Komentari

budan.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • bojko

    sinoc me mjesec probudio u 2,30 i mogao sam spavati, jutros u 3,30 i nis od spavanja. krevet je do samog a pokraj prozora vani prekrasan cedar i njise se na vjetru. iznad cedra mjesec i oplahuje svojom svjetloscu krevet na kojem spavam i neda mi mira... culi jeste da netko stavlja ruke preko ociju da bi mogao vidjeti, a ja sinoc u mrkloj noci po sumskom puticu zastitio se od mjeseca... bio sam u selu frantin kod damjana i domacin nas lijepo ponudio pecenim kestenima na vatri pod pekom, domaci ambient da se samo pozeleti moze. medjutim meni sine ideja i ja se zaputi sumskim putem kroz tramuntanu sam do belog, oko 30 min. hoda po bijeloj cesti ispod mjecesine sa baterijom u ruci, ucinjeno i ispunjeno i stigao na kamp oko 22 sata. samnom su i igramo se, ja ih srdim a oni i dalje uporno prilaze, umiljavaju se i nikad kraja igri... u pitanju su tri malena maceta, tek progledala i stara dvadesetak dana, mama im je malo cudna, tako macice hranimo mlijekom... tu je zenka, pasic seve, tu su dvije ovce kosjenka i rutvica, s nama je i kornjaca korni. najvece zadovoljstvo je magarica mama pepica i magarce staro tri mjeseca pepic. kudrave tamne dlake i ponosito udara svojim nozicama kad mi prilazi, jede mi sa dlana. supovima nesmijem prici, u jednom su kavezu torgars, pepina i reguel, u drugom kavezu danu i novo pridosli ovih dana diopremljen i bez imena... jedan je doletio cak iz centralne afrike i tamo prstenovan, drugi je dobio prostrijel od lovca kroz krilo i ne moze letjeti, treci od pescicida bit ce bolezljiv i cervrti spasen od utapljanja, a kad se oporavi bit ce pusten.... i, eto ne brinite se o meni, samnom je sve o.k., nastavak price slijedi. dobro jutro vam zelim, vas boro

    avatar

    19.10.2005. (04:48)    -   -   -   -  

  • bojko

    ... Vratimo se u 1997. Prije cetiri godine posjetio sam skupinu Indijanaca na granici Kolumbije i Venezuele. Njihovo ime ovdje nije vazno. Zanimljivo je da ti Indijanci liseni svega, svake noci u snu pronalaze svoje bogove i svoje pretke. Vidjali su ih zive u golemu gradu punom svjetlosti. Susrecuci ih u snu i oni su se mogli prepostiti voznji automobilskih i tihih automobila, letu zrakoplova koji su sljetali kao da nicega nema u sredistu grada. Brbljali su sa svojim pokojnim roditeljima a kada su se probudili radovali su se da ce im se ponovno pridruziti u vjecnosti. No ti su Indijanci takodjer znali da polagano nestaju sa zemlje a njihov grad iz snova bio je grad mrtvih. Mozda cemo ih tamo naci jednoga dana. * Iz enciklopedije male povijesti, Mark Ogge, Nemoguce putovanje.

    avatar

    19.10.2005. (05:15)    -   -   -   -  

  • ..:: ZaRaTuSTRa ::..

    josh neko je bio budan ove noci, dobro jutro Boki :)

    avatar

    19.10.2005. (07:16)    -   -   -   -  

  • Vještica...

    i ja sam bila budna, pa ne mogu reci dobro jutro...mozda dobar dan... moram se sloziti s tobom, nocas je mjesec bio posebno privlacan i magican :) pusa

    avatar

    19.10.2005. (08:27)    -   -   -   -  

  • *** VICKO ***

    Mujo uzrujan dolazi u knjižnicu. "Vraćam vam ovu knjižurinu, ništa ne vrijedi, previše likova, nigdje zapleta, samo neki stupci, a ni slika nema!“ Knjižničar lagano podigne glavu, pogleda ga preko naočala pa kaže: „Znači, ti si nam uzeo telefonski imenik!“

    avatar

    19.10.2005. (11:09)    -   -   -   -  

  • bojko

    lijep pozdrav svima, u ponedjeljak detaljnije odgovorim, boro.

    avatar

    20.10.2005. (19:21)    -   -   -   -  

  • borivoj

    luda je bila noc... pozdrav prijatelju zaratustri, boro

    avatar

    24.10.2005. (16:04)    -   -   -   -  

  • borivoj

    pusa mojoj dragoj lilith, boro

    avatar

    24.10.2005. (16:04)    -   -   -   -  

  • borivoj

    pozdrav vicku, boro

    avatar

    24.10.2005. (16:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...