Komentari

uskoplje.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Ljiljan

    317. brdske brigade Armije BiH + ''SLAVNA''

    avatar

    12.09.2005. (13:38)    -   -   -   -  

  • nije nego: o.o. 317. b.b. abih (ostaci ostataka 317. brdske brigade...)

    avatar

    12.09.2005. (13:59)    -   -   -   -  

  • Ljiljan

    ja budale nigdje veze

    avatar

    12.09.2005. (15:21)    -   -   -   -  

  • ja budale na bosanskom se kaže niđe veze, a ne nigdje veze

    avatar

    12.09.2005. (15:30)    -   -   -   -  

  • Ljiljan

    znas li bosanac da dj mogu cinit đ a pravilno je ''nigdje''

    avatar

    12.09.2005. (15:44)    -   -   -   -  

  • My So-Called Gay Life

    Allways look on the bright side of life

    avatar

    12.09.2005. (19:51)    -   -   -   -  

  • Ljiljan

    gledao bih ali ne mogu

    avatar

    12.09.2005. (21:28)    -   -   -   -  

  • a đesi ti vidio "nigdje"? niđe!

    avatar

    12.09.2005. (21:31)    -   -   -   -  

  • bošnjak

    hej autoricu ovoga blogica vidim da ti pali nacizam i mrznja pisi malo o ustasikim logorima u hercegovini pisi o ubistvu 45 bosnjaka u vrbanji pisi malo u jasenovcu kako ste klali srbe cigane zidove muslimane pisi malo kako ste u brankovoj diskoteci cekali da pucate na nevini narod pisi malo o paljenju hrasnice o zatvoru na trnovaci gdje je skola gdje ste tukli nevini narod pisi o tome sto ne kazes ime i prezime pa da te nadzemo u bugojnu sarka ili kako se zoves vec pa onda cemo ti MI postaviti par pitanja na danasji dan se desilo o tome sto je se desilo o tome pisi pisi kako ti je majka odgojila o ocu sto je te hranijo jeli te on ili ona ucili tolikoj mrznji i lazi ili o fratru koji te je ucijo o vjeri pisi o tome pisi o tome sto ne zivis u bih sto sanjas o hr o tome sto jos ima mina u gv-uskoplju sto ljudi jos ginu pisi o spaljenom uzricju bistrici docu voljicu o tome pisi desilo se na danasji dan ne kletem nikoga rado ali dabogda ti djeca pametnija i zrelija i sa ljubavi u srcu bilia kad ti nisi

    avatar

    13.09.2005. (09:31)    -   -   -   -  

  • Bošnjak

    bošnjak (ja sam Bošnjak) pališ se bez veze! Hajde navedi mi jedan primjer gdje je autor(ica) na ovom blogu iskazivala mržnju i netrepeljivost prema drugome, a pogotovo prema nama Bošnjacima. Ovo je hrvatski blog i iz te je pozicije pisan na jedan civiliziran i kulturan način. I to je, po meni, pošteno! Hajde, idemo zajedno pisati naš blog s našim dogodilo se na današnji dan! Ko nam je kriv kad čovjek piše i radi više nego sve stranice uokrug 50 km. I zato ga ja čitam, mada se ne slažem u svemu s njim! Ali to iskazujem pristojno, a ne kletvom. To nije naš, bošnjački način!

    avatar

    13.09.2005. (10:03)    -   -   -   -  

  • hej niste vi Bosnjaci, ja sam Bosnjak i to Franjo !!!!

    avatar

    13.09.2005. (12:42)    -   -   -   -  

  • Zora u kojoj su hrvatska djeca ubijana "Beživotno tjelo moje Jadranke ležalo je na hodniku. Od šoka nisam mogao doći sebi. Iako se oko kuće pucalo i sve je gorilo od šoka sam se zaledio. Gledao sam svoju kćerku kako leži u lokvi krvi. Što ima teže na ovome svijetu nego, izgubiti svoje dijete. Prišao sam, sklonio joj kosu s čela i milovao čelo. I danas me ona hladnoća njezinih obraza paralizira. Šaptao sam, dozivao je no, sklupčano tjelo beživotno, u grču s rukicama negdje u zraku njemo je odavalo ono najgore", sjeća se Kazimir Zelenika tog 14. rujna 1993 godine kada je u ranim jutarnjim satima, još pod okriljem noći u zločinačkom piru Armija BiH počinila stravični zložin na mučki način ubivši 41. Hrvata Uzdola. " Dozivao sam po kući, traživši roditelje. U njihovoj spavaćoj sobi stravičan prizor. Moji roditelji ubijeni su na krevetu, u snu. Vratio sam se u hodnik, uzeo Jadranku u naručje i odnio je u njihovu sobu. Njezino beživotno tjelo spustio sam između tjela mojih roditelja", jedva čovjek priča. Kaže, uvijek ga ta ljutina stišće u grlu. priča nam da ako je ikada bilo pakla na zemlji, onda je to bilo tog jutra prije 12 godina. Svuda unaokolo gorile su kuće, leševi staraca, žena i djece ležali su po ulici, livadama, na kućnim pragovima. " U trenutku nisam mogao niti vjerovati da se to dogoađa. ne znate kuda bi ste krenuli. Trčao sam od tjela do tijela provjeravao ima li tko živ. S obližnjih kuća vatra je divljala. Pucnji su se razlijegali. Znao sam da nešto moram uraditi, ali što", nakon 12 godina i danas još vidno uzbuđen sjeća se Kazimir. Sud i pravica? Tog stravičnog jutra u Uzdolu su ubijane i po cijele hrvatske obitelji. Nema niti jedne kuće u kojoj nije ubjeno po po troje i više svojih najbližih. " Vjerujte da je bio gotovo isti šok kada sam vidio moju Jadranku, kao što je kada sam na sred puta vidio tjelo osmogodišnjeg Stjepana Zelića. Obučen samo u gaćicama, preliveno krvlju ležalo je beživotno dječje tijelo. Bože, komu je djete smetalo? Nedaleko od njega ubijeni su njegova mama Ružica i 11. godišnja sestra mu Marija", priča čovjek koji se prvi vratio u Uzdol. Svojim sredstvima je obnovio porušenu kuću: " Da sam otišao bilo gdje izdao bi sve naše žrtve. Ovo je naša zemlja i mi ovdje pripadamo. Nikada dok sam živ iz Uzdola otići neću. Tu je moj korjen i moji grobovi. Svjedočio sam u Haaškom tribunalu. Vjerovao kako će krivci odista biti suđeni i osuđeni", razočaran cijelim procesom suđenja kaže Kazo. I on kao i preživjeli Hrvti Uzdola razočarani su jer su vjerovali u su i pravicu. Vecernji list -13. rujna 2005

    avatar

    13.09.2005. (20:32)    -   -   -   -  

  • Ljiljan

    jebi se ti ko ce ti toliko teksta citat

    avatar

    13.09.2005. (21:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...