Komentari

rockroll.blog.hr

Dodaj komentar (44)

Marketing

  • trill

    Koliko god novaca zaradili toliko i potrošimo. Gotovo da je nebitno jel to 3 000 kuna ili 10 000 kuna. Samo su s tom razlikom prohtjevi drugačiji. Vidim kod nas doma da je to tako, jer smo se malo financijski oporavili odkako ja radim.. Međutim, sad više nazivam one telefone za pomoć nego prije, više puta dajem prosjacima i veće iznose...sve sam to radila i prije, samo osjetno manje i na uštrb nekim drugim stvarima. Mislim da tko želi davati, daje...bez obzira na prihode. Imam izvrstan primjer i kod mog direktora. Po našim poimanjima je bogat čovjek, a opet neprestano daje drugima i inzistira na anonimnosti. Čak i sponzorstvo recimo lokalnom nogometnom klubu na neki način taji, jer ne dozvoljava da se njegovo ime ili ime firme stavi na dres. Ima dobrih ljudi u svim društvenim slojevima, a i većina tih bogatih ljudi rade možda ne zato da bi imali čim više, nego zato što su tako navikli i ne mogu bez posla. Sama sebi zvučim kao nepopravljivi idealista pa ću sad malo zašutjeti :)))

    avatar

    28.10.2005. (14:45)    -   -   -   -  

  • dnevnik šumskog crnca

    igra velikih brojeva... što je meni sto kuna gejtsu je 1000000 i tako... eto...in a nut shell

    avatar

    28.10.2005. (15:23)    -   -   -   -  

  • jezdi

    Čista istina. Samo, ono što meni nikad nije bilo su oni kaj imaju kuću od pedeset soba. U njoj žive sami ili sa još jednom osobom. Pa onda na MTV Cribs vele, 'Ovo je moj krevet, obožavam ga /krevet je, jasno, faraon-size bed u svili, zlatu i platini/, nažalost, gotovo nikad ne spavam u njemu... /suzni pogled/' Ne razumijem. Postoji određen broj soba koje čovjek može trebati. I određeni broj soba u kojima čovjek može fizički boraviti u jednom danu. Jednom kad si ispucao kuhinju, blagovaonu, spavaću i gostinjsku sobu, ogromnu kupaonu, igraonicu, teretanu, walk-in ormare i sve to puta dva, preostaje ti opet onih 20 soba viška, vjerojatno za kad ti dođe dvadeset ljudi koji će prespavati. Ali, za pretpostaviti je da to ipak nije toliko često da se ne bi više isplatilo rentati sobe u nekom hotelu insted. I onda još ima deset takvih kuća. U koje fizički godišnje stigne valjda jednom ili nijednom i bez problema tada može platiti luksuzni apartman u najbolje hotelu. Ali ne - mi kasa e mi kasa, ma koliko mi šutjeli o tome. (I, da, znam da je nekretnina nekretnina i da se u nju uvijek isplati uložiti.) Ovo sve ispod kužim, ali mi nisu jasni ti abnormalno bogati. A od njih samo pojedinci znaju dati milijunček ko od šale za neko selo u Africi ili slično. Ostale boli briga. Jer, jebemu, ako Paul Allen može imati onakvu jahtu, treba i meni!

    avatar

    28.10.2005. (15:38)    -   -   -   -  

  • Ma Kaj Got

    Princip želja i potreba. Kad želje prerastu u potrebe dolazi do stvari o kojima pričaš. Uvjek je bilo tako i uvjek će biti. Osim ako se ne dogodi budućnost poput one u Star treku gdje su svi isti. Ili se bar tako čini. Utopija.

    avatar

    28.10.2005. (16:19)    -   -   -   -  

  • Zeko zna

    Ne da mi se ozbiljno komentirat jer ti je post pomalo "Pegyijski". Što to znači? Napisao si sve, ali ništa. Napisao si kako stvari stoje, i kako to nije u redu. Točka. Wow! Stvarno? Nemoj srat!:))) Sve što mi preostaje je da napišem kao i svi prije mene, ali i oni što tek slijede: Slažem se s tobom. Lijepo si to napisao:)

    avatar

    28.10.2005. (16:19)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Zeko, u naslovu piše "prvi dio". Nastavit će se priča još par puta.

    avatar

    28.10.2005. (16:22)    -   -   -   -  

  • Zeko zna

    ahaaaa.... ako je tako, onda se ispričavam na kritikama. Ako ti je priča već počela Pegyijevski, nek završi Zekootovski, i bit će najbolja priča u nastavcima do sad:) Mojne se titlju ;)

    avatar

    28.10.2005. (16:28)    -   -   -   -  

  • amy damon

    zasto je to tako? zbog onog u naslovu sto potpuno opisuje svijet u kojem zivimo. iz istog razloga ne pise u novinama da sam ja dala curicama koje su prodavale bonove za crveni kriz 20 kn od 200 kn, koje sam taj dan posjedovala (dakle, 10% onog sto sam taj dan posjedovala), a pise da je neki selebriti dao 10000 dolara deci u sirotistu ili kome vec (a to je minorn dio onog sto on posjeduje). anyway, poslovicno sjajan post. :)

    avatar

    28.10.2005. (17:17)    -   -   -   -  

  • činjenica

    iskreno.. evo za kaj se ja zalažem u vezi ove teme.. ovo ozbiljno shvati jer ozbiljno i mislim. Ako si ikad gledao seriju Star Trek.. Eto tamo više kao nema novčane razmjene.. ništa se ne plaća jer se za sve nađe neki način da se to nadomjesti ili obnovi resurs bez velikog gubitka. Jednom sam u knjizi za predmet Etika koji se predaje u srednjoj školi pročitao da što se novca tiće svijet teži prema tome da se postigne taj način razmjene dobara i usluga "bez naplate" iskreno mislim da je to još jako dugo nemoguće jedino ako se ne dogode neke drastične promjene. Ne želim ih ovdje nabrajati no jedini brzi pomak bi se mogao dogoditi u jednoj veoma neizglednoj situaciji.. iz svemira dođe napredna rasa koja nam odluči pomoći i tako sredimo i taj loši dio čovječanstva uz njihovu pomoć... kažem.. jako malo vjerojatno..

    avatar

    28.10.2005. (18:28)    -   -   -   -  

  • lucy

    slažem se s tobom da uvijek po ljudskoj prirodi težimo da ga imamo više i tako u nedogled.negdje sam procitala da prema statistici vise u dobrotvorne svrhe daje srednje bogati nego oni koji imaju milijune.:)

    avatar

    28.10.2005. (21:48)    -   -   -   -  

  • pegy

    Rock, ne znam što reći na ove Zekotove kritike. :) S obzirom da me svojevremeno javno hvalio da sam za cool listu i da mi je stil uvijek isti, ispada da je bio BIG lažljivac. :) Iako, ne vidim baš neke sličnosti da mnom u stilu pisanja. A i ne moraš se toliko braniti, nije te valjda smrtno uvrijedio? :)) Ja se baš i ne slažem s tobom. Više mislim poput tvoje prijateljice. Stvar je u onome koliko od onoga što nam treba damo drugome. Jer, npr. prosječna plaća u Hrvatskoj je 4.000 kuna (otprilike). Kad bi netko takav dao pola svoje plaće, više sa ostatkom ne bi mogao živjeti. Ili bi, ali kao socijalni slučaj. Osim ako bi bio bez voća, mesa, sapuna. Kad netko ima 400.000 kuna, onda ako mu i 200.000 nije dovoljno puno za dati da bi to osjetio u smislu vlastite egzistencije. Htjeti imati cipele ne znači pretjerivati. Htjeti imati cipele je potreba. Htjeti imati cipele od 1000, 2000, 3000 kuna s određenom markom nije potreba. Razumijem što želiš reći. Da je mnogim bogatim ljudima odvojiti se od kuna jednako teško kao i nama. Tu se slažem. Štoviše, ja mislim da je njima bolnije izdvojiti 100 kuna za nekoga, nego što bi to bilo i tebi i meni. Nekima od njih je to teška duševna bol. :) Isto možeš primjetiti i sa onima koji imaju plaću i preko 10-ak tisuća kuna, a muka im je cugu platiti. Kad malo rezimiram, mislim da je bit ipak u onome osobnome, je li netko škrt ili darežljiv. Nema veze koliko ima. Ili voli davati ili ne. A po vlastitoj savjesti, ako voli, procjeni kolikom sumom (ili nečim drugim) može pripomoći. Ja u svojoj plaćici uživam, mala je, nemam dovoljno da mogu sama živjti, ali sve manje mi na pamet padaju one misli «da mi je x kuna». Golden je napisao jedan post o sličnoj temi. Pročitaj ako stigneš.

    avatar

    28.10.2005. (22:08)    -   -   -   -  

  • uspomena

    Nema granice. Ljudska je priroda jednostavno takva. Ne postoji trenutak u kojem ne želimo još nešto. Ne bi to bilo toliko loše (jer to nas 'željenje' katkad i pokreće) da zbog toga često ne strada duhovni dio našeg bića. Previše svojih misli, vremena i energije ulažemo u brigu i nastojanja oko tih materijalnih stvari koje želimo. No meni je osjećaj davanja vrlo ugodan. Kad, makar i simbolično, pomognem nekome tko nema. I onda kad ni sama nemam gotovo ništa. Za mene je novac nekako prolazna kategorija - danas ga nema, sutra ga možda bude... Kad ga imam, trošim ga, a kad nemam, ne očajavam zbog toga što ga nemam.

    avatar

    28.10.2005. (22:32)    -   -   -   -  

  • jazzie

    Slažem se s tobom, iako ne znam da li to smijem napisati jer je to postalo omraženo poput pusača i kisača. Evo napisala sam pa kud puklo da puklo... Ljudima nikada nije dosta, ali ja ih u potpunosti shvaćam - jer niti meni ne bi bilo. Imam jednog prijatelja, koji je stvarno divan prijatelj. Bio je nezaposlen i tražio kako je rekao bilo što samo da mu plate socijalno. Rekao je da bi radio i za 2000 kuna. Dobio je posao i tri tisuće. Nakon tri mjeseca počeo se žaliti da mu je to potpuno premala lova. Jer u tom trenutku je imao za platiti stanarinu i koju kavicu, ali nije imao za novi automobil. Pisala sam o tome jednom i iskreno mislim da rješenja nema. Postoje ljudi poput mene koji su potpuno socijalno neosjetljivi i uvijek će sebe staviti ispred drugih. A opet, bogati ljudi na ovom svijetu su sami stekli to svoje bogatsvo (kako god), a siromašni - iz nekog razloga (objektivnog ili subjektivnog) nisu. Moram reći bad luck, iako nadam se da shvaćaš da ne mislim to bezobrazno, nego jednostavno to je život!

    avatar

    28.10.2005. (22:34)    -   -   -   -  

  • armin

    gdje je Robin Hood..

    avatar

    28.10.2005. (22:49)    -   -   -   -  

  • amy damon

    znam metodu za odredjivanje granice. buduci je ovo nije real life, nudim jedno isto tako nimalo real life metodu. najprije nam treba nas svemir na dvd-u i program za ulazak u isti. zatim treba izabrati direktora svemira, koji ce otici i popraviti gresku, te ce nadalje sve biti bolje, i nitko nece imati previse,a ni premalo. a on se treba vratiti tocno u trenutak kada je, npr. pocelo novcano poslovanje ili sto god se dugim istrazivanjem pokazalo uzrokom danasnjeg problema. i tamo bi trebao svima napraviti lobotomiju ili ih zasvijetlit s onim kaj furaju 'men in black' te im u genom usaditi stop! dio koda, kod proteina koji bi imao ikakve veze s bilo kojim procesom vezanim uz postojanje novca u tom svemiru. (ja sam navela novac kao primjer za uzrok konzumerizmu, ali istina je da mi je to prvo palo na pamet. sto ne znaci nikada nuzno da je to tocno. pa postoji scenarij i ako tako nije) onda se direktor svemira vraca u svoj svijet koji je promijenjen i zbog strepnje sto li ce ga docekati, u procesu teleportiranja, samom mu dolazi do nekakvim cesticama izazvane modifikacije njegovog genoma te se vraca jednako promijenjen kao sto je promijenio svijet.

    avatar

    28.10.2005. (23:55)    -   -   -   -  

  • espadrila

    ne slazem se sa nicim gore iznesenim - jer je to tako popularno. a sad malo za ozbach - ne slazem se sa nicim gore iznesenim. nema formule koja bi dala odgovor di je granica kada treba poceti dijeliti. stvar je to svakoga od nas - naseg sustava vrijednosti i nakraju i nesebicnosti a ako bas hoces (aj kad se vec razbacujemo sa fancy frazama) i plemenitosti. to ti je ili usadjeno u mozak ili nije. tako da majmun koji nastupa u mtv cribs i ima 60 soba u kojima nikad nije ne bi nista davao ni da ima dvostruko vise, isto ko sto nista nije davao i kada je imao puno manje. sa druge strane, postoje ljudi koji imaju malo i opet dijele sa drugima. sve je stvar naseg vlastitog mentalnog sklopa. najveci humanisti i najdarezljiviji i najplemenitiji ljudi su nam sasvim sigurno nepoznati - jer im reklama nije ni na kraj pameti. osim amy damon. ona nam je svima dala dobar uvid u bespuca njene plemenitosti i osjecaja za socijalnu pravdu.

    avatar

    29.10.2005. (03:54)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Stvar je toliko individualna da nema šanse da sve svedeš pod isti nazivnik. Nikad nisi dovoljno bogat i uvijek težiš višem, boljem... Hoće li netko na putu prema gore zadržati osjećaj za druge u smislu pomaganja, materijalnog i ljudskog, e to ovisi samo o pojedincu. Lako je meni sad reći: "Eh, da imam duplo veće prihode, 50% od toga bih poklonila." To ne znam jer se potrebe, želje i preferencije mijenjaju. A i Bog je prvo sebi napravio bradu, pa... :)

    avatar

    29.10.2005. (13:39)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    Ja se ne čudim što neki žele imati sto soba, aviona , jedrilica, i na kraju zašto ne bi Bill Gates mogao sakupljati vlakove, ako ga to veseli. Pih, ja bih htjela imati kuću sa najmanje šest soba, ali ne ztato da mi budu prazne nego da mogu poslagati u njim rodbinu kad ih zovnem na ljetovanje. Ja želim imati više i nikad mi nije teško odvojiti za nekoga koji nema ono što mu mogu dati. Mislim da većina njih koji zaista imaju jako puno daju velike svote novca za one potrebite, ali kako smo mi ljudi ipak prvenstveno tu da se pobrinemo za sebe, tako smo i shvatili svoje poslanstvo, a da li će neko pritom misliti na drugoga stvar je čisto pojedinca i na takve stvari se ne može utjecati tako da se nekome pod nos stavlja kako je bogat i da mora brinuti o drugome.Ne mora, to je volja onog koji daje, ovisno koliko je društveno osjetljiv, ovisno o tome kako je došao do novca, ovisno o tome kako je odgajan, ovisno o puno faktora i smiješno mi je da uopće netko može razmišljati na način na koji razmišlja ta tvoja prijateljica. Pa to njeno je čista utopija, doslovno za crknut od smijeha, toga ima samo u bajkama.

    avatar

    29.10.2005. (13:59)    -   -   -   -  

  • pastir

    Jeste li ikad kockali? Ja sam izgubio 100 kn. Nisam si mogao oprostiti deset dana, samo što nisam lupao glavom u zid. Tip do mene je izgubio preko tisuću eura. Nisam ni trepnuo. Ista je priča i sa svim primjerima koje ste spominjali. Jednostavno sami sebi smo najvažniji. Divim se i cijenim one koji volontiraju, pomažu, zbog takvih mi je malo draže živjeti na trećem kamenčiću od sunca.

    avatar

    29.10.2005. (21:02)    -   -   -   -  

  • salt and pepa

    rekao si notornu istinu, i like ya "Tell me why are we, so blind to see? That the ones we hurt, are you and me!" respond na ono na kraju

    avatar

    29.10.2005. (23:58)    -   -   -   -  

  • Blokče F. Kobajaši

    Ja bi sad bila zadovoljna i sa minimalnom pripravničkom plaćom i vjerujem kad je jednom i dobijem da ću težiti višem. To je normalno, svatko želi napredovati. A socijalno si osjetljiv ili nisi, želiš pomoći ili ne želiš. Nema tu pravila ni granice. Ako želiš pomoći pomoći ćeš i sa malo. A mislim da rad Gatesa i sličnih ima najmanje veze sa željom da zarade još love. Kao što se meni ne radi samo zbog love nego i zbog osjećaja korisnosti i konstruktivno provedenog vremena.

    avatar

    30.10.2005. (01:06)    -   -   -   -  

  • scar

    oni koji nemaju bi uvijek dali vise od onih koji imaju.i manje su skrti.to je poznata stvar.sto vise imas, to si pohlepniji.da nema siromastva ne bi bilo ni bogatstva. i ja mislim da je to skroz isto, ona da zaraduje duplo, ili milioneri koji zele jos vise. i znas, ne izgleda 10000 kn puno.ovdje gdje zivimo, to bi bila nekla razumna racunica s kojom ne bi trebali razmislajti o tome ocemo li kupiti namirnicu dvije kune jeftiniju.i mogli bi sasvim normalno zivjeti.al da, zeljeli bi opet vishe. ja sam jednom postavio u drustvu pitanje zasto postoji novac i koji debil ga je izmislio.odmah se javio jedan lik poovjesnicar i izvrijedo me , al ja i dalje stojim kod toga.znam da mi je teorija labava, trgovanaja ima od kad je covjeka, al nisam sretan sto je tako.

    avatar

    30.10.2005. (10:38)    -   -   -   -  

  • anspik.

    ja mislim da bi ok bilo kad bi svi npr davali 5% svoje zarade drugima. pa bi netko ko zarađuje 4000 kn dao 200 kn, a netko ko zarađuje 4 milijuna - 200 000 kn. i tako. mislim, malo je karikirano. uglavnom što sam mislila reći je da ne mislim kako bi oni bogatiji trebali davati toliko da im ostane samo za život i osnovne potrebe, a ne i za kupovanje kuća od 20 soba i 30 metarskih jahti. zaradili su novce, imaju pravo i uživati.

    avatar

    30.10.2005. (12:32)    -   -   -   -  

  • Pax..

    Evo, da se i ja malo napravim pametan: Rast će trajati dok budu trajali resursi, to jest, dok ih ne nestane. S obzirom na eksponencijalan rast potrošnje u današnjem društvu, krah se može očekivati za 200-300 godina ili, eventualno, malo ranije, kad štednja počne pritiskati donje slojeve društva koji bi se mogli pobuniti i srušiti one gornje slojeve. Ali za nekoliko stoljeća smo gotovi kao civilizacija.

    avatar

    30.10.2005. (16:46)    -   -   -   -  

  • mali bumbo

    postoji razlika izmedju teznje boljem i ljudske TASTINE

    avatar

    30.10.2005. (19:30)    -   -   -   -  

učitavam...