Nije to mazohizam, već prokleti ponos... Nekima je teško priznati da su pogriješili i da griješe, jer (nažalost) još uvijek postoje ljudi koji likuju nad tuđim greškama... "I'm close to heaven/ Crushed at the gate/
They sharpen their knives/ On my mistakes" reče Tom Waits...
01.09.2005. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je strah od promjene, nemanje snage suočavanja sa okretanjem nove stranice, preuzimanjem odgovornosti za svoje postupke i snošenjem posljedica istih. Nekim ljudima je lakše grčevito se držati za već poznato, ma koliko bezperspektivno i loše bilo... Čudna je ljudska psiha, zar ne?
02.09.2005. (09:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
procjena da li je nešto loše ili dobro u konačnici je ipak subjektivna...možda onome čiji su postupci procjenjeni kao loši to tako i ne izgleda....otuda potreba zadržavanja postojećeg stanja pod bilo koju cijenu....iako se slažem da je u većini slučajeva moguće da se radi o nekoj vrsti mazohizma......
03.09.2005. (07:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je problem u sindromu noja. Ljudi pomisle da će problemi nestati ukoliko se prave da ih nema. A kako se bolje praviti da ih nema od ignoriranja istih.
05.09.2005. (15:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crolga
Nije to mazohizam, već prokleti ponos... Nekima je teško priznati da su pogriješili i da griješe, jer (nažalost) još uvijek postoje ljudi koji likuju nad tuđim greškama... "I'm close to heaven/ Crushed at the gate/ They sharpen their knives/ On my mistakes" reče Tom Waits...
01.09.2005. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život na sjeveru
Ono o čemu sam pisala neki dan - mazohizam, ali čudan. Autodestruktivnost, definitivno... I k tome je teško preodgojiti nekoga...
02.09.2005. (05:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beštijica
To je strah od promjene, nemanje snage suočavanja sa okretanjem nove stranice, preuzimanjem odgovornosti za svoje postupke i snošenjem posljedica istih. Nekim ljudima je lakše grčevito se držati za već poznato, ma koliko bezperspektivno i loše bilo... Čudna je ljudska psiha, zar ne?
02.09.2005. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
škropec
procjena da li je nešto loše ili dobro u konačnici je ipak subjektivna...možda onome čiji su postupci procjenjeni kao loši to tako i ne izgleda....otuda potreba zadržavanja postojećeg stanja pod bilo koju cijenu....iako se slažem da je u većini slučajeva moguće da se radi o nekoj vrsti mazohizma......
03.09.2005. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rock Roll
Mislim da je problem u sindromu noja. Ljudi pomisle da će problemi nestati ukoliko se prave da ih nema. A kako se bolje praviti da ih nema od ignoriranja istih.
05.09.2005. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...