Komentari

goldeneye.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • more nade

    Sad si i mene razbudio... ne, ne pušim, ali već duže sam svjesna kako svoje osobno zdravlje uzimam zdravo za gotovo. Jednako tako sve više uviđam koliko je bitno srce! Veseli me da si dobro i da ti sva iskustva nisu uskratila životnu radost nego je uvećala! Tako se nekako i ja osjećam... mogu reći: kad sam izgubila onda sam zavoljela život. Čudno, ali isitinito.

    avatar

    16.11.2005. (08:22)    -   -   -   -  

  • praktikum

    svatko tko ZAISTA voli sebe neće štetiti svome tijelu i zdravlju pušenjem, drogiranjem, prežderavanjem itd.:) s druge strane, baš neka neugodna situacija me nagnala da postignem nešto što nikada ne bih postigla da su mi uvijek cvale samo ruže:) da, sve je stvar motivacije:)

    avatar

    16.11.2005. (08:30)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    iz teškoća se vraćamo jači. moja je poruka - zašto čekati teškoće

    avatar

    16.11.2005. (08:31)    -   -   -   -  

  • tvoj maslacak

    :-*) .....zlatnooki...dobro ti jutro........PUSA

    avatar

    16.11.2005. (08:50)    -   -   -   -  

  • izvornade

    Dragi Goldy, tvoja priča mi je poznata, jer i sam imam zdravstvenih poteškoća. Ne, ne žalim se, dapače kao što i sam kažeš «i bolesti su dar». Kroz bolesti učimo više o sebi i ljudima oko nas. Prije sam znao biti nestrpljiv, jer me neki ljudi nisu shvaćali. Moja draga me prihvatila ovakvog kakav jesam i naučila da ću kod ljudi postići puno više razumijevanja strpljivošću nego agresivnim uvjeravanjem. Čovjek koji oboli čitajući, učeći i imajući sve više znanja o bolestima koje ima postaje "svjestan" bolesti. Postaje «svjestan» da nam je život darovan, da ne znamo koliko dug život nam je darovan i da svoj život trebamo darivati i dijeliti s dragim ljudima. Postaje «svjestan» veličina dara života kojeg ima. Tada još više i snažnije voli svoje bližnje, svoju dragu, svoju djecu, jer postaje svjestan da su najveće blago u životu ljubav prema ljudima koji nas okružuju, a ne isprazna utrka za materijalnim. Nemam djece i nije me sramota priznati da su me rasplakale ove tvoje riječi, ali u poplavi emocija nisam imao snage za komentar «Ne smijemo se opustiti i pustiti da nam život tako prođe. Ja od najmanje stvari stvaram "spektakle" i radujem se malim stvarima. Tako mi je vikend podigao moj sinčić, koji je sjeo do mene u fotelju, zagrlio i onako snažno, dječje poljubio, uz ono "tatice". Takvi trenuci nam se urežu u vječnost. Nismo hrčci!». Dragi Goldy, suze mi i sada klize, ali ih ne brišem neka klize jer i te suze to sam ja. Kolega me pita «je li ti dobro». Kažem «dobro sam». Taj kolega je jako drag čovjek. Zapravo do prije pet godina dok se nije zaljubio, oženio i postao otac bio je pomalo teška osoba za komunikaciju i mrgodan. Nisam mogao vjerovati, ali sada znam ljubav ga je promijenila. I dan danas se znam iznenaditi koliko iz njega izvire nježnosti i obzirnosti. Ljubav moje drage u puno toga na bolje i mene je promijenila. Sada znam da ljubav čini čuda. Sada znam da ljubav gleda srcem a ne očima i da je zato i nemoguće moguće. Dragi prijatelju, uživaj u životu ispunjavajući ga ljubavlju prema svom sinu djeca su najveće blago i začin života, prema svojoj dragoj ženi ona je najsigurniji i najčvršći oslonac među ljudima, prema svima koje voliš i koji su ti dragi… Srdačan pozdrav!

    avatar

    16.11.2005. (09:07)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    svjesna sam,ali...zajebem često samu sebe,pušim...

    avatar

    16.11.2005. (09:23)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    @almostpoznata - ovo nije kritika za pušače, ali je zgodan primjer/ @izvornade - moram početi pisati vedrije teme uhh/ @maslačak - eto ti Svjesnosti ;))

    avatar

    16.11.2005. (09:25)    -   -   -   -  

  • rilady

    goldy, uz zdravlje srca... dodajem i zdravlje uma i duha :))... :-*

    avatar

    16.11.2005. (09:26)    -   -   -   -  

  • izvornade

    Goldy sve teme su ok. Pišeš o životu. Život nije samo ružičast i slažem se s tobom da se trebamo truditi da bude ružičast nama i dragim ljudima oko nas. Nastavi i dalje pisati ono što osjećaš. Budi i ostani ono što jesi!

    avatar

    16.11.2005. (09:51)    -   -   -   -  

  • izvornade

    Goldy sve teme su ok. Pišeš o životu. Život nije samo ružičast i slažem se s tobom da se trebamo truditi da bude ružičast nama i dragim ljudima oko nas. Nastavi i dalje pisati ono što osjećaš. Budi i ostani ono što jesi!

    avatar

    16.11.2005. (09:52)    -   -   -   -  

  • Anna

    Dobro jutro Goldy... znas kako moje srce vidi stanje duha? Sve oko nas je jednostavno za shvatiti, Gospodin nas nam je dao sve Milosti na svetu i oko Njega, mi ih ne primamo, dao nam je slobodnu volju, cesto izaberemo ono pogresno, dao nam je veru, Ljubav, nadu e, tu se ponekad otvori nase srce i dusa i postanemo prava Bozja deca... sve je tako jednostavno, ali nasem razumu opet tesko za shvatiti. ne cenimo Milost zivota dovoljno, tek kada nam se desi "nesto", ali Bogu hvala ni onda nije kasno za preobracenje... Cesto mi se desi da od nekog, glupog i sitnog problema napravim haos u svojoj glavi i srcu.. i uvek se desi nesto sto me otrezni: pored mene prodje covek u kolicima, zauvek zakovan za postelju i ta kolica?! Cujem da je neko tesko bolestan?! A ja, ja se "mucim" sa problemom, koji u stvari i ne postoji, kad sve to vidim.... pozdravljam Te

    avatar

    16.11.2005. (09:54)    -   -   -   -  

  • amaely

    Nisu ni sve budilice iste... netko se budi na puno manje, nekom treba više, netko se budi sam, netko spava zimski san... ljudi su različiti. Mene je lakša prometna probudila prije nekoliko godina, zapravo Ruke koje su me je čuvale za ramena da ne lupim glavom.

    avatar

    16.11.2005. (09:58)    -   -   -   -  

  • sanja

    svaki put kad dođem na tvoje stranice, zapitam se.. gdje nastaju tako posebni ljudi.. :*

    avatar

    16.11.2005. (10:13)    -   -   -   -  

  • zbog komentara

    jutro, ponovno rođeni ;))

    avatar

    16.11.2005. (10:41)    -   -   -   -  

  • Um

    Zdrav nam bio!

    avatar

    16.11.2005. (10:56)    -   -   -   -  

  • trill

    Ajoj, a ja cijeli ovaj post propustila , a čekam ga danima ;)) ček idem pročitati još jednom :))

    avatar

    16.11.2005. (11:09)    -   -   -   -  

  • trill

    Ovako, može se biti svjestan da ono šta se radi nije dobro, a opet i nadalje to raditi...Da bi se s nečim prestalo, prvi korak je postati svjestan da to nije dobro i da nam na neki način šteti bez obzira šta ne osjećamo nikakve posljedice. Redosljed je takav : prvo postaneš svjestan, a onda nešto i poduzimaš. Obrnuto nikako ne ide :))

    avatar

    16.11.2005. (11:15)    -   -   -   -  

  • divljakuša

    čitajući ovaj post, naglo sam se razbudila, protrnula i naježila... nisam imala pojma, tvoji postovi mi nikada nisu odali da si nekada proživljavao takve strašne dane!! pusam te zbog vječne optimističnosti i prekrasnih riječi!!!

    avatar

    16.11.2005. (11:53)    -   -   -   -  

  • Portret... by razum

    a k vragu sad sve, ni zdravlje duše ni zdravlje srca ni zdravlje tijela... ništa od toga...

    avatar

    16.11.2005. (11:59)    -   -   -   -  

  • verona

    Drago mi je da je tvoje zdravlje sada dobro i da tako razmišljaš!

    avatar

    16.11.2005. (12:33)    -   -   -   -  

  • ..::kutak za mene... moje utociste::..

    ja ocito jos uvijek ne shvacam probleme koje mi stvara debljina... tvrdim da sam svjesna, a u biti nisam... drago mi je da se ti osjecas dobro...

    avatar

    16.11.2005. (13:27)    -   -   -   -  

  • verona

    ...i neka znaš da mi je sretno dijete još uvijek u mislima...i bez onog što što si dodao, dovoljno boli

    avatar

    16.11.2005. (15:11)    -   -   -   -  

  • KOKI

    potpisujem sanju i jednostavno nemam kaj dodati!...:)

    avatar

    16.11.2005. (15:44)    -   -   -   -  

  • tvoj maslacak

    :-*) .....zlatnooki...ja ti tvoje pravo ne mogu ni dati...ni oduzeti.....ali kad toliko volis maslacak...kad izadje knjizica ili cd...poklonit cu ti jedan primjerak...no i u ovom postu su bile dvije maslackove pjesme........PUSA

    avatar

    16.11.2005. (16:54)    -   -   -   -  

  • Stvoritelj i stvorenje

    Hm, da.. Ja sam se više puta u životu "probudila", ali tek nedavno onako pravo, kada sam bila na doslovno korak do smrti, ako to tako uopće možemo nazvati. No ostala sam netaknuta, znam da je to bio Njegov čudesan zahvat u moj život, kojim mi je rekao; trebam te još malo ovdje, zdravu i čitavu... Dani su sada drugačiji, kad postaneš SVJESTAN da svaki sljedeći uistinu može biti posljednji, bar ovdje... Svaki dan je dar, zdravlje je dar, život je dar.. Ma sve je dar!

    avatar

    16.11.2005. (20:08)    -   -   -   -  

učitavam...