Eto i taj cjenjeni fratar ne spominje "Uskoplje" kao naziv za varoš. Gornji Vakuf je bio i kad je on doš'o i prije nego je doš'o, a i kad je otiš'o. Desi se godina 1993. i nekim šupljoglavcima na um pade: Hajmo mi promjenit ime grada. Mi smo "ponositi Hrvati" a ime grada nam je Tursko. I tako ti "ponositi Hrvati" promjeniše ime svoga djela grada u ime koje nikad ono nije imalo. Sad "Turci", naravno nedaju da im se mjenja vjekovno ime grada, jer je to fašistićka i komunistićka politika Karadžićevih četnika i Titinih pionira. Al' tu se javi onaj problem stari. Hrvati ispadoše nacionalno ugroženi, kao i obićno.
25.10.2005. (13:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vuk Uskopolski
Jukić, ako nisi primjetio,putuje i piše u vrijeme turske vladavine, pa bi bilo čudno da naš grad naziva drukčije. Ali on piše da u njemu žive turci i kršćani. Je li bi se, po istoj logici, i iz toga moglo nešto zaključiti?
25.10.2005. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rex
Vakuf je turska riječ koja hrvatski narod podsjeća na krvoločna turska osvajanja, petstoljetnu okupaciju i genocid nad bosansko-hercegovačkim katolicima Hrvatima. Izbacujmo ružne turske riječi, vraćajmo naše domaće, srednjovjekovne, katoličko-hrvatske nazive !!!!
25.10.2005. (14:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
haa
Izbacujete vi puno toga. Riječ Vakuf nema nikakve veze sa krvoločnošću. Vračate katoličko-htvatske nazive. E, to, s duznim postovanjem vračajte u Hrvatskoj i tamo gdje ste većina, a u gradu u kojem su Bošnjaci večina, neće se nikad dogodit promjena vjekovnog imena. Uostalom, ja kažem uredu, haj promjenit ćemo ako vam toliko smata, mi Bosnjaci smo tolerantni. Neće se zvati Gornji Vakuf, ali neće ni Uskoplje, jer se Uskopljem nikad nije zvao. Eto nek' se zove Česta. Kol'ko znam to je nekako najstariji naziv. Vuće, znaš šta ja iz toga tvog zaključivam. Reće li on kršćani? Reće. Nije reko Hrvati. Reće li on Turci, reće, to su naši predci. Jer mi smo poturćeni. Sad smo se mi transformisali u Bošnjake, kao što ste se vi umjesto u Bosance ili Bošnjake transformirali u Hrvate(transoformirali je mozda malo nestrucna i gruba rijec). A iz toga se takodje vidi kako su "turci" i "kršćani" živjeli zajedno kao i predhodnih godina prije ovog rata bez ikakvih problema. To je zato što Osmansko carstvo nije vršilo islamizaciju na silu. Krščani i ostali ne bi drukćije opstali, da nije bilo tako.
25.10.2005. (16:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Osmansko carstvo nije vršilo islamizaciju na silu."
haa ... dobro si dao sebi ime.... haaa...pa zato se i raspalo sto je narodu bilo dobro.. osmanlije dali sva prava narodu pogotovu onima koji nisu htjeli da se poturce.
kao i komunisti.. koji su bili u partiji dobili sve, a koji nisu morali su preko grane da traze kruha.
Tako ha ha tvoje osmanlije toliko su nas mazile i pazile 500 godina da smo plakali kad su odlazili od nas. Ostavil su nam samo peksinluk, neradnike, obicaje koji su van zdrava razuma, i vas muslimane. Reci mi ima li ista dobro da su nam ostavili.
Procitaj koju knjigu od Mese Selimovic, Ive Andrica pa ces vidjeti sto nam je bilo dobro za vrijeme Osmanlija
25.10.2005. (17:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
by the way, haa vidi se da nisi ucio srpsko hrvatski ili hrvatsko srpski jer u tvom pisanju ne postoji palatalizacija i pretvaranje suglasnika po zvucnosti.
("predci." "predhodnih "...analiziraj malo ove rijeci pa kad ne budes znao kako se pravilno pisu, ti slobodno pitaj. Ne znanje nije sramota, sramota je pretvarati se da znas a u stvari ne znas.)
25.10.2005. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PSIHIJATAR OD PSIHOANALIZ
Doseoba Slavena i srednjovjekovna Bosna
U 7. stoljeću se naseljavaju Slaveni na području sadašnje Bosne i Hercegovine. Tijekom toga vremena, Slaveni su, uz asimilaciju zatečenih Kelta, Ilira i Rimljana, primili kršćanstvo i uz razvitak vlastitih kulturnih i umjetničkih oblika, oblikovali političke institucije i, konačno, i vlastitu državu. Osnovnu značajke toga perioda čini djelomična izoliranost cijele regije od glavnih kulturnih i političkih strujanja svoga doba, što je imalo za posljedicu relativno malen broj kulturnih, vjerskih i sekularnih, spomenika (izuzetak čine pučki nadgrobni spomenici, stećci ili mramorovi, kojih ima nekoliko desetaka tisuća i koji predstavljaju svojevrsnu narodnu umjetničku ostavštinu). Područje današnje Bosne i Hercegovine je tvorilo nekoliko zasebnih upravnih jedinica ( Bosna, Hum, Travunja, Soli, Usora, Završje, Donji kraji, kao i veliki dio na zapadu koji su tek turska osvajanja pripojila Bosni, te ima povijesni naziv Turska Hrvatska). Tijekom toga vremena Bosna je bila tek "zemljica" (to horion), koja nije činila više od 20-30 % sadasnje Bosne i Hercegovine. I na vrhuncu teritorijalne ekspanzije, za vrijeme dinastije Kotromanića, područje bosanskoga kraljevstva uključivalo je oko 70% danasnje BiH (no, uz znatan dio Crne Gore i Hrvatske).
Stanovništvo jezgrene Bosne je bilo slavensko, po svojim etničkim i vjerskim značajkama blisko ili istovjetno etničkom supstratu kao i Hrvati. To je vidljivo iz mnogobrojnih etno-kulturnih obilježja, kao što su jezik na narječnoj razini (čakavština i štokavsko-čakavska mješavina ikavskoga refleksa jata, te zapadna ijekavština, što su sve karakteristike hrvatskoga jezika), glagoljsko i zapadno-ćirilsko pismo (tzv.bosančica ili hrvatsko-bosanska ćirilica) kojim su pisane isprave, djela vjersko-nabožnog i umjetničkog sadržaja, a koje je istovjetno hrvatskoj ćirilici koja se rabila u srednjoj Dalmaciji i Dubrovniku, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, što se očituje u zapadnom katoličkom kršćanstvu ( hrvatska Dalmacija i Bosna su potpadale pod istu vjersku jurisdikciju- bilo Splitsku, bilo Dubrovačku dijacezu), te umjetničkim oblicima zapadne provenijencije (Romanika i Gotika).
Hrvatska i Bosna 1102. god.Politički, većina je sadašnje Bosne i Hercegovine (uz kratke intervale, kao za vrijeme srpskog župana Časlava Klonimirovića ), pripadala hrvatskoj državi, bilo za vrijeme hrvatskih narodnih vladara Trpimirovića (9.- 11. st.), bilo kao vazalni dio ugarsko-hrvatskoga kraljevstva. Jedan od simbola političkih veza Hrvatske i Bosne je i titula "ban", koju su bosanski vladari nosili od najranijih vremena, a koja je karakteristično hrvatska politička titula. Svi bosanski kraljevi su bili katolici, i često (ne uvijek) se nalaze u rodoslovima hrvatskih dinastija. Kulturna strujanja, pogotovo za vrijeme posljednjih 150 godina predosmanske Bosne, sve su više isticala te značajke, tako da najznačajnija djela bosanske umjetnosti i pismenosti čine u Splitu i Omišu nastali umjetnički rukopisi Hrvojev misal i Hvalov zbornik, iluminirani vjerski tekstovi stvoreni po narudžbi splitskog hercega i bosanskoga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, "neokrunjenog kralja Bosne", te romanički zvonik i portal u Jajcu.
Rast i pad Bosne od "zemljice" do velikaša u 15. stoljećuUz sve rečeno, potrebno je dodati nekoliko napomena: istočna područja današnje Bosne i Hercegovine, prije svega Podrinje, Hum i Travunja (koji otprilike odgovaraju istočnoj Hercegovini i dijelu Crne Gore) su vec od 12. stoljeću postali u velikoj mjeri pravoslavni (Podrinje je to bilo i prije). Asimilacijom pravoslavnih Vlaha, utjecaj srpske države i kulture se proširio i na taj dio zemlje, što je posebno doslo do izražaja nakon osvajanja toga područja od strane prvog bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića, koji je uzeo u službu srpske pisare, pa, iako je centar njegovih političkih i kulturnih težnji ostao vezan za hrvatsko-katolički zapad (sam Tvrtko je bio i ostao katolik), određen broj bizantskih i srpskih civilizacijskih obilježja vidljiv je na njegovom dvoru. Također, specifičnost same Bosne čini "hereza" bosansko-humskih krstjana, koju su starija znanstvena istraživanja smatrala ogrankom dualističko-gnostičke sekte potekle od bugarskih Bogumila, no po općenito prihvaćenim novijim znanstvenim spoznajama radi se o vjerskoj sljedbi nastaloj iz zapadnog kršćanstva koja je kao osnovu imala nerazvijenu katoličku teologiju (uz neke organizacijske elemente preuzete iz pravoslavnog monaštva), a nastala je i održavala se zbog relativne izoliranosti bosanskog područja. Krstjani (kojima su pripadali, bar nominalno, i neki istaknuti bosanski velikaši kao vojvoda Hrvoje), koliko se može procijeniti, nikad nisu činili većinu stanovništva, niti su stvorili vjersku organizaciju na državnoj razini, te su prirodno nestajali misionarskim radom dominikanaca i, posebno, franjevaca. Ostatak je progutala turska invazija.
Ovaj kratak uvod u prikaz društvenokulturnoga miljea predturske Bosne valj
26.10.2005. (03:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-
dopuniti tvrdnjom da je povijest stare Bosne bila i ostala spornom temom, jer njena interpretacija leži u korijenu novovjekih nacionalnih ideologija: hrvatske, srpske i bošnjačke. Prikaz različitih i suprotstavljenih pristupa predosmanskoj prošlosti područja koje je danas Bosna i Hercegovina, dan je na u prijegledu nacionalnih ideologija.
[uredi]
Tursko osvojenje i osmanska vlast
Godine 1463. u munjevitom ratu, u svibnju i lipnju, nakon skoro osam desetljeća sustavnoga pustošenja i osvajanja, Turci su osvojili bosansko kraljevstvo. Nakon što su izaslanicima bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića obećali petnaestogodišnje primirje, velika je turska vojska u jačini od 150.000 ljudi u prvoj polovici svibnja krenula iz Drinopolja i kroz Skoplje, Kosovo i Sjenicu izbila na granice bosanskoga kraljevstva i kroz Podrinje provalila u središnju i gornju Bosnu. Tvrdi grad Bobovac, opkoljen 19. svibnja, predao se Turcima 21. svibnja. Pred turskom opasnošću kralj Tomašević sklonio se u Jajce, a odatle je uputio se prema Hrvatskoj, nadajući se prikupiti neku pomoć, ali je u Ključu na rijeci Sani bio opkoljen. Budući da je Mahmud pasa Anđelović obećao kralju Tomaševiću sigurnost života i slobodu, kralj se predao Turcima. Tako su turski osvajači za kratko vrijeme osvojili tri glavna bosanska grada: Bobovac, Jajce i Ključ, a potom, pod prisilom, po kraljevoj zapovijedi, Turcima su se predali i ostali bosanski gradovi: po ljetopiscu Dlugosu Turcima se predalo 70 bosanskih gradova, po jednom talijanskom izvješću 117, a po Kristobulu nešto manje od 300. Tada su Turci, po različitim podatcima, 100.000 pučanstva odveli u zarobljeništvo i 30.000 mladića u janjičare. Turski pokušaj da tada osvoje i Hercegovinu ostao je bez uspjeha. Od susjednih država i vladara ugroženoj Bosni nije nitko priskočio u pomoć. Pokušaj pape Pija II. da osobno povede križarsku vojnu za oslobođenje Bosne propao je njegovom smrću u Anconi 19. srpnja 1464. Kralj Tomašević je pogubljen pod Jajcem, nakon što je izdao zapovijed o predaji svojih gradova turskom osvajaču.
U Milodražu, između Fojnice i Visokoga, 28. svibnja, turski sultan Mehmed II. Osvajač, na traženje fra Anđela Zvizdovića, koji je zatražio slobodu vjerskog rada i slobodno ispovijedanje vjere katolicima u Bosni, izdao svečanu povelju - Ahd-namu - kojom je franjevcima zajamčio slobodu rada "u mom carstvu", da se izbjegli franjevci mogu slobodno vratiti. Razdoblje od 1463.-1878. karakteriziraju sljedeće značajke:
stradanje i raseljavanje domaćeg hrvatsko-katoličkog stanovništva i plemstva, kao i islamizacija koja je uhvatila korijen uslijed vise čimbenika, među kojima su najvazniji vjerski progon i nasilje, te inferiorni društveni položaj kršćana opterećenih raznim nametima, kao i institucija "devširme", prislinog odvođenja kršćanske djece i odgoja u islamskom duhu. O promjeni sastava stanovništva govore i sljedeće brojke:
prema turskim službenim podatcima:
Godine 1528./29. u današnjoj BiH bilo je:
Muslimana...cca. 220.000 ili oko 34%
Katolika......cca 360.000 ili oko 57%
Pravoslavnih cca 55.000 ili oko 9%.
Godine 1624. bilo je:
Muslimana .....cca 300.000 ili 67%
Katolika..........cca 100.000 ili 22%
Pravoslavnih....cca 50.000 ili 11%.
Dok su katolici potjecali skoro potpuno od autohtonog stanovništva, pravoslavni dio pučanstva su bili Vlasi i Srbi koji su se, zaštićeni turskim sustavom "milleta" (Osmanskom carstvu veći dio tog perioda nije prijetila opasnost od neke pravoslavne vojne sile, pa su bili benevolentni prema srpskoj pravoslavnoj Pećkoj patrijaršiji, za razliku od Katoličke crkve i njenih pripadnika, koji su bili "najsumnjiviji" vjerski element uslijed trajnog ratnog stanja između Osmanlija i katoličkih država kao Habsburškog carstva, Venecije (manjim dijelom), te Španjolske i raznih europskih kondotijera) širili iz postojbine u Podrinju, istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori na ratom opustošena područja Turske Hrvatske (sadašnja Bosanska krajina). Muslimani su većinom potjecali od autohtonog katoličkog (dijelom i "krstjanskog", koje je posve nestalo turskim osvajanjem) stanovništva koje nije moglo izdržati pritisak vjerskih progona, te, manjim dijelom od islamiziranih pravoslavnih Vlaha i doseljenih Albanaca, kao i turskih i drugih azijskih doseljenika (općenito se smatra da ta kategorija nije pretežno zastupljena u etnogenezi Bosanskih Muslimana).
vojna politika Osmanskog carstva se može sažeti u jednu rečenicu: iako je carstvo imalo pogranične okršaje i s drugim susjedima (kao što je islamski Safavidski Iran), glavni smjer teritorijalne ekspanzije (jer, nije se radilo o "miroljubivoj" i statičnoj drzavi) je išao preko Balkana prema centralnoj Europi. Težište ratovanja je u prvih 50-100 godina bilo u smjeru sjeverozapada i jugozapada (prema hrvatskim zemljama u Banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji), uz povremene izlete prema sjevernom panonskom dijelu Slavonije i Ugarske. No, naišavsi na bedem dobro organiziranih i ulančanih hrvatskih gradova, koje
26.10.2005. (03:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-
koje je, prvo Ugarsko-hrvatska, a zatim Habsburška država, uredila kao bedem protiv turskog nadiranja, Osmanski je vojni stroj usmjerio glavninu snaga prema sjevernom pojasu koji se protezao od hrvatskih krajeva Pokuplja i Posavine (cijelo istočno područje sadašnje Hrvatske) do Ugarske, koja je bila posebno izložena nakon presudnog poraza madžarske vojske kod Mohacsa 1526. Turska je invazija imala uspjeha, i njihova okupacija Slavonije i Ugarske načeta je tek početkom 17. stoljeća, dok je od sredine do kraja 17.st. (uz izuzetak posljednjeg turskog ofenzivnog pokušaja, invazije na Beč 1683.) strateška inicijativa definitivno prešla na stranu Zapada, te su u tom razdoblju oslobođena velika područja Ugarske, kao i hrvatski krajevi Slavonije, Like i velikog dijela Dalmacije.
tijekom tog razdoblja intenzivnog ratovanja, koje je trajalo oko 300 godina, Hrvatska je izgubila preko polovice stanovništva (raseljavanje, ratni gubitci, odvođenje u tursko sužanjstvo, epidemije, islamizacija), no, uspjela je zadrzati svoju vezu sa zapadnom Europom (hrvatska renesansna i barokna književnost najbogatija je literatura toga razdoblja kod bilo kojega slavenskog naroda), a hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je od većinskog postao progonjena manjina (smatra se da je, osim muslimana, broj pravoslavnih nadišao broj katolika-Hrvata nakon invazije princa Eugena Savojskog, tijekom koje je 1697. spaljeno Sarajevo). Domaće islamizirano stanovnistvo, kao i doseljeno srpsko-pravoslavno, tijekom tog razdoblja imalo je svoju odvojenu kulturnu, povijesnu i nacionalnu sudbinu.
od sredine 18.st. turska vlast u Bosni i Hercegovini stagnira, a u post-napoleonskom razdoblju rapidno opada, jer je Osmansko carstvo iscrpilo demografske, civilizacijske i druge rezervoare za vojno-teritorijalnu ekspanziju, a Habsburška monarhija je, kao i većina Zapada, demografski, tehnološki i civilizacijski doživjela uspon i rast, čime su stvoreni preduvjeti za okupaciju Bosne i Hercegovine, koja se i dogodila 1878.
U 1524. dolazi do najžešćega progona katolika u Bosni i Hercegovini. Te su godine srušeni franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Fojnici, Kreševu i Konjicu, a nešto kasnije i u Mostaru. Drži se da je u takvim okolnostima 120.000-150.000 katolika prešlo na islam. Godine 1528. Turci su osvojili Jajce i Banju Luku i tako u potpunosti uništili hrvatsku obrambenu liniju na Vrbasu. Tada je Hrvatska spala na 37.000 četvornih kilometara površine.
Na kulturno-civilizacijskom planu, u 15. i 16. stoljeću dolazi do etničko-vjerske diferencijacije između muslimana, katolika i pravoslavnih, koji stvaraju zasebne nacionalnouljudbene tradicije, te se postupno kristaliziraju (najviše od 16. do 19. stoljeća) u tri odjelite narodno-konfesionalne skupine iz kojih će nastati moderni Hrvati, Srbi i Bošnjaci muslimani u Bosni i Hercegovini.
Turska vojska u jačini od 250.000 ratnika opsjela je Beč 13.srpnja 1683. Opsjednutima je u pomoć priskočio poljski kralj Jan Sobjeski s vojskom i na Kalenbergu 12.rujna porazio Turke. To je bio povod općem ustanku kršćana u hrvatskim i madžarskim zemljama pod turskom vlašću. U tom ratovanju Turci su izbačeni iz Like i Slavonije, do Une i Save, iz zapadnoga Srijema, do linije ušće Bosuta i ušće Tise, te iz Ugarske (osim Banata) i Transilvanije. U habsburško-turskom ratu (1683.-1699.), po svjedočenju franjevca Andrije Šiprašića, bježeći pred turskim nasiljem 100.000 bosanskih Hrvata napustilo je svoja ognjišta i prešlo Unu i Savu. To je bilo najvidljivije u operaciji Eugena Savojskog godine 1697. Habsburški vojskovođa princ Eugen Savojski, 12. listopada je s 4.000 konjanika, 2.500 pješaka s puškama, s 12 malih topova i 2 merzera, prešao Savu na svom pohodu prema Sarajevu . Za jedanaest dana stigao je do Sarajeva, osvojio ga, opljačkao i popalio i vratio se u Osijek. S njim je Bosnu napustilo do 40.000 katolika.
Od 1788.-1791. traje habsburško-turski rat u koji je Monarhija ušla kao ruski saveznik. Monarhija je u rat ušla s 245.000 ljudi i 1150 topova. Austrijska vojska je zaglibila u petomjesečnoj opsadi tvrđave u Bosanskoj Dubici, na sadašnjoj granici Hrvatske i Bosne. Bečki dvor, koji je u ovaj rat ušao s naumom da vrati što je izgubio 1739., usprkos pojedinačnih uspjeha kao kasniji prodor u veći dio Bosne, ni ovaj puta nije bio bolje sreće. Jedini teritorijalni dobitak je bio uključivanje dijelova sadašnjih Like i Korduna u Hrvatsku. U razdoblju 1791.- 1815. dolazi do "prekrajanja" granica u i oko Bosne pod utjecajem Francuske revolucije i Napoleonovog carstva. Nakon kratkoživućih "Ilirskih provincija" dolazi do uspostave austrijske vlasti u kontinentalnoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Istočno od Bosne, u Srbiji je izbio ustanak protiv Osmanskog carstva, u kojem su srpske snage nakon početnih uspjeha (turske su snage doživjele poraz u nekoliko navrata ) i općenacionalnog rata u kojem je lokalno muslimansko stanovništvo pobjeglo ili protjerano većinom u Bosnu, doživjele osipanje i slabljenje. No, sultanovim pri
26.10.2005. (03:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-
priznanjem samouprave Smederevskom sandžaku 1815., položeni su temelji srpske države.
Period 1815.-1878. odlikuje opće opadanje Osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. Nakon reorganizacije vojske (uništenje janjičarskog korpusa), u Bosni dolazi do nemira među bosanskim muslimanskim plemstvom, tradicionalno povezanim s tom vojnom postrojbom, kao i do pobune lokalnih zapovjednika-kapetana (najpoznatija je neuspjela buna Husejn kapetana iz Gradačca u sjevernoj Bosni, koji je s vojskom od 25.000 ljudi pokušao iznuditi uspostavu autonomije Bosne pod upravom lokalnog muslimanskog plemstva, kao i prestanak socijalnih reformi ). U razdoblju nekoliko desetaka godina Osmansko carstvo je poduzelo niz reformi s ciljem ostvarenja vjerske slobode, što je dovelo do otpora bosanskog muslimanskog plemstva i do jos većeg antagonizma i polarizacije kršćanskog i muslimanskog stanovništva. No, uslijed općeg gospodarstvenog rasapa, pritisaka muslimanskih tradicionalista, loše organizirane uprave, kao i sve jače vjerske i nacionalne samosvijesti- posebno kršćanskih stanovnika- Osmanska perestrojka je, kao i njena sovjetska nasljednica, samo ubrzala urušavanje iznutra istruljelog sustava. Godine 1875. su u donjoj Hercegovini, na području Gabele i Hrasna, 19. lipnja, Hrvati pod vodstvom don Ivana Musića digli ustanak protiv turske vlasti zbog velikih poreza. Ubrzo su se pobunili i Srbi u istočnoj Hercegovini, a potom i čitavo kršćansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini. Turske vlasti nisu mogle ugušiti ustanak i u rat s Turskom stupile su Srbija i Crna Gora (1876.) i Rusija (1877.)-borbe su dovršene godine 1878. Tijekom ustanka, preko 150.000 ljudi je izbjeglo u Hrvatsku.
26.10.2005. (03:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A SAD MALO O USKOPLJU-GORNJI VAKUF:Postanak i historijski razvoj Gornjeg Vakufa
Gornji Vakuf kao gradsko naselje nastao je krajem XVI vijeka. Sam naziv grada upućuje na to da je njegov osnutak povezan sa institucijom Vakufa.
Institucija vakufa predstavlja zakladu koja služi vjerskim i humanitarnim svrhama muslimana. Valja napomenuti da su vakufi u svim islamskim zemljama odigrali golemu ulogu u urbanom razvitku pošto su putem vakufa izgrađeni skoro svi objekti javnog značaja u pojedinom naselju (džamije, mektebi, bezistani, sahat-kule, česme, medrese, dobrim dijelom i dućani). Međutim u slučajevima Gornjeg Vakufa i još nekih drugih urbanih centara još je više naglašena uloga vakufa.
Za postanak Gornjeg Vakufa važi analogna situacija kao i sa Donjim Vakufom, Kulen-Vakufom, Varcar-Vakufom, Skender-Vakufom, Skucanim Vakufom (Sanski Most). Sve ove varoši svoj postanak imaju zahvaliti Aktu o uvakfljenju kojim se zasnivala varoš, i to obično prvo izgradnjom džamije na trgu, a onda izgradnjom pratećih objekata.
Postanak Gornjeg Vakufa je u najužoj vezi sa vakufom Mehmed-bega Stočanina, a to znači da je njegova džamija bila od fundamentalnog značaja za osnutak grada. Prema raspoloživim podacima (natpisna ploča o izgradnji džamije) Mehmed-beg je svoju džamiju završio 1001. hidžretske godine što odgovara 1592 ili 1593 godini. Nije poznato kako je upočetku izgledala džamija. Sudeći po raspoloživim podacima (kamenitoj munari, natpisnoj ploči i dr.) pretpostavlja se da se radilo o monumentalnom zdanju. Džamija je više puta stradavala, a 1969 godine na istom mjestu započela je izgradnja moderne džamije.
Prema raspoloživim podacima o bosanskim varošicama koje svoj postanak imaju zahvaliti instituciji vakufa, uvijek su postojale strateške, prometne ili koje druge opće potrebe da se na određenom prostoru uspostavi odgovarajući urbani centar, pa se i pojedinim favorizirajućim mjerama kao sto su poreske olakšice nastojalo u te centre privući stanovništvo.
[izmijeni]
Antički period
Kraj oko Gornjeg Vakufa, kao uostalom i sva Skopljanska župa, je bio oduvijek dobro nastanjen. Plodnost zemlje, bogtstvo šumom i divljači po okolnim brdima, kao i povoljni uvjeti za rudarstvo učinili su ovaj kraj privlačnim za ljudska naselja. Već prije naše ere, s obje strane gornjeg toka Vrbasa se nastanjuju Iliri koji ostavljaju ime selu Batuši nedaleko od Gornjeg Vakufa.
Arheološkim istraživanjima je ustanovljeno da su oko Gornjeg Vakufa tragovi antičkog života i ostaci zgrada tako gusti da se može pomišljati na veći broj manjih naseobina sa većim centrom. Vijesti antičkih pisaca o dobijanju zlata u provinciji Dalmaciji su se prvenstveno odnosile na oblast srednjobosanskog rudogorja i u njoj pogotovo na planinu Vranicu i njeno podnožje oko Gornjeg Vakufa. Možda je i to jedan od razloga zašto su Rimljani smjestili čuvenu stanicu ili punkt Ad Matricem na mjestu današnjeg Gornjeg Vakufa, kuda je prolazila cesta Salona-Sirmium.
[izmijeni]
Srednjovjekovni period
Ovaj kraj, odnosno šire uzevši župa Uskopljeu Ljetopisu Popa Dukljanina, u dijelu u kojem se opisuje regnum sklavorum (Sklavinija), koji je nastao početkom XI stoljeća, nalazi se prvi historijski spomen Uskoplja (Uscople). Navodi se kako je hrvatski kralj Mihajlo Krešimir II. opustošio župe Uskoplje, Luku i Plevu. Bosanski ban vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegne ugarskom kralju. Kako navodi ljetopisac, Krešimir zauzima cijelu Bosnu i vladaše njome. Ovog Krešimira identificiraju sa hrvatskim kraljem Mihajlom Krešimirom II (949.-oko 969.).U povelji Bele IV (20. srpanj 1244.) spomen ove župe je u vezi biskupskog posjeda ,,in supa Wzcople’’ kod crkve sv. Ivana koja se prema navodu biskupa Delivića nalazila u neposrednoj blizini danasnjeg Gornjeg Vakufa - Uskoplja (selo Dobrošin). Mjesto i uloga ovog kraja ogleda se i u zastupljenosti srednjovjekovnih utvrda.
U Glasniku Zemaljskog muzeja od 1901možemo pročitati zapis učitelja Franje Martinčevića u kojemu, između ostaloga, stoji da ,,po brdima oko G. Vakufa osobito onima sa sjeverne i zapadne strane, nizahu veliki i tvrdi gradovi nekadašnjih velmoža , a podno brda bijahu rasijana sela’’. Zasigurno je da je u poznijem srednjem vijeku vojna vlast za ovaj kraj bila koncentrisana u Susidu kod Gornjeg Vakufa - Uskoplja (prvi put se spominje 1403.g.). Smatra se da je već tada župa Uskoplje u turskoj vlasti bila privremeno podijeljena na Gornje i Donje Skoplje.
Gornje Skoplje je predstavljalo posebnu nahiju sa utvrdom Susid što danas odgovara Općini Gornji Vakuf-Uskoplje. Jedno vrijeme u historiografiji Vakuf je bio poznat kao Česta (1444.g.). Međutim, ništa rječitije o naseljenosti kraja oko Gornjeg Vakufa - Uskoplja ne govori koliko brojnost srednjovjekovnih stećaka. Na području općine nalazi se preko 580, uglavnom sandučastih, stećaka.
Pored povoljnog geografskog položaja i prirodnih bogatstava jedan od razloga koji je doveo do formiranja Vakufa bio je vojno-strateške prirode, jer je u svim periodim turske
26.10.2005. (03:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-
turske vladavine ovo područje bilo ugroženo od Mlećana i uskoka, te je bilo neophodno formirati centar koji će imati ulogu vojne krajine. Prema šemi Hamdije Kreševljakovića kojom je opisana uloga pojedinih urbanih centara, Gornji Vakuf - Uskoplje je bio obrtničko-trgovački centar u Skopaljskoj mikroregiji. Preovladavao je metalurgijski obrt (proizvonja mlinova za kavu, pušaka, posuđa i dr.) što je bilo uslovljeno blizinom Fojnice i Kreševa. Prema svemu izloženom ne može se osporiti da je vojni faktor bio prisutan prilikom osnivanja Gornjeg Vakufa - Uskoplja, ali je sigurno i to da se u isti mah našlo opravdanje i sa geografskog, prometnog i privrednog stanovišta.
[izmijeni]
Gornjevakufljani u odbrani Bosne i pokretu Husein-kapetana Gradaščevića
Veliki doprinos odbrani bosanskih granica Gornjovakufljani su dali u čuvenom boju pod Banjalukom 1737.godine kada su "odbili Švabu od Bosne". Pjesnik Mustafa-hadži Muhlisija zvani Bošnjak piše o ovom boju. "Haber o provali Švabe došao je kasno pa su naši preci požurili da stignu na bojno polje. Usiljenim maršom stigli su pod Banjaluku. Kažu da su bezi sjahivali sa konja i prepuštali fukari da jaše kako bi na vakat stigli."
U pokretu Husein-kapetana Gradaščevića za autonomiju Bosne aktivno učestvuje gornjevakufska aristokracija, listom svi su bili za Gradaščevića osim bega Sulejmanpašića iz Odžaka čija su imanja tad opustošena. Nekoliko Gornjevakufljana je zbog učestvovanja u pokretu za autonomiju bilo osuđeno na zatvorske kazne.
[izmijeni]
Gornji Vakuf za vrijeme austro-ugarske vladavine
U vrijeme austro-ugarske vladavine Gornji Vakuf je postao značajan za tadašnju vlast zbog prirodnog bogatstva koje se uveliko eksploatisalo u druge dijelove zemlje.
[izmijeni]
Prvi i Drugi svjetski rat
U Prvom i Drugom svjetskom ratu Vakuf je pretrpio značajna razaranja i ljudske gubitke, što od požara što od borbenih dejstava. Revolucionarnost, rodoljublje i visoku patriotsku svijest ljudi Gornjeg Vakufa i okoline više nego ilustruju impresivni podaci o njihovom doprinosu pobjedi u NOR-u. Pored 69 žrtava fašističkog terora, u temelje slobode uzidalo je svoje živote i 94 borca, od ukupno 370, medju kojima je bilo i 6 žena, te 12 pionira. Gornji Vakuf je prvi put oslobođen 12. jula 1942. godine i taj datum se slavio kao Dan oslobođenja općine.
Odmah poslije Drugog svjetskog rata na Glavici, brdu nadomak starog dijela grada, iz kojeg naprosto izviru sokaci koji se ulijevaju u glavnu ulicu, nastala je Spomen kosturnica sa 101 borcem, partizanom koji svoj život položiše za bolju budućnost. Nakon rata počeo je brzi razvoj privrede kao i samog grada. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu općina Gornji Vakuf je spadala u red srednje razvijenih općina bivše Jugoslavije.
26.10.2005. (03:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
G.Vakuf
Ne bih dalje isao u raspravu. Samo da kazem ovom/ovoj sto mi ispravlja gramaticke greske da nisam na diktatu, nego pisem komentar, tako da uopste ne obracam paznju kako cu napisat, nego sta cu napisat. Usput, ja cu tebe malo ispravljat: "Neznanje" se pise spojeno, kad se nabraja stavlja se zarez, kad se otvori zagrada onda se i zatvori. Kad se pocinje recenica, onda se pocne sa VELIKIM slovom. Ne da me je sramota pitat o gramatici, ali tebe ne mogu nikako.
26.10.2005. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hamo
Vuk Uskoljaski: "Ali on piše da u njemu žive turci i kršćani. Je li bi se, po istoj logici, i iz toga moglo nešto zaključiti?" Naravno, a to je da hrvati nikada nisu zivjeli u Vakufu...njih ne spominje...
26.10.2005. (20:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gore u povjesti se moze procitati da je BiH prije osmanske okupacije,pretezno zivio Hrvatski narod!
27.10.2005. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hamo
Samo u "povijesti" koju su pisali hrvati, ali u svjetskoj literaturi nikada tako nešto nećeš naći...jer ljudi znaju razlikovati vic od fakata...
28.10.2005. (14:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vas vecina Muslimana su nekadasnji HRVATI,hehehhe
tko ce znat mozda smo i neka daljna rodbina?
Postanite ponove Hrvati i Prikrstite se i rjesen problem
28.10.2005. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hamo
na hrvatskom se kaze "ponovno", hehehe, kome ces ti solit pamet, a ni sam ne znas gdje si supalj...
29.10.2005. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hamo, vazno je da si ti mene razumio, hehehe!
29.10.2005. (12:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdrimacka crvenkapica
A moju rijeju Zdrimacu, moj slap, moja jezera i moje Zdrimce niko ne spominje!!!
05.11.2005. (16:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
krusko
zdrimacani najvece livade isirovine u uskoplju
28.08.2006. (22:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
haa
Eto i taj cjenjeni fratar ne spominje "Uskoplje" kao naziv za varoš. Gornji Vakuf je bio i kad je on doš'o i prije nego je doš'o, a i kad je otiš'o. Desi se godina 1993. i nekim šupljoglavcima na um pade: Hajmo mi promjenit ime grada. Mi smo "ponositi Hrvati" a ime grada nam je Tursko. I tako ti "ponositi Hrvati" promjeniše ime svoga djela grada u ime koje nikad ono nije imalo. Sad "Turci", naravno nedaju da im se mjenja vjekovno ime grada, jer je to fašistićka i komunistićka politika Karadžićevih četnika i Titinih pionira. Al' tu se javi onaj problem stari. Hrvati ispadoše nacionalno ugroženi, kao i obićno.
25.10.2005. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vuk Uskopolski
Jukić, ako nisi primjetio,putuje i piše u vrijeme turske vladavine, pa bi bilo čudno da naš grad naziva drukčije. Ali on piše da u njemu žive turci i kršćani. Je li bi se, po istoj logici, i iz toga moglo nešto zaključiti?
25.10.2005. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rex
Vakuf je turska riječ koja hrvatski narod podsjeća na krvoločna turska osvajanja, petstoljetnu okupaciju i genocid nad bosansko-hercegovačkim katolicima Hrvatima. Izbacujmo ružne turske riječi, vraćajmo naše domaće, srednjovjekovne, katoličko-hrvatske nazive !!!!
25.10.2005. (14:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
haa
Izbacujete vi puno toga. Riječ Vakuf nema nikakve veze sa krvoločnošću. Vračate katoličko-htvatske nazive. E, to, s duznim postovanjem vračajte u Hrvatskoj i tamo gdje ste većina, a u gradu u kojem su Bošnjaci večina, neće se nikad dogodit promjena vjekovnog imena. Uostalom, ja kažem uredu, haj promjenit ćemo ako vam toliko smata, mi Bosnjaci smo tolerantni. Neće se zvati Gornji Vakuf, ali neće ni Uskoplje, jer se Uskopljem nikad nije zvao. Eto nek' se zove Česta. Kol'ko znam to je nekako najstariji naziv. Vuće, znaš šta ja iz toga tvog zaključivam. Reće li on kršćani? Reće. Nije reko Hrvati. Reće li on Turci, reće, to su naši predci. Jer mi smo poturćeni. Sad smo se mi transformisali u Bošnjake, kao što ste se vi umjesto u Bosance ili Bošnjake transformirali u Hrvate(transoformirali je mozda malo nestrucna i gruba rijec). A iz toga se takodje vidi kako su "turci" i "kršćani" živjeli zajedno kao i predhodnih godina prije ovog rata bez ikakvih problema. To je zato što Osmansko carstvo nije vršilo islamizaciju na silu. Krščani i ostali ne bi drukćije opstali, da nije bilo tako.
25.10.2005. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Osmansko carstvo nije vršilo islamizaciju na silu." haa ... dobro si dao sebi ime.... haaa...pa zato se i raspalo sto je narodu bilo dobro.. osmanlije dali sva prava narodu pogotovu onima koji nisu htjeli da se poturce. kao i komunisti.. koji su bili u partiji dobili sve, a koji nisu morali su preko grane da traze kruha. Tako ha ha tvoje osmanlije toliko su nas mazile i pazile 500 godina da smo plakali kad su odlazili od nas. Ostavil su nam samo peksinluk, neradnike, obicaje koji su van zdrava razuma, i vas muslimane. Reci mi ima li ista dobro da su nam ostavili. Procitaj koju knjigu od Mese Selimovic, Ive Andrica pa ces vidjeti sto nam je bilo dobro za vrijeme Osmanlija
25.10.2005. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
by the way, haa vidi se da nisi ucio srpsko hrvatski ili hrvatsko srpski jer u tvom pisanju ne postoji palatalizacija i pretvaranje suglasnika po zvucnosti. ("predci." "predhodnih "...analiziraj malo ove rijeci pa kad ne budes znao kako se pravilno pisu, ti slobodno pitaj. Ne znanje nije sramota, sramota je pretvarati se da znas a u stvari ne znas.)
25.10.2005. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PSIHIJATAR OD PSIHOANALIZ
Doseoba Slavena i srednjovjekovna Bosna U 7. stoljeću se naseljavaju Slaveni na području sadašnje Bosne i Hercegovine. Tijekom toga vremena, Slaveni su, uz asimilaciju zatečenih Kelta, Ilira i Rimljana, primili kršćanstvo i uz razvitak vlastitih kulturnih i umjetničkih oblika, oblikovali političke institucije i, konačno, i vlastitu državu. Osnovnu značajke toga perioda čini djelomična izoliranost cijele regije od glavnih kulturnih i političkih strujanja svoga doba, što je imalo za posljedicu relativno malen broj kulturnih, vjerskih i sekularnih, spomenika (izuzetak čine pučki nadgrobni spomenici, stećci ili mramorovi, kojih ima nekoliko desetaka tisuća i koji predstavljaju svojevrsnu narodnu umjetničku ostavštinu). Područje današnje Bosne i Hercegovine je tvorilo nekoliko zasebnih upravnih jedinica ( Bosna, Hum, Travunja, Soli, Usora, Završje, Donji kraji, kao i veliki dio na zapadu koji su tek turska osvajanja pripojila Bosni, te ima povijesni naziv Turska Hrvatska). Tijekom toga vremena Bosna je bila tek "zemljica" (to horion), koja nije činila više od 20-30 % sadasnje Bosne i Hercegovine. I na vrhuncu teritorijalne ekspanzije, za vrijeme dinastije Kotromanića, područje bosanskoga kraljevstva uključivalo je oko 70% danasnje BiH (no, uz znatan dio Crne Gore i Hrvatske). Stanovništvo jezgrene Bosne je bilo slavensko, po svojim etničkim i vjerskim značajkama blisko ili istovjetno etničkom supstratu kao i Hrvati. To je vidljivo iz mnogobrojnih etno-kulturnih obilježja, kao što su jezik na narječnoj razini (čakavština i štokavsko-čakavska mješavina ikavskoga refleksa jata, te zapadna ijekavština, što su sve karakteristike hrvatskoga jezika), glagoljsko i zapadno-ćirilsko pismo (tzv.bosančica ili hrvatsko-bosanska ćirilica) kojim su pisane isprave, djela vjersko-nabožnog i umjetničkog sadržaja, a koje je istovjetno hrvatskoj ćirilici koja se rabila u srednjoj Dalmaciji i Dubrovniku, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, što se očituje u zapadnom katoličkom kršćanstvu ( hrvatska Dalmacija i Bosna su potpadale pod istu vjersku jurisdikciju- bilo Splitsku, bilo Dubrovačku dijacezu), te umjetničkim oblicima zapadne provenijencije (Romanika i Gotika). Hrvatska i Bosna 1102. god.Politički, većina je sadašnje Bosne i Hercegovine (uz kratke intervale, kao za vrijeme srpskog župana Časlava Klonimirovića ), pripadala hrvatskoj državi, bilo za vrijeme hrvatskih narodnih vladara Trpimirovića (9.- 11. st.), bilo kao vazalni dio ugarsko-hrvatskoga kraljevstva. Jedan od simbola političkih veza Hrvatske i Bosne je i titula "ban", koju su bosanski vladari nosili od najranijih vremena, a koja je karakteristično hrvatska politička titula. Svi bosanski kraljevi su bili katolici, i često (ne uvijek) se nalaze u rodoslovima hrvatskih dinastija. Kulturna strujanja, pogotovo za vrijeme posljednjih 150 godina predosmanske Bosne, sve su više isticala te značajke, tako da najznačajnija djela bosanske umjetnosti i pismenosti čine u Splitu i Omišu nastali umjetnički rukopisi Hrvojev misal i Hvalov zbornik, iluminirani vjerski tekstovi stvoreni po narudžbi splitskog hercega i bosanskoga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, "neokrunjenog kralja Bosne", te romanički zvonik i portal u Jajcu. Rast i pad Bosne od "zemljice" do velikaša u 15. stoljećuUz sve rečeno, potrebno je dodati nekoliko napomena: istočna područja današnje Bosne i Hercegovine, prije svega Podrinje, Hum i Travunja (koji otprilike odgovaraju istočnoj Hercegovini i dijelu Crne Gore) su vec od 12. stoljeću postali u velikoj mjeri pravoslavni (Podrinje je to bilo i prije). Asimilacijom pravoslavnih Vlaha, utjecaj srpske države i kulture se proširio i na taj dio zemlje, što je posebno doslo do izražaja nakon osvajanja toga područja od strane prvog bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića, koji je uzeo u službu srpske pisare, pa, iako je centar njegovih političkih i kulturnih težnji ostao vezan za hrvatsko-katolički zapad (sam Tvrtko je bio i ostao katolik), određen broj bizantskih i srpskih civilizacijskih obilježja vidljiv je na njegovom dvoru. Također, specifičnost same Bosne čini "hereza" bosansko-humskih krstjana, koju su starija znanstvena istraživanja smatrala ogrankom dualističko-gnostičke sekte potekle od bugarskih Bogumila, no po općenito prihvaćenim novijim znanstvenim spoznajama radi se o vjerskoj sljedbi nastaloj iz zapadnog kršćanstva koja je kao osnovu imala nerazvijenu katoličku teologiju (uz neke organizacijske elemente preuzete iz pravoslavnog monaštva), a nastala je i održavala se zbog relativne izoliranosti bosanskog područja. Krstjani (kojima su pripadali, bar nominalno, i neki istaknuti bosanski velikaši kao vojvoda Hrvoje), koliko se može procijeniti, nikad nisu činili većinu stanovništva, niti su stvorili vjersku organizaciju na državnoj razini, te su prirodno nestajali misionarskim radom dominikanaca i, posebno, franjevaca. Ostatak je progutala turska invazija. Ovaj kratak uvod u prikaz društvenokulturnoga miljea predturske Bosne valj
26.10.2005. (03:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-
dopuniti tvrdnjom da je povijest stare Bosne bila i ostala spornom temom, jer njena interpretacija leži u korijenu novovjekih nacionalnih ideologija: hrvatske, srpske i bošnjačke. Prikaz različitih i suprotstavljenih pristupa predosmanskoj prošlosti područja koje je danas Bosna i Hercegovina, dan je na u prijegledu nacionalnih ideologija. [uredi] Tursko osvojenje i osmanska vlast Godine 1463. u munjevitom ratu, u svibnju i lipnju, nakon skoro osam desetljeća sustavnoga pustošenja i osvajanja, Turci su osvojili bosansko kraljevstvo. Nakon što su izaslanicima bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića obećali petnaestogodišnje primirje, velika je turska vojska u jačini od 150.000 ljudi u prvoj polovici svibnja krenula iz Drinopolja i kroz Skoplje, Kosovo i Sjenicu izbila na granice bosanskoga kraljevstva i kroz Podrinje provalila u središnju i gornju Bosnu. Tvrdi grad Bobovac, opkoljen 19. svibnja, predao se Turcima 21. svibnja. Pred turskom opasnošću kralj Tomašević sklonio se u Jajce, a odatle je uputio se prema Hrvatskoj, nadajući se prikupiti neku pomoć, ali je u Ključu na rijeci Sani bio opkoljen. Budući da je Mahmud pasa Anđelović obećao kralju Tomaševiću sigurnost života i slobodu, kralj se predao Turcima. Tako su turski osvajači za kratko vrijeme osvojili tri glavna bosanska grada: Bobovac, Jajce i Ključ, a potom, pod prisilom, po kraljevoj zapovijedi, Turcima su se predali i ostali bosanski gradovi: po ljetopiscu Dlugosu Turcima se predalo 70 bosanskih gradova, po jednom talijanskom izvješću 117, a po Kristobulu nešto manje od 300. Tada su Turci, po različitim podatcima, 100.000 pučanstva odveli u zarobljeništvo i 30.000 mladića u janjičare. Turski pokušaj da tada osvoje i Hercegovinu ostao je bez uspjeha. Od susjednih država i vladara ugroženoj Bosni nije nitko priskočio u pomoć. Pokušaj pape Pija II. da osobno povede križarsku vojnu za oslobođenje Bosne propao je njegovom smrću u Anconi 19. srpnja 1464. Kralj Tomašević je pogubljen pod Jajcem, nakon što je izdao zapovijed o predaji svojih gradova turskom osvajaču. U Milodražu, između Fojnice i Visokoga, 28. svibnja, turski sultan Mehmed II. Osvajač, na traženje fra Anđela Zvizdovića, koji je zatražio slobodu vjerskog rada i slobodno ispovijedanje vjere katolicima u Bosni, izdao svečanu povelju - Ahd-namu - kojom je franjevcima zajamčio slobodu rada "u mom carstvu", da se izbjegli franjevci mogu slobodno vratiti. Razdoblje od 1463.-1878. karakteriziraju sljedeće značajke: stradanje i raseljavanje domaćeg hrvatsko-katoličkog stanovništva i plemstva, kao i islamizacija koja je uhvatila korijen uslijed vise čimbenika, među kojima su najvazniji vjerski progon i nasilje, te inferiorni društveni položaj kršćana opterećenih raznim nametima, kao i institucija "devširme", prislinog odvođenja kršćanske djece i odgoja u islamskom duhu. O promjeni sastava stanovništva govore i sljedeće brojke: prema turskim službenim podatcima: Godine 1528./29. u današnjoj BiH bilo je: Muslimana...cca. 220.000 ili oko 34% Katolika......cca 360.000 ili oko 57% Pravoslavnih cca 55.000 ili oko 9%. Godine 1624. bilo je: Muslimana .....cca 300.000 ili 67% Katolika..........cca 100.000 ili 22% Pravoslavnih....cca 50.000 ili 11%. Dok su katolici potjecali skoro potpuno od autohtonog stanovništva, pravoslavni dio pučanstva su bili Vlasi i Srbi koji su se, zaštićeni turskim sustavom "milleta" (Osmanskom carstvu veći dio tog perioda nije prijetila opasnost od neke pravoslavne vojne sile, pa su bili benevolentni prema srpskoj pravoslavnoj Pećkoj patrijaršiji, za razliku od Katoličke crkve i njenih pripadnika, koji su bili "najsumnjiviji" vjerski element uslijed trajnog ratnog stanja između Osmanlija i katoličkih država kao Habsburškog carstva, Venecije (manjim dijelom), te Španjolske i raznih europskih kondotijera) širili iz postojbine u Podrinju, istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori na ratom opustošena područja Turske Hrvatske (sadašnja Bosanska krajina). Muslimani su većinom potjecali od autohtonog katoličkog (dijelom i "krstjanskog", koje je posve nestalo turskim osvajanjem) stanovništva koje nije moglo izdržati pritisak vjerskih progona, te, manjim dijelom od islamiziranih pravoslavnih Vlaha i doseljenih Albanaca, kao i turskih i drugih azijskih doseljenika (općenito se smatra da ta kategorija nije pretežno zastupljena u etnogenezi Bosanskih Muslimana). vojna politika Osmanskog carstva se može sažeti u jednu rečenicu: iako je carstvo imalo pogranične okršaje i s drugim susjedima (kao što je islamski Safavidski Iran), glavni smjer teritorijalne ekspanzije (jer, nije se radilo o "miroljubivoj" i statičnoj drzavi) je išao preko Balkana prema centralnoj Europi. Težište ratovanja je u prvih 50-100 godina bilo u smjeru sjeverozapada i jugozapada (prema hrvatskim zemljama u Banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji), uz povremene izlete prema sjevernom panonskom dijelu Slavonije i Ugarske. No, naišavsi na bedem dobro organiziranih i ulančanih hrvatskih gradova, koje
26.10.2005. (03:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-
koje je, prvo Ugarsko-hrvatska, a zatim Habsburška država, uredila kao bedem protiv turskog nadiranja, Osmanski je vojni stroj usmjerio glavninu snaga prema sjevernom pojasu koji se protezao od hrvatskih krajeva Pokuplja i Posavine (cijelo istočno područje sadašnje Hrvatske) do Ugarske, koja je bila posebno izložena nakon presudnog poraza madžarske vojske kod Mohacsa 1526. Turska je invazija imala uspjeha, i njihova okupacija Slavonije i Ugarske načeta je tek početkom 17. stoljeća, dok je od sredine do kraja 17.st. (uz izuzetak posljednjeg turskog ofenzivnog pokušaja, invazije na Beč 1683.) strateška inicijativa definitivno prešla na stranu Zapada, te su u tom razdoblju oslobođena velika područja Ugarske, kao i hrvatski krajevi Slavonije, Like i velikog dijela Dalmacije. tijekom tog razdoblja intenzivnog ratovanja, koje je trajalo oko 300 godina, Hrvatska je izgubila preko polovice stanovništva (raseljavanje, ratni gubitci, odvođenje u tursko sužanjstvo, epidemije, islamizacija), no, uspjela je zadrzati svoju vezu sa zapadnom Europom (hrvatska renesansna i barokna književnost najbogatija je literatura toga razdoblja kod bilo kojega slavenskog naroda), a hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je od većinskog postao progonjena manjina (smatra se da je, osim muslimana, broj pravoslavnih nadišao broj katolika-Hrvata nakon invazije princa Eugena Savojskog, tijekom koje je 1697. spaljeno Sarajevo). Domaće islamizirano stanovnistvo, kao i doseljeno srpsko-pravoslavno, tijekom tog razdoblja imalo je svoju odvojenu kulturnu, povijesnu i nacionalnu sudbinu. od sredine 18.st. turska vlast u Bosni i Hercegovini stagnira, a u post-napoleonskom razdoblju rapidno opada, jer je Osmansko carstvo iscrpilo demografske, civilizacijske i druge rezervoare za vojno-teritorijalnu ekspanziju, a Habsburška monarhija je, kao i većina Zapada, demografski, tehnološki i civilizacijski doživjela uspon i rast, čime su stvoreni preduvjeti za okupaciju Bosne i Hercegovine, koja se i dogodila 1878. U 1524. dolazi do najžešćega progona katolika u Bosni i Hercegovini. Te su godine srušeni franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Fojnici, Kreševu i Konjicu, a nešto kasnije i u Mostaru. Drži se da je u takvim okolnostima 120.000-150.000 katolika prešlo na islam. Godine 1528. Turci su osvojili Jajce i Banju Luku i tako u potpunosti uništili hrvatsku obrambenu liniju na Vrbasu. Tada je Hrvatska spala na 37.000 četvornih kilometara površine. Na kulturno-civilizacijskom planu, u 15. i 16. stoljeću dolazi do etničko-vjerske diferencijacije između muslimana, katolika i pravoslavnih, koji stvaraju zasebne nacionalnouljudbene tradicije, te se postupno kristaliziraju (najviše od 16. do 19. stoljeća) u tri odjelite narodno-konfesionalne skupine iz kojih će nastati moderni Hrvati, Srbi i Bošnjaci muslimani u Bosni i Hercegovini. Turska vojska u jačini od 250.000 ratnika opsjela je Beč 13.srpnja 1683. Opsjednutima je u pomoć priskočio poljski kralj Jan Sobjeski s vojskom i na Kalenbergu 12.rujna porazio Turke. To je bio povod općem ustanku kršćana u hrvatskim i madžarskim zemljama pod turskom vlašću. U tom ratovanju Turci su izbačeni iz Like i Slavonije, do Une i Save, iz zapadnoga Srijema, do linije ušće Bosuta i ušće Tise, te iz Ugarske (osim Banata) i Transilvanije. U habsburško-turskom ratu (1683.-1699.), po svjedočenju franjevca Andrije Šiprašića, bježeći pred turskim nasiljem 100.000 bosanskih Hrvata napustilo je svoja ognjišta i prešlo Unu i Savu. To je bilo najvidljivije u operaciji Eugena Savojskog godine 1697. Habsburški vojskovođa princ Eugen Savojski, 12. listopada je s 4.000 konjanika, 2.500 pješaka s puškama, s 12 malih topova i 2 merzera, prešao Savu na svom pohodu prema Sarajevu . Za jedanaest dana stigao je do Sarajeva, osvojio ga, opljačkao i popalio i vratio se u Osijek. S njim je Bosnu napustilo do 40.000 katolika. Od 1788.-1791. traje habsburško-turski rat u koji je Monarhija ušla kao ruski saveznik. Monarhija je u rat ušla s 245.000 ljudi i 1150 topova. Austrijska vojska je zaglibila u petomjesečnoj opsadi tvrđave u Bosanskoj Dubici, na sadašnjoj granici Hrvatske i Bosne. Bečki dvor, koji je u ovaj rat ušao s naumom da vrati što je izgubio 1739., usprkos pojedinačnih uspjeha kao kasniji prodor u veći dio Bosne, ni ovaj puta nije bio bolje sreće. Jedini teritorijalni dobitak je bio uključivanje dijelova sadašnjih Like i Korduna u Hrvatsku. U razdoblju 1791.- 1815. dolazi do "prekrajanja" granica u i oko Bosne pod utjecajem Francuske revolucije i Napoleonovog carstva. Nakon kratkoživućih "Ilirskih provincija" dolazi do uspostave austrijske vlasti u kontinentalnoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Istočno od Bosne, u Srbiji je izbio ustanak protiv Osmanskog carstva, u kojem su srpske snage nakon početnih uspjeha (turske su snage doživjele poraz u nekoliko navrata ) i općenacionalnog rata u kojem je lokalno muslimansko stanovništvo pobjeglo ili protjerano većinom u Bosnu, doživjele osipanje i slabljenje. No, sultanovim pri
26.10.2005. (03:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-
priznanjem samouprave Smederevskom sandžaku 1815., položeni su temelji srpske države. Period 1815.-1878. odlikuje opće opadanje Osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. Nakon reorganizacije vojske (uništenje janjičarskog korpusa), u Bosni dolazi do nemira među bosanskim muslimanskim plemstvom, tradicionalno povezanim s tom vojnom postrojbom, kao i do pobune lokalnih zapovjednika-kapetana (najpoznatija je neuspjela buna Husejn kapetana iz Gradačca u sjevernoj Bosni, koji je s vojskom od 25.000 ljudi pokušao iznuditi uspostavu autonomije Bosne pod upravom lokalnog muslimanskog plemstva, kao i prestanak socijalnih reformi ). U razdoblju nekoliko desetaka godina Osmansko carstvo je poduzelo niz reformi s ciljem ostvarenja vjerske slobode, što je dovelo do otpora bosanskog muslimanskog plemstva i do jos većeg antagonizma i polarizacije kršćanskog i muslimanskog stanovništva. No, uslijed općeg gospodarstvenog rasapa, pritisaka muslimanskih tradicionalista, loše organizirane uprave, kao i sve jače vjerske i nacionalne samosvijesti- posebno kršćanskih stanovnika- Osmanska perestrojka je, kao i njena sovjetska nasljednica, samo ubrzala urušavanje iznutra istruljelog sustava. Godine 1875. su u donjoj Hercegovini, na području Gabele i Hrasna, 19. lipnja, Hrvati pod vodstvom don Ivana Musića digli ustanak protiv turske vlasti zbog velikih poreza. Ubrzo su se pobunili i Srbi u istočnoj Hercegovini, a potom i čitavo kršćansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini. Turske vlasti nisu mogle ugušiti ustanak i u rat s Turskom stupile su Srbija i Crna Gora (1876.) i Rusija (1877.)-borbe su dovršene godine 1878. Tijekom ustanka, preko 150.000 ljudi je izbjeglo u Hrvatsku.
26.10.2005. (03:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A SAD MALO O USKOPLJU-GORNJI VAKUF:Postanak i historijski razvoj Gornjeg Vakufa Gornji Vakuf kao gradsko naselje nastao je krajem XVI vijeka. Sam naziv grada upućuje na to da je njegov osnutak povezan sa institucijom Vakufa. Institucija vakufa predstavlja zakladu koja služi vjerskim i humanitarnim svrhama muslimana. Valja napomenuti da su vakufi u svim islamskim zemljama odigrali golemu ulogu u urbanom razvitku pošto su putem vakufa izgrađeni skoro svi objekti javnog značaja u pojedinom naselju (džamije, mektebi, bezistani, sahat-kule, česme, medrese, dobrim dijelom i dućani). Međutim u slučajevima Gornjeg Vakufa i još nekih drugih urbanih centara još je više naglašena uloga vakufa. Za postanak Gornjeg Vakufa važi analogna situacija kao i sa Donjim Vakufom, Kulen-Vakufom, Varcar-Vakufom, Skender-Vakufom, Skucanim Vakufom (Sanski Most). Sve ove varoši svoj postanak imaju zahvaliti Aktu o uvakfljenju kojim se zasnivala varoš, i to obično prvo izgradnjom džamije na trgu, a onda izgradnjom pratećih objekata. Postanak Gornjeg Vakufa je u najužoj vezi sa vakufom Mehmed-bega Stočanina, a to znači da je njegova džamija bila od fundamentalnog značaja za osnutak grada. Prema raspoloživim podacima (natpisna ploča o izgradnji džamije) Mehmed-beg je svoju džamiju završio 1001. hidžretske godine što odgovara 1592 ili 1593 godini. Nije poznato kako je upočetku izgledala džamija. Sudeći po raspoloživim podacima (kamenitoj munari, natpisnoj ploči i dr.) pretpostavlja se da se radilo o monumentalnom zdanju. Džamija je više puta stradavala, a 1969 godine na istom mjestu započela je izgradnja moderne džamije. Prema raspoloživim podacima o bosanskim varošicama koje svoj postanak imaju zahvaliti instituciji vakufa, uvijek su postojale strateške, prometne ili koje druge opće potrebe da se na određenom prostoru uspostavi odgovarajući urbani centar, pa se i pojedinim favorizirajućim mjerama kao sto su poreske olakšice nastojalo u te centre privući stanovništvo. [izmijeni] Antički period Kraj oko Gornjeg Vakufa, kao uostalom i sva Skopljanska župa, je bio oduvijek dobro nastanjen. Plodnost zemlje, bogtstvo šumom i divljači po okolnim brdima, kao i povoljni uvjeti za rudarstvo učinili su ovaj kraj privlačnim za ljudska naselja. Već prije naše ere, s obje strane gornjeg toka Vrbasa se nastanjuju Iliri koji ostavljaju ime selu Batuši nedaleko od Gornjeg Vakufa. Arheološkim istraživanjima je ustanovljeno da su oko Gornjeg Vakufa tragovi antičkog života i ostaci zgrada tako gusti da se može pomišljati na veći broj manjih naseobina sa većim centrom. Vijesti antičkih pisaca o dobijanju zlata u provinciji Dalmaciji su se prvenstveno odnosile na oblast srednjobosanskog rudogorja i u njoj pogotovo na planinu Vranicu i njeno podnožje oko Gornjeg Vakufa. Možda je i to jedan od razloga zašto su Rimljani smjestili čuvenu stanicu ili punkt Ad Matricem na mjestu današnjeg Gornjeg Vakufa, kuda je prolazila cesta Salona-Sirmium. [izmijeni] Srednjovjekovni period Ovaj kraj, odnosno šire uzevši župa Uskopljeu Ljetopisu Popa Dukljanina, u dijelu u kojem se opisuje regnum sklavorum (Sklavinija), koji je nastao početkom XI stoljeća, nalazi se prvi historijski spomen Uskoplja (Uscople). Navodi se kako je hrvatski kralj Mihajlo Krešimir II. opustošio župe Uskoplje, Luku i Plevu. Bosanski ban vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegne ugarskom kralju. Kako navodi ljetopisac, Krešimir zauzima cijelu Bosnu i vladaše njome. Ovog Krešimira identificiraju sa hrvatskim kraljem Mihajlom Krešimirom II (949.-oko 969.).U povelji Bele IV (20. srpanj 1244.) spomen ove župe je u vezi biskupskog posjeda ,,in supa Wzcople’’ kod crkve sv. Ivana koja se prema navodu biskupa Delivića nalazila u neposrednoj blizini danasnjeg Gornjeg Vakufa - Uskoplja (selo Dobrošin). Mjesto i uloga ovog kraja ogleda se i u zastupljenosti srednjovjekovnih utvrda. U Glasniku Zemaljskog muzeja od 1901možemo pročitati zapis učitelja Franje Martinčevića u kojemu, između ostaloga, stoji da ,,po brdima oko G. Vakufa osobito onima sa sjeverne i zapadne strane, nizahu veliki i tvrdi gradovi nekadašnjih velmoža , a podno brda bijahu rasijana sela’’. Zasigurno je da je u poznijem srednjem vijeku vojna vlast za ovaj kraj bila koncentrisana u Susidu kod Gornjeg Vakufa - Uskoplja (prvi put se spominje 1403.g.). Smatra se da je već tada župa Uskoplje u turskoj vlasti bila privremeno podijeljena na Gornje i Donje Skoplje. Gornje Skoplje je predstavljalo posebnu nahiju sa utvrdom Susid što danas odgovara Općini Gornji Vakuf-Uskoplje. Jedno vrijeme u historiografiji Vakuf je bio poznat kao Česta (1444.g.). Međutim, ništa rječitije o naseljenosti kraja oko Gornjeg Vakufa - Uskoplja ne govori koliko brojnost srednjovjekovnih stećaka. Na području općine nalazi se preko 580, uglavnom sandučastih, stećaka. Pored povoljnog geografskog položaja i prirodnih bogatstava jedan od razloga koji je doveo do formiranja Vakufa bio je vojno-strateške prirode, jer je u svim periodim turske
26.10.2005. (03:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-
turske vladavine ovo područje bilo ugroženo od Mlećana i uskoka, te je bilo neophodno formirati centar koji će imati ulogu vojne krajine. Prema šemi Hamdije Kreševljakovića kojom je opisana uloga pojedinih urbanih centara, Gornji Vakuf - Uskoplje je bio obrtničko-trgovački centar u Skopaljskoj mikroregiji. Preovladavao je metalurgijski obrt (proizvonja mlinova za kavu, pušaka, posuđa i dr.) što je bilo uslovljeno blizinom Fojnice i Kreševa. Prema svemu izloženom ne može se osporiti da je vojni faktor bio prisutan prilikom osnivanja Gornjeg Vakufa - Uskoplja, ali je sigurno i to da se u isti mah našlo opravdanje i sa geografskog, prometnog i privrednog stanovišta. [izmijeni] Gornjevakufljani u odbrani Bosne i pokretu Husein-kapetana Gradaščevića Veliki doprinos odbrani bosanskih granica Gornjovakufljani su dali u čuvenom boju pod Banjalukom 1737.godine kada su "odbili Švabu od Bosne". Pjesnik Mustafa-hadži Muhlisija zvani Bošnjak piše o ovom boju. "Haber o provali Švabe došao je kasno pa su naši preci požurili da stignu na bojno polje. Usiljenim maršom stigli su pod Banjaluku. Kažu da su bezi sjahivali sa konja i prepuštali fukari da jaše kako bi na vakat stigli." U pokretu Husein-kapetana Gradaščevića za autonomiju Bosne aktivno učestvuje gornjevakufska aristokracija, listom svi su bili za Gradaščevića osim bega Sulejmanpašića iz Odžaka čija su imanja tad opustošena. Nekoliko Gornjevakufljana je zbog učestvovanja u pokretu za autonomiju bilo osuđeno na zatvorske kazne. [izmijeni] Gornji Vakuf za vrijeme austro-ugarske vladavine U vrijeme austro-ugarske vladavine Gornji Vakuf je postao značajan za tadašnju vlast zbog prirodnog bogatstva koje se uveliko eksploatisalo u druge dijelove zemlje. [izmijeni] Prvi i Drugi svjetski rat U Prvom i Drugom svjetskom ratu Vakuf je pretrpio značajna razaranja i ljudske gubitke, što od požara što od borbenih dejstava. Revolucionarnost, rodoljublje i visoku patriotsku svijest ljudi Gornjeg Vakufa i okoline više nego ilustruju impresivni podaci o njihovom doprinosu pobjedi u NOR-u. Pored 69 žrtava fašističkog terora, u temelje slobode uzidalo je svoje živote i 94 borca, od ukupno 370, medju kojima je bilo i 6 žena, te 12 pionira. Gornji Vakuf je prvi put oslobođen 12. jula 1942. godine i taj datum se slavio kao Dan oslobođenja općine. Odmah poslije Drugog svjetskog rata na Glavici, brdu nadomak starog dijela grada, iz kojeg naprosto izviru sokaci koji se ulijevaju u glavnu ulicu, nastala je Spomen kosturnica sa 101 borcem, partizanom koji svoj život položiše za bolju budućnost. Nakon rata počeo je brzi razvoj privrede kao i samog grada. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu općina Gornji Vakuf je spadala u red srednje razvijenih općina bivše Jugoslavije.
26.10.2005. (03:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
G.Vakuf
Ne bih dalje isao u raspravu. Samo da kazem ovom/ovoj sto mi ispravlja gramaticke greske da nisam na diktatu, nego pisem komentar, tako da uopste ne obracam paznju kako cu napisat, nego sta cu napisat. Usput, ja cu tebe malo ispravljat: "Neznanje" se pise spojeno, kad se nabraja stavlja se zarez, kad se otvori zagrada onda se i zatvori. Kad se pocinje recenica, onda se pocne sa VELIKIM slovom. Ne da me je sramota pitat o gramatici, ali tebe ne mogu nikako.
26.10.2005. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hamo
Vuk Uskoljaski: "Ali on piše da u njemu žive turci i kršćani. Je li bi se, po istoj logici, i iz toga moglo nešto zaključiti?" Naravno, a to je da hrvati nikada nisu zivjeli u Vakufu...njih ne spominje...
26.10.2005. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gore u povjesti se moze procitati da je BiH prije osmanske okupacije,pretezno zivio Hrvatski narod!
27.10.2005. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hamo
Samo u "povijesti" koju su pisali hrvati, ali u svjetskoj literaturi nikada tako nešto nećeš naći...jer ljudi znaju razlikovati vic od fakata...
28.10.2005. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vas vecina Muslimana su nekadasnji HRVATI,hehehhe tko ce znat mozda smo i neka daljna rodbina? Postanite ponove Hrvati i Prikrstite se i rjesen problem
28.10.2005. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hamo
na hrvatskom se kaze "ponovno", hehehe, kome ces ti solit pamet, a ni sam ne znas gdje si supalj...
29.10.2005. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hamo, vazno je da si ti mene razumio, hehehe!
29.10.2005. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdrimacka crvenkapica
A moju rijeju Zdrimacu, moj slap, moja jezera i moje Zdrimce niko ne spominje!!!
05.11.2005. (16:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
krusko
zdrimacani najvece livade isirovine u uskoplju
28.08.2006. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...