Komentari

stv.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Svantevid

    Ovo što ovdje sad želim dočarati u prilog temi, radije bih nacrtao na komadu papira ili još bolje uživo demonstrirao u prostoru (obzirom da sam ograničen postavkama komentara na blogu), ali pokušat ću ovako....Zamislite da su brojke 1 stolice koje su poredane u nizu 11111. Što vidimo? Imamo niz od pet "stolica". A zatim imamo sljedeći niz 111 1 Sastoji se od od četiri "stolice" u kojem očigledno jedna stolica nedostaje - (vizualizirajte niz). Zaključak. Ponekad i nepostoječe stvari POSTOJE - u svom nemanifestiranom obliku.

    avatar

    02.10.2005. (08:21)    -   -   -   -  

  • Friva

    Što se tiče ovog dijela, mislim da sam shvatila bit priče. Znači da sve ovisi o našim osjetilima i kako kroz njih doživljavamo stvarnost. Pojmovi stvarnost i postojanje su bez ikakvog značenja ukoliko isključimo osjetila. Na kraju mi se nameće zaključak da uistinu nema kraja jer ga ja ne osjećam svojim osjetilima ili možda doznam nešto novo u šestom dijelu...pozdrav!

    avatar

    02.10.2005. (11:22)    -   -   -   -  

  • radost stvaranja

    svantevid, da li to šta kažeš znači da uistinu sve postoji - u svom nemafestiranom obliku, kao mogućnost ostvarenja? friva, pa da, čim "ukinemo" osjetila, o kakvom kraju bi uopće i mogla biti riječ? kraju čega? :)

    avatar

    02.10.2005. (17:48)    -   -   -   -  

  • Svantevid

    Tako je. Ovaj naš "stvaran svijet" je uvjetovan, osjetila su uvjetovana...Tek maštom i idejom ostvarujemo-točnije uvjetujemo stvari iz nemanifestiranog (neuvjetovanog) svijeta. E sad ako me pitate nisu li i naša mašta i ideje također uvjetovane - moj odgovor je - jesu, onoliko koliko nekreativni ŽELIMO biti.

    avatar

    02.10.2005. (20:13)    -   -   -   -  

  • radost stvaranja

    "Tek maštom i idejom ostvarujemo-točnije uvjetujemo stvari iz nemanifestiranog (neuvjetovanog) svijeta" - znači MI SMO TI koji stvaramo manifestirani svijet? :)

    avatar

    02.10.2005. (23:45)    -   -   -   -  

  • Svantevid

    Da, kada je o našem stvarnju riječ. Mi smo ti "grnčari, lončari" koji pod kreativnim rukama od blata stvaramo posudu jer ona već blista u našoj svijesti. Donosimo je na ovaj uvjetovani svjet u tridimenzonalnom obliku, premda ona u svijesti nema oblik ali ima savršenu funkciju.

    avatar

    02.10.2005. (23:59)    -   -   -   -  

  • est gu

    Osjetilima percipiramo svijet i proglasavamo stvarnost. To sto mi nesto ne osjetimo ne znaci da nije stvarno. To sto nesto osjetimo osjetilima ne znaci da je bas takvo kakvo osjecamo. Osim sto su osjetila dosta neprecizna i nase lece(emocije) svih osjetila unose neku pogresku. Opisivanje i dozivljavanje stvarnosti je onda skoro pa nemoguce. :-) To ne znaci da stvarnost ne postoji. Niti da taj pojam nema smisla. Stvarnost onakva kakva zaista je, odnosno istinita stvarnost. To samo znaci da nasa osjetila nisu pouzdana za percepciju i opisivanje te postojece istinite stvarnosti. Tako da zapravo i nisam izgubio tlo pod nogama. Nekako mi ne sjeda da nasim osjecanjem ili ne osjecanjem nesto postoji ili ne postoji kao istinita stvarnost. Osjetila percipiraju stvarnost. Tu jos nema kreacije. Kreacija nastaje negdje drugdje u nama. Ali bas mi se svidja sto si me potaknula na razmisljanje :))

    avatar

    04.10.2005. (14:16)    -   -   -   -  

  • "To sto mi nesto ne osjetimo ne znaci da nije stvarno." Slazem se. Ali da li to što mi nešto osjetimo znači da je to "stvarno"? Što je to stvarnost? uistinu? (odgovor na ovo pitanje zna biti "obarajući s nogu")

    avatar

    11.10.2005. (00:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...