Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Juliere

    ja bas htjela napisati nesto otme kako roditelji mogu "unistiti" djecu, ali sada mi se cini suvisno nakon svega ovoga sto si rekla... talijani u tridesetima odrazavaju najbolje sliku gotovana, svi neke karijere, auta, izlaske i sl. a nisu u stanju kosulju ispeglati ili skuhati nesto za sebe, nego cekaju mamu... pa se onda cure pitaju zasto muskarci u tim godinama ne zele ozbiljno razmisljati o vezama.... istu stvar mogu reci i za neke zenske. najezim se kada cujem, "cekam da mi dodje mama spremiti kucu"

    avatar

    02.10.2005. (13:51)    -   -   -   -  

  • Pinkeye

    hm, i ja imam takav izgovor;/

    avatar

    02.10.2005. (14:24)    -   -   -   -  

  • Simona

    Jako mi se sviđa post. Kako uvijek pogodiš "ono" pravo.:))) Svi to znamo ali malo tko o tome razmišlja. Često su ljudi za sve druge super osim za svoje roditelje. To im je valjda tako, zdravo za gotovo. I roditelji su krivi, naravno. Jer ti moraš dijete odgojiti tako da te poštuje. Sad, nisam roditelj i lako je meni pričat, vjerojatno to i nije tako lako izvesti, ali nije ni nemoguće. Najgore su mi mamice koje trče oko svojih sinčića. Ja ne znam, one se ponašaju kao da su im sinovi retardirani! Jebemu (sorry!:)), pa daj misli malo na njegovu buduću ženu.:))) Ima i onih majki koje dvore svoje kćeri, naravno, ali čini mi se da su one prve češće. Mislim da je odgoj ključ, kao i u većini stvari. Opet, vjerojatno roditeljska ljubav je potpuno bezuvjetna i zato se te stvari događaju, ali čak i ako je bezuvjetna, djeca ne bi trebala znati da je tako.:) U jednoj manjoj mjeri bi trebala misliti da i roditeljsku ljubav moraju zaslužiti. Sad mi se čini da sam sve spetljala.:))

    avatar

    02.10.2005. (14:25)    -   -   -   -  

  • Slatka Žvakica

    Evo, priznajem. JA sam jedna od gotovanki koja se veća par mjeseci šlepa kod staraca na klopi. Što ću, dojadila mi je moja kuhinja, ne mogu više jest ono što sama skuham i to bar 2 dana, jer je problem skuhat za jedan. No, daleko sam od ekstrema, kao što sam bila i dok sam živjela s njima. Sjetila si me na jednu moju frendicu - gotovanku, koja mi je jutros na telefon, kad sam ju odbila za cugu zbog spremanja stana, rekla da mi je i vrijeme (moram napomenut da sam se nedavno preselila i dda je još dobar dio stvari u torbama i kutijama)...baš me zanima kako će ona to behandlat kad se preseli, a to je uskoro. A o dolasku kod mene sljedeći put...hm, vidjet ćemo. Samo ako mi donese ćevape!

    avatar

    02.10.2005. (19:45)    -   -   -   -  

  • KOKI

    moji klinci su sami doma od kad su krenuli u školu.imaju svoje dnevne zadatke koje uz učenje moraju napraviti.između ostalog moraju si sami skuhati i nekaj za jesti jer ja često ne stignem dan prije skuhati za sutra.vikendom sami pospremaju svoju sobu što uključuje i presvlačenje posteljine i usisavanje...frendice mi često kažu da sam grozna mama ali moja djeca ne misle tako...:)

    avatar

    02.10.2005. (20:33)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Juliere, očito nam se misli u posljednje vrijeme negdje na pola puta sreću...Ovo što pišeš za Talijane moglo bi se dijelom prenijeti i na Austrijance, osim što baš nisu tako jako povezani sa roditeljima već nekako svatko živi svoj život...Kada dođu djeca, onda obično i roditelji uskoče))) PinkEye, onda ćemo to prolongirati za odlazak kod svojih))) Drago mi je Simona da si i ti prepoznala isto što i ja. Nego, ovo što šišeš vezano uz temu roditeljstva, a sama nisi roditelj...za mene ništa ne mijenja. Drago mi je kada se u takve rasprave uključe i oni koji nemaju djece (vidi moj post pod nazivom "Budeš ti vidjela"). Istina je da neke majke ne razmišljaju previše o snahama i zetovima, već se samo brinu da njihovoj djeci bude što bolje. A što se tiče majki i dvorenja, ja znam više ženskih osoba koje to koriste, iako sam i sama čula da su žene suosjećajnije? Skužila sam sve, i nije mi ništa tu spetljano...))) S.žvakica, sviđa mi se uvijek iskrenost, svi smo mi vjerojatno više ili manje takvi. Ali kao što i sama uviđaš kroz svoj (barem većim dijelom) samostalni život, preseljenje i odvajanje detektiraju i tu stvarnost))) Koki, svaka ti čast, ti si moj idol...pusti druge mame, tebe će tvoja djeca više cijeniti, jer ovako i sami znaju koliko truda treba za sve te stvari)))

    avatar

    02.10.2005. (22:58)    -   -   -   -  

  • Riječanka&svijet

    I ja sam, dok sam studirala, bila pošteđena svega - nisam trebala ni žlicu oprati nakon što bih pojela jogurt. No, ja sam sama shvatila već davno prije toga da to neće biti zauvijek, i ubrzo nakon diplome sam se osamostalila, otišla u podstanare. Sada sam "svoja na svome" no, nikada mi nitko nije spremao i čistio kuću. Neke moje frendice su mi znale rugati, jer kao, nije damski ne imati tetu čistilicu. Kajgod! A što se moje mame tiče - sada se je situacija okrenula : u posljednje vrijeme, nakon inzulta, nije više ona stara - sada joj ja čistim, spremam (veće čišćenje i spremanje, ostalo radi sama), vrlo često i skuham, iako ona baš ne voli moju kuhinju (mrzi wok, hehehe), a najčešće, kada je vozim u shopping hrane, račun platim ja, iako ona prosvjeduje. I često joj ostavim novac, jer ona kupi i skuha ponekada i za mene. Ne znam kako bih mogla drukčije...

    avatar

    03.10.2005. (00:35)    -   -   -   -  

  • dva

    žao mi je što nisam gledala tu emisiju, a namjeravala sam. To je vjerojatno nešto slično seriji dok emisija "Direkt" koje su bile prošle tv sezone. Ja sam zahvala mojoj mami što me naučila kuhati, raditi kolače i sl stvari dok sam bila u osn i srednjoj školi. Vidim da dosta žena uči kuhati kad se uda i dobije dijete, dobro, bolje ikad nego nikad, al meni bi bilo žao da svom sinu ne znam napraviti npr. išlere za rođendan, a on ih obožava... sad, sa mojim dječacima sam već puno mekša nego što su moji bili prema meni, nadam se da neću zaglibiti i od njih napraviti nesposobnjakoviće...pozdrav :))

    avatar

    03.10.2005. (12:24)    -   -   -   -  

  • Mr. Perfect

    točno! radi se o emisiji "Direkt".

    avatar

    03.10.2005. (13:06)    -   -   -   -  

  • Dolka

    Moja su djeca skoro odrasla (19 i 15), tako da mogu o nekim stvarima govoriti pouzdanije. Moj muž nije gotovan, nismo niti djecu odgajali da ništa ne znaju (pusti, bolje ću ja...). Uspjeli smo u tome da ih možemo ostaviti same i mjesec dana (ne daj Bože, da moramo) i sigurni smo da bi svaki dan pristojno jeli i da bi živjeli uredno u svakom smislu. Neke osobine dobijiu se i rođenjem, ne mogu sve prikrpiti uspješnom ili neuspješnom odgoju. Ali, dobre osobine treba poticati i djecu ohrabrivati da se ne pretvore u parazite ili ukrasne biljke...

    avatar

    03.10.2005. (15:16)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Pa da , sve je tak kak si napisala,samo nisi dodala da su naši starci imali siguran posao, da su bili zaštičeni zakonom ko Lički međedi,a vremena su imali više nego mi danas.Otuda i odgovor,kak su sve stigli,a mi danas nikaj ne stignemo,i krepani smo kad dodjemo doma... Mi bi danas htjeli, napraviti više od njih,a to neide.Dan ima samo 24 sata. Kužiš? Prije se živjelo POLAKŠE. Ako ne stigneš danas,buš sutra.A mi bi najradije jučer. Ma jesam te zagnjavio a samo sam te htio pozdravit...Franc

    avatar

    03.10.2005. (17:43)    -   -   -   -  

  • pegy

    Meni su bitne radne navike i smatram da se već i kod maloga djeteta one trebaju razvijati. U tom slučaju sigurno neće doći do situacije kakvu si opisala. Kad čovjek sam radi, onda puno više cijeni i rad drugoga. Ako netko ne radi ništa, onda ne zna ni što znači da ga svaki dan dočeka čisto, skuhano, speglano. Ja živim sa roditeljima, mama je oduvijek kuhala i kuha i sad (ne samo meni) i zahvalna sam joj radi toga, jer to mi puno znači kada dođem s posla. Ja zato radim neke druge stvari. Iako nam podjela poslova nije baš ravnomjerno raspoređena kad su u pitanju muški i ženski članovi obitelji. :)

    avatar

    03.10.2005. (19:02)    -   -   -   -  

  • ...Nk DiNaMo ZaGrEb...

    Sviđa mi se tvoj blog,daj svrati do mene koji put,pozdrav

    avatar

    04.10.2005. (16:53)    -   -   -   -  

  • Simona

    Pogledala sam ti taj post, kao i milijun drugih. Nisam mogla prestat čitat, super su.:)) da, to je točno to, kao nekakvo omalovažavanje, neuzimanje za ozbiljno nekog tko nema djece. Ali ima neke svoje stavove, zar ne? Kojih bi se trebalo držati i kad djeca dođu.

    avatar

    04.10.2005. (17:24)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Riječanko, i meni se sve to što si napisala podrazumijeva))) Dva, hvala na ispravci, nisam mogla naži u programu HTV-a jer očito ne ide svaki tjedan. Ja nisam nešto pretjerano kuhala ili radila kolače dok sam živjela s mojima (pa svako malo zovem mamu ili tatu) u vezi recepata, ali sam sve čistila i platila uvijek neki manji račun kada sam radila neki posao uz faks, i oslobodila starce od davanja dzeparaca i sl. I ja se nadam i vjerujem da ćeš momke fino odgojiti da budu jednog dana dobri nekome s kime će živjeti))) Dolka, lijepo ej tako biti siguran u svoju djecu, i ja se potpuno slažem da se kroz dobre urođene osobine treba poticati i druge, možda manje primamljive...ako sam dobro shvatila))) Franc, ima istine u tome, posebno u ovom dijelu o socijalnoj sigurnosti, ali ja svejedno ne kužim kako su moji mogli studirati, raditi, imati dvoje djece u vremenu kada nije još bilo strojeva za rublje i kada su na ruke prali i peglali platnene pelene...jednostavno mi je to SF, pa zaključujem opet da sam očito komotnija i da tražim više...Nise me zagnjavil))) Pegy, slažem se u vezi razvijana radnih navika odmalena. Poznato mi je ovo s mamom i kuhanjem, i moja kuha svaki dan za ostatak familije koji radi ili ide u školu i svi su joj zahvalni na tome...U mojoj obitelji su se poslovi oduvijek djelili, pa i tata i brat super kuhaju, operu suđe ili usišu, jednako kao i ženski dio. Da nije tako znam da bi se ja već pobunila i razgovarala s roditeljima ili članom koji se pravi "grbav", jer mislim da u obitelji gdje svi žive zajedno to nije samo problem na relaciji roditelj-dijete, već problem svih ukućana))) Hvala BBBfunclub, svratit ću))) Simona, hvala ti, drago mi je da ti se sviđaju tekstovi...ne zato da si podižem ego, već zato što volim podijeliti dojmove s drugima i potvrdu da to što pišem ima nekome smisla, da ga možda ohrabri (kao i mene neki postovi ili komentari) i da je vrijedno. A dosljednost u stavovima je uvijek teška stvarnost koju si ljudi vole olakšati generalizacijama i opravdanjima, pa je lakše diskreditirati sugovornika nekim blesavim argumentom tog tipa kako o djeci oni koji nemaju, ne trebaju govoriti...Pozdrav svima

    avatar

    04.10.2005. (23:21)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Zakaj opet ne pišeš?...Franc

    avatar

    06.10.2005. (19:06)    -   -   -   -  

  • neraa

    Možeš kupiti... - možeš kupiti riječi, ali ne i istinu - možeš kupiti knjigu, ali ne i mozak - možeš kupiti lijek, ali ne i zdravlje - možeš kupiti krevet, ali ne i san - možeš kupiti odjeću, ali ne i ljepotu - možeš kupiti luksuzne stvari, ali ne i sreću - možeš kupiti križ, ali ne i Isusa

    avatar

    07.10.2005. (00:31)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Treba djecu od malih nogu driblati jer si kasnije sam kompliciraju život, a nama sjede na vratu :))

    avatar

    07.10.2005. (00:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...