Komentari

demijan.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Run

    bas slatki malecki! bitna je i kvaliteta i kvantiteta. Kvantiteta bez kvalitete-to je definicija izgubljenog vremena!

    avatar

    20.10.2005. (09:46)    -   -   -   -  

  • trill

    Naravno da je način bitan :))) Moja djeca su već veliki naspram Demija, ali mogu reći da nikada nisam radila nešto što nisam isti čas prekinula, makar samo da se divim crtežu koji je netko od njih nacrtao. Sve drugo se stigne, a ako se i ne stigne nema veze...zna se šta je važnije :)))

    avatar

    20.10.2005. (10:16)    -   -   -   -  

  • Friva

    Mogu samo reći svoj primjer, a kako drugi to rade, ne znam. Mislim da svatko ima neki svoj način. Srećom imam takvu situaciju da mogu posao regulirati po djeci, tako da sam uvijek slobodna kada treba ili kada su bolesni, ne moram ih ostavljati doma, nego im se mogu posvetiti. Nekada i one pate zbog posla, ali mora se živjeti. Teško je ipak kada mama cijeli dan radi i pokupi predvečer dijete iz vrtića, dođe doma gdje ju čeka cijela hrpa posla, od kuhanja, spremanja, pranja (ipak to netko treba napraviti)...još da se kvalitetno može posvetiti djetetu prije spavanja, ne znam...mislim da je to teško, a opet dijete imamo svaki dan, a ne samo vikendom kada imamo više vremena. Teško je reći, koliko djetetu treba...možda je ovaj prvi komentar točan " kvaliteta i kvantiteta zajedno"...pozdrav svima vama!

    avatar

    20.10.2005. (12:18)    -   -   -   -  

  • Uštekana mama

    Moj primjer je valjda specifičan i radi poslova koje radim i radi vremena koje imam ili nemam. Mali je kod bake dok se ja ne vratim s posla, a onda ga pokupim i idemo doma. Doma radimo sve skupa. Zajedno prermo veš i gledamo mašinu kak radi, zajedno vješamo isti taj veš. Samnom pere suđe i kuha, a ako mu se to neda-ode u sobu i igra se sam, ili mi donosi igračke i priča mi ili čita knjigice. 2 dana u tjednu je kod bake jer tada radim cijeli dan, a vikendom je sa nama. Kad trebam nešto bitnije napraviti-napravim kad spava, onda imamo oboje mira. Ja drugačije nemogu. Isto tako moje dijete nebi bilo na moru 3 mjeseca i viđalo me svaki drugi vikend da sam mislila da nemože bez mene i da sam osjetila da mu trebam. Međutim njegov karakter je takav da je bitno da ima prostora, da može trčati i da ima one koji ga vole oko sebe. Tada na moru su to bili dida i baka. Kad sam došla, veselio mi se kao da sam ujutro otišla. Razlike od 1 ili 14 dana kod njega nije bilo. Istina, da ga nisam vidjela 3 mjeseca uopće (to JA nebi mogla izdržati), vjerujem da bi mu trebalo barem 3-4 sata da me opet zagrli ko prije, jer me dugo nije vidio. Definitivno je bitno kvalitetno vrijeme, ali ako je to previše rijetko, jednostavno se izgubi. Eto, to sam još htjela dodati i reči da me oduševljavaju vaši komentari koji su definitivno samo vaši, a ne kopije tuđih riječi! ;-)

    avatar

    20.10.2005. (13:02)    -   -   -   -  

  • Friva

    Dide i bake su sreća za djecu, šteta što su moji predaleko i vidim da im fale. Treba osluškivati svoje dijete i vidjeti što mu treba...točno onako kako i sama pišeš. Pozdrav!

    avatar

    20.10.2005. (13:08)    -   -   -   -  

  • My So-Called Gay Life

    Vratio sam se :)

    avatar

    20.10.2005. (14:39)    -   -   -   -  

  • mićo

    pozdrav za mame... :)

    avatar

    20.10.2005. (21:59)    -   -   -   -  

  • dva

    po tom pitanju mene uvijek grize savijest, i uvijek se nekako malo sramim sama pred sobom. Nastojim biti uvijek bolja mama negošto jesam, nadam se da će moji dečki jednom, kad narastu, znati da ih jako, jako volim, i da sam se trudila... Trill je dobro rekla: i kvaliteta i kvantiteta...eto, mi smo sinoć zajedno, kuhačom, mijesili tijesto za savijaču (mali je 2 god i 2 mjes) i jako sam ponosna na to. Kisss :))

    avatar

    21.10.2005. (10:05)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    mislim da ne trebnaš niti postavljati takva pitanja, jer svaki pravi roditelj zna odgovor. Osobno, podredila sam život svojoj djeci i to onoliko koliko ću im zaista trebati, nisam od onih beskrajno uslužnih majki koje prestanu disati za sebe kad rode, ali imala sam sreću da imam muža na kojeg sam se mogla osloniti sve ove godine. Sad kad moj maleni Ćuk ima 4 godine, osjećam da je došlo vrijeme u kojem se moram intezivnije posvetiti svojoj karijeri, stoga sve one trenutke koje provodim s njima, a sve ih je manje, želim uživati i dati im najviše što mogu.

    avatar

    21.10.2005. (13:58)    -   -   -   -  

  • mićo

    dojdi na kolače :)

    avatar

    22.10.2005. (17:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...