Buntovnik od rođenja je napokon odrastao,ILI?!?
Što uopće znači spustiti se na zemlju u ovom svijetu u kojem je sve tako relativno,a granice tako krhke?
Prema Thomasovom teoremu "Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu,ona je realna u svojim posljedicama" ili po narodnom „Svatko je kovač vlastite sreće!“.
Zbog čega je svijet shizofrene osobe ili hipohondra toliko nestvaran? Zato što to kažemo mi, "normalni" ljudi? A zašto?Jer im se izlučuje nešto više kemijskih spojeva,zvanih neurotransmiterima,u mozgu ili ih pak imaju manje nego mi…?!?
Za njih su njihov svijet i njihove boljke sasvim stvarne i prizemne...
Imam jedno retoričko pitanje: Što je to "ono najbolje u ljudima"?
Zar nije i to relativno?
Ono što vidimo u drugima kao najbolje,ponekad za njih može biti upravo pogubno.
Jednom prilikom mi je jako dobar frend rekao:"Ljudi se zaljubljuju jer u drugome vide komadić sebe.A u čovjekovoj je prirodi da sebe voli najviše…"
Možda je upravo to ono najbolje što vidimo u drugima,možda želimo napraviti svog malog klona…
No ponekad je samo potrebno imati dovoljno snage pogledati duboko u sebe…
Iako to zvuči kao „a piece of cake“ čini mi se da baš i nije tako.Jeli nas je strah da ne nađemo prazninu ili nas plaši prevelika dubina kojoj ne vidimo kraja…Ponekad nismo ni svjesni kako vrijeme izmiče pred našim očima i da će jednog dana i za to biti prekasno. Prekasno da pogledamo duboko u sebe i vidimo što stvarno želimo i što nam je u životu važno,za to se borimo i stremimo prema ispunjenju tih ciljeva.
Možda je upravo to rješenje da se jednog dana ne probudimo i shvatimo da smo prestari da nešto probamo ili promijenimo.Nitko ne može probati apsolutno sve što mu život pruža.
Ovako,ako znaš što želiš,ako se i probudiš sa mišlju da nešto nisi probao nećeš se osjećati kao gubitnik jer ćeš znati da si to propustio kako bi ostvario smisao svog života...
Ovo su bile moje pomalo mladenačke,pomalo nadobudne,pomalo raspršene misli…
Možda nisu tako skladno i dubokoumno oblikovane,ali nesavršenstvo čini svijet zanimljivijim. :) One su kao i tvoje samo riječi koje ne mogu ništa ako drugi za njih ne otvore svoje srce…
I dalje lebdim iznad zemlje s ružičastim dalekozorom i slomljena krila.Možda se jednog dana spustim da se malo odmorim...
06.11.2005. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ČEMU SVE TO...?
Buntovnik od rođenja je napokon odrastao,ILI?!? Što uopće znači spustiti se na zemlju u ovom svijetu u kojem je sve tako relativno,a granice tako krhke? Prema Thomasovom teoremu "Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu,ona je realna u svojim posljedicama" ili po narodnom „Svatko je kovač vlastite sreće!“. Zbog čega je svijet shizofrene osobe ili hipohondra toliko nestvaran? Zato što to kažemo mi, "normalni" ljudi? A zašto?Jer im se izlučuje nešto više kemijskih spojeva,zvanih neurotransmiterima,u mozgu ili ih pak imaju manje nego mi…?!? Za njih su njihov svijet i njihove boljke sasvim stvarne i prizemne... Imam jedno retoričko pitanje: Što je to "ono najbolje u ljudima"? Zar nije i to relativno? Ono što vidimo u drugima kao najbolje,ponekad za njih može biti upravo pogubno. Jednom prilikom mi je jako dobar frend rekao:"Ljudi se zaljubljuju jer u drugome vide komadić sebe.A u čovjekovoj je prirodi da sebe voli najviše…" Možda je upravo to ono najbolje što vidimo u drugima,možda želimo napraviti svog malog klona… No ponekad je samo potrebno imati dovoljno snage pogledati duboko u sebe… Iako to zvuči kao „a piece of cake“ čini mi se da baš i nije tako.Jeli nas je strah da ne nađemo prazninu ili nas plaši prevelika dubina kojoj ne vidimo kraja…Ponekad nismo ni svjesni kako vrijeme izmiče pred našim očima i da će jednog dana i za to biti prekasno. Prekasno da pogledamo duboko u sebe i vidimo što stvarno želimo i što nam je u životu važno,za to se borimo i stremimo prema ispunjenju tih ciljeva. Možda je upravo to rješenje da se jednog dana ne probudimo i shvatimo da smo prestari da nešto probamo ili promijenimo.Nitko ne može probati apsolutno sve što mu život pruža. Ovako,ako znaš što želiš,ako se i probudiš sa mišlju da nešto nisi probao nećeš se osjećati kao gubitnik jer ćeš znati da si to propustio kako bi ostvario smisao svog života... Ovo su bile moje pomalo mladenačke,pomalo nadobudne,pomalo raspršene misli… Možda nisu tako skladno i dubokoumno oblikovane,ali nesavršenstvo čini svijet zanimljivijim. :) One su kao i tvoje samo riječi koje ne mogu ništa ako drugi za njih ne otvore svoje srce… I dalje lebdim iznad zemlje s ružičastim dalekozorom i slomljena krila.Možda se jednog dana spustim da se malo odmorim...
06.11.2005. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...