemlja. ne znam druge riči za reći...
18.11.2005. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mima
ja nikad neću zaboraviti prizor:kolona staraca, djece, žena, muškaraca, uplakanih lica, s vrećicama u rukama kako odlaze. i danas kao i onda mi suze krenu same, jer riječi ne mogu opisati tu bol koja se vidjela u njihovim očima. strašno.
18.11.2005. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...