Dobro si rekla da se njihova pristojnost reflektirala iz tvog ponašanja prema njima. Upravo sam ti to i rekla u prošlom komentaru, da su djeca spužvice koje upijaju sve iz svoje okoline. A potrebno bi bilo educirati njihove roditelje i pomoći im da se socijaliziraju u društvu. U razred sa mojom kćeri idu dvije djevojčice Romkinje od koji je jedna dobra učenica, pristojna uredna i draga. Majka joj redovno dolazi na informacije i isto je pristojna i draga žena.Redovno je pozivamo na rođendane i djevojčice se druže s njom ne praveći razliku. No ova druga je iz obitelji gdje puno ne polažu na njeno obrazovanje, ona je rijetko u školi i ponašanje joj je sasvim drukčije pa se curice nerado druže sa njom a i ona sa njima. Ni moji roditelji nisu bili imućni, i moja odjeća se prala nedjeljom da bih je čistu (istu tu odjeću) obukla u ponedjeljak, i sve ostalo mi je bilo skromno. Nisam mogla dobiti svaki dan za čokoladu i bila sam presretna kad mi je naši gosti poklone. No roditelji su me učili da budem pristojna prema svima, da budem dobra učenica i da je najvažniji u životu obraz i poštenje u odnosu na ono materijalno. No eto u životu nas ima svakakvih, a isto tako nam život sprema svakakva iznenađenja(ugodna i neugodna).......a biti roditelj nije lako, pogotovo ako nisi imućan, no jajvažnije je djeci pružiti ljubav i naučiti ih urednosti i kulturi. Ima ljudi koji su roditelji a površno ili nikako rade da bi svojoj djeci priskrbili ono osnovno, pa im je najlakše poslati djecu na cestu da prose, a te bi strogo kaznila. Mi nismo bili imućni, no moj je tata u početku radio na odštopavanju kanalizacije da bi nam priskrbio kruh. Uz rad je završio srednju školu i kvalifikaciju i tek onda postao vodoinstalater. Ne sramim se moga oca jer mi je svojim trudom pružio više nego oni koji su svojoj djeci davali sve materijalno. Dakle, svaki čovjek ako ima volje i želje i inata, može svojoj djeci dati kruh da ne prose na cesti. A tko se uvuče u lijenost i samosažaljenje sramoti svoju djecu. Od oca sam dobila kruh i obrazovanje, i onda krenula od nule stvarati budućnost za sebe i svoju djecu. Imala sam i ja period kad sam jedva imala za kruh, no nisam poslala svoje dijete na cestu prositi, niti bih to ikada učinila.Nego sam se žešće potrudila da promijenim situaciju u svoju korist. Koštalo me možda zdravlja, no uspjela sam.
23.10.2005. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga moja helix..šta da ti kažem kžem. ne mogu se vratit u split er bi mi se svi smijali. glupača srljala ko guska u brak i..sad sam tu di sam i snaću se ja već nekako. hvala za lipe riči
23.10.2005. (15:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da sami možemo sebi puno pomoći. Niti meni nije uvijek cvalo, ali sam se trudila da se iskopam. Ne mogu sve čekati od sustava, niti sam ikada čekala. Ima jedna stara "Uzdaj se u se i u svoje kljuse!" Mislim da je kod Roma problem u njihovom shvaćanju života. U mojoj zgradi živi jedna obitelji i djeca njihova se igraju sa mojom djecom, to su normalni ljudi...ali ih je malo, međutim ipak više nego što je bilo prije 10 godina. Voljela bih da se maknu sva ona djeca sa raskršća što prose, koja bosa hodaju usred zime ili po vrućini od 35 stupnjeva, a na licu imaju opekline od sunca. Što mogu tada uraditi osim da im dam sok, ako imam u autu. Sve bi moglo biti drugačije samo da je malo više volje među njima. Postoje institucije kod kojih bi se mogli izboriti za svoj bolji život, zar ne?
23.10.2005. (18:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad vidim sirotinju ja sam siromak, kad vidim bol mene boli, kad vidim plač, to su moje suze, kad vidim tugu to je moja tuga. Ljubav i sreča vaša usrečit će i mene. Ja s vama dijelim ovaj svemir. Da, u potpunosti i bez iznimke.
23.10.2005. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina je, nešto je trulo... oko nas. Zapravo posvuda. Prečesto odustajemo od pokušaja da to promijenimo jer vjerujemo kako ne možemo promijeniti ništa. Ja vjerujem da uvijek možemo nešto učiniti. Možda ne na globalnom planu, ali uvijek postoji nešto što možemo. Ponekad je dovoljno napraviti nešto lijepo u svom malom 'mikrokozmosu' da svijet makar na trenutak izgleda drukčije. Iako se naizgled ne mijenja ništa, možda smo pozitivan duh 'proslijedili' nekoj drugoj osobi, koja će ga možda proslijediti nekoj drugoj... i tako redom. Najlakše je odustati. Veliki pozdrav.
23.10.2005. (20:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dakako da nisu dječica ništa kriva, problem je u roditeljima, a cigići su poseban problem, kad dođu prosit starije djevojke ja im kažem: može, dobila buš nofce i kruha, preštihaj mi vrt, a ona veli: a-a, ne mogu ti ja štijat
23.10.2005. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pisala sam da sve ide kvragu, da su razlike među ljudima postale prevelike, da je previše materijalizma, što možemo učiniti, krenuti od ovakvih malih stvari koje ti radiš, ne možemo samo tako promijeniti cijeli svijet, ne možemo mahnuti čarobnim štapićem i učiniti da sve te razlike nestanu, također moram reći da je @oboje69 dala odličan primjer da treba krenuti od nas samih, mijenjanjem sebe mijenjamo svijet
23.10.2005. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...nije problem u cigičima...ustvari ovdje uopće nema problema...jedino što ja mislim da je sve to povezano s
našom filozofijom života...kako uopće gledamo na život... kako se u tom životu ponašamo...što očekujemo i još mnogo drugih stvari...ti si bila izvrgnuta jednoj pomalo neuobičajenoj situaciji i u skladu sa svojim pogledima na život reagirala si kako si reagirala i zato sam ponosan jer si po mom mišljenju reagirala jako dobro a mogla si reagirati i drukćije...
23.10.2005. (23:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaboravila sam spomenuti, da je u zadnjih 10 godina u ZG postalo općepoznato da su i umirovljenici počeli kopati po kontejnerima...opet još jedna ugrožena struktura, ali njihov je problem što su stari i bolesni i odmah im je teže snaći se u životu. Možda je njima i potrebnije pomoći jer za njih nema druge opcije. Pozdrav!
24.10.2005. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još jednom da pohvalim taj post, jer me zaista dirnuo svojom relnošću...da je to negdje oko nas. Jako mi se sviđa kako je komentirala oboje 69.Problem je puno dublji nego što izgleda, ali, pitam se šta možemo napraviti?Koliko možemo promijeniti kad neke osnovne stvari počinju od odgoja i obitelji.
24.10.2005. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gesta ti je za svaku pohvalu. Jer, na riječima smo svi dosta jaki, ali na djelima baš i nije tako. I nije tu stvar samo u Ciganima (ne mislim tim nazivom potcjenjivati, nego mi je Romi preudžbenički, a i oni se sami nazivaju Cigani), stvar je u pomaganju bilo kome kome je pomoć potrebna. Što se baš njih tiče, o tome sam bila pisala. Mislim da im treba pomoći, samo i oni to trebaju dovoljno htjeti. Ali ne samo htjeti novac ili hranu. Nego htjeti i živjeti na neki drugi, kultivirizaniji način, i raditi. Što ponekad može izgledati kao da se želi gušiti njihova kultura. Zato, bitno je pronaći pravu mjeru.
24.10.2005. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme jadni ljudi. Ja sam prije par mjeseci kupila citavo pile i dala ga jednoj mrsavoj majci. naravno da sam cula price o muzevima koji ih u Mercedesima cekaju iza ugla, pa sam mislila da je bolje kupiti nesto sto ce pojesti nego im dat nesto sto ce im se odmah oteti. Ne znam. Zao mi je jako te djece. Osobno mislim da bih policija trebala pokupiti sa ceste i kazniti roditelje sto im djeca nisu u skolskim klupama. Ne znam da li bi to bilo pametno. No nesmije se nastaviti ovo okretanje glave pri susretu sa romskom djecom po centru grada.
26.10.2005. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MARY ANN
DRAGA MOJA! PREKRASNA GESTA NAJVJEROJATNIJE JEDNA OD VECIH U NJIHOVIM ZIVOTIMA.
23.10.2005. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik nas oboje
Dobro si rekla da se njihova pristojnost reflektirala iz tvog ponašanja prema njima. Upravo sam ti to i rekla u prošlom komentaru, da su djeca spužvice koje upijaju sve iz svoje okoline. A potrebno bi bilo educirati njihove roditelje i pomoći im da se socijaliziraju u društvu. U razred sa mojom kćeri idu dvije djevojčice Romkinje od koji je jedna dobra učenica, pristojna uredna i draga. Majka joj redovno dolazi na informacije i isto je pristojna i draga žena.Redovno je pozivamo na rođendane i djevojčice se druže s njom ne praveći razliku. No ova druga je iz obitelji gdje puno ne polažu na njeno obrazovanje, ona je rijetko u školi i ponašanje joj je sasvim drukčije pa se curice nerado druže sa njom a i ona sa njima. Ni moji roditelji nisu bili imućni, i moja odjeća se prala nedjeljom da bih je čistu (istu tu odjeću) obukla u ponedjeljak, i sve ostalo mi je bilo skromno. Nisam mogla dobiti svaki dan za čokoladu i bila sam presretna kad mi je naši gosti poklone. No roditelji su me učili da budem pristojna prema svima, da budem dobra učenica i da je najvažniji u životu obraz i poštenje u odnosu na ono materijalno. No eto u životu nas ima svakakvih, a isto tako nam život sprema svakakva iznenađenja(ugodna i neugodna).......a biti roditelj nije lako, pogotovo ako nisi imućan, no jajvažnije je djeci pružiti ljubav i naučiti ih urednosti i kulturi. Ima ljudi koji su roditelji a površno ili nikako rade da bi svojoj djeci priskrbili ono osnovno, pa im je najlakše poslati djecu na cestu da prose, a te bi strogo kaznila. Mi nismo bili imućni, no moj je tata u početku radio na odštopavanju kanalizacije da bi nam priskrbio kruh. Uz rad je završio srednju školu i kvalifikaciju i tek onda postao vodoinstalater. Ne sramim se moga oca jer mi je svojim trudom pružio više nego oni koji su svojoj djeci davali sve materijalno. Dakle, svaki čovjek ako ima volje i želje i inata, može svojoj djeci dati kruh da ne prose na cesti. A tko se uvuče u lijenost i samosažaljenje sramoti svoju djecu. Od oca sam dobila kruh i obrazovanje, i onda krenula od nule stvarati budućnost za sebe i svoju djecu. Imala sam i ja period kad sam jedva imala za kruh, no nisam poslala svoje dijete na cestu prositi, niti bih to ikada učinila.Nego sam se žešće potrudila da promijenim situaciju u svoju korist. Koštalo me možda zdravlja, no uspjela sam.
23.10.2005. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1.78 m do ljubavi
draga moja helix..šta da ti kažem kžem. ne mogu se vratit u split er bi mi se svi smijali. glupača srljala ko guska u brak i..sad sam tu di sam i snaću se ja već nekako. hvala za lipe riči
23.10.2005. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mala iz Grada
prekrasne riječi, prekrasan post !
23.10.2005. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Friva
Mislim da sami možemo sebi puno pomoći. Niti meni nije uvijek cvalo, ali sam se trudila da se iskopam. Ne mogu sve čekati od sustava, niti sam ikada čekala. Ima jedna stara "Uzdaj se u se i u svoje kljuse!" Mislim da je kod Roma problem u njihovom shvaćanju života. U mojoj zgradi živi jedna obitelji i djeca njihova se igraju sa mojom djecom, to su normalni ljudi...ali ih je malo, međutim ipak više nego što je bilo prije 10 godina. Voljela bih da se maknu sva ona djeca sa raskršća što prose, koja bosa hodaju usred zime ili po vrućini od 35 stupnjeva, a na licu imaju opekline od sunca. Što mogu tada uraditi osim da im dam sok, ako imam u autu. Sve bi moglo biti drugačije samo da je malo više volje među njima. Postoje institucije kod kojih bi se mogli izboriti za svoj bolji život, zar ne?
23.10.2005. (18:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Kad vidim sirotinju ja sam siromak, kad vidim bol mene boli, kad vidim plač, to su moje suze, kad vidim tugu to je moja tuga. Ljubav i sreča vaša usrečit će i mene. Ja s vama dijelim ovaj svemir. Da, u potpunosti i bez iznimke.
23.10.2005. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
logan
Da,predivan text!!Pozdrav!!!
23.10.2005. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uspomena
Istina je, nešto je trulo... oko nas. Zapravo posvuda. Prečesto odustajemo od pokušaja da to promijenimo jer vjerujemo kako ne možemo promijeniti ništa. Ja vjerujem da uvijek možemo nešto učiniti. Možda ne na globalnom planu, ali uvijek postoji nešto što možemo. Ponekad je dovoljno napraviti nešto lijepo u svom malom 'mikrokozmosu' da svijet makar na trenutak izgleda drukčije. Iako se naizgled ne mijenja ništa, možda smo pozitivan duh 'proslijedili' nekoj drugoj osobi, koja će ga možda proslijediti nekoj drugoj... i tako redom. Najlakše je odustati. Veliki pozdrav.
23.10.2005. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
silly_thing
a ti cigici su stalno po smecu.... Glupo je to... ti ih drugacije i gledas i drugacije gledas na svijet.....
23.10.2005. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
siščanka
dakako da nisu dječica ništa kriva, problem je u roditeljima, a cigići su poseban problem, kad dođu prosit starije djevojke ja im kažem: može, dobila buš nofce i kruha, preštihaj mi vrt, a ona veli: a-a, ne mogu ti ja štijat
23.10.2005. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plava Zvjezdica
pisala sam da sve ide kvragu, da su razlike među ljudima postale prevelike, da je previše materijalizma, što možemo učiniti, krenuti od ovakvih malih stvari koje ti radiš, ne možemo samo tako promijeniti cijeli svijet, ne možemo mahnuti čarobnim štapićem i učiniti da sve te razlike nestanu, također moram reći da je @oboje69 dala odličan primjer da treba krenuti od nas samih, mijenjanjem sebe mijenjamo svijet
23.10.2005. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
N E T M I R A K U L
...nije problem u cigičima...ustvari ovdje uopće nema problema...jedino što ja mislim da je sve to povezano s našom filozofijom života...kako uopće gledamo na život... kako se u tom životu ponašamo...što očekujemo i još mnogo drugih stvari...ti si bila izvrgnuta jednoj pomalo neuobičajenoj situaciji i u skladu sa svojim pogledima na život reagirala si kako si reagirala i zato sam ponosan jer si po mom mišljenju reagirala jako dobro a mogla si reagirati i drukćije...
23.10.2005. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
okeco
bitno je da još uvijek ima koja dobra duša ... ipak nije sve otišlo u jednu stvar :)))
24.10.2005. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Friva
Zaboravila sam spomenuti, da je u zadnjih 10 godina u ZG postalo općepoznato da su i umirovljenici počeli kopati po kontejnerima...opet još jedna ugrožena struktura, ali njihov je problem što su stari i bolesni i odmah im je teže snaći se u životu. Možda je njima i potrebnije pomoći jer za njih nema druge opcije. Pozdrav!
24.10.2005. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zlatni prsti
došao nam je svijet na vrata,problem je što dolazi u negativnom kontekstu,ma bit če bolje netko viče iako..... pozdrav :)))
24.10.2005. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Noeli
još jednom da pohvalim taj post, jer me zaista dirnuo svojom relnošću...da je to negdje oko nas. Jako mi se sviđa kako je komentirala oboje 69.Problem je puno dublji nego što izgleda, ali, pitam se šta možemo napraviti?Koliko možemo promijeniti kad neke osnovne stvari počinju od odgoja i obitelji.
24.10.2005. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jagode
pohvale vrtlaru na ovako prekrasnim ružama... a tebi pozdrav:-)
24.10.2005. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Gesta ti je za svaku pohvalu. Jer, na riječima smo svi dosta jaki, ali na djelima baš i nije tako. I nije tu stvar samo u Ciganima (ne mislim tim nazivom potcjenjivati, nego mi je Romi preudžbenički, a i oni se sami nazivaju Cigani), stvar je u pomaganju bilo kome kome je pomoć potrebna. Što se baš njih tiče, o tome sam bila pisala. Mislim da im treba pomoći, samo i oni to trebaju dovoljno htjeti. Ali ne samo htjeti novac ili hranu. Nego htjeti i živjeti na neki drugi, kultivirizaniji način, i raditi. Što ponekad može izgledati kao da se želi gušiti njihova kultura. Zato, bitno je pronaći pravu mjeru.
24.10.2005. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lanterna
Ajme jadni ljudi. Ja sam prije par mjeseci kupila citavo pile i dala ga jednoj mrsavoj majci. naravno da sam cula price o muzevima koji ih u Mercedesima cekaju iza ugla, pa sam mislila da je bolje kupiti nesto sto ce pojesti nego im dat nesto sto ce im se odmah oteti. Ne znam. Zao mi je jako te djece. Osobno mislim da bih policija trebala pokupiti sa ceste i kazniti roditelje sto im djeca nisu u skolskim klupama. Ne znam da li bi to bilo pametno. No nesmije se nastaviti ovo okretanje glave pri susretu sa romskom djecom po centru grada.
26.10.2005. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...