Komentari

castanea.blog.hr

Dodaj komentar (48)

Marketing

  • Svantevid

    Kada je energija usmjerena na samo jednu točku-trenje je najveće. Sve si lijepo rekla, jer si spoznala. Život je površina, problem je točka a mi smo izbor djelovanja. ;-)

    avatar

    26.08.2005. (11:51)    -   -   -   -  

  • MmMmm

    zivot je jedan veliki izazov... znas i sama... drago mi je sto si se izdigla iz toga sto te sputavalo... pusa

    avatar

    26.08.2005. (12:04)    -   -   -   -  

  • Polako,smirite se...

    jako dugacko ali isplatilo se procitati. ja sam uvijek imao respekta prema takvim osobama,narocito zenskog roda,no neknam kako da kazem imao sam i neugodnosti,jer kad bi mi se netko obracao tko muca mislio sam da se smijem,nastojao sam se u mislima uozbiljiti no mislio sam da onaj tko mi muca to vidi i bilo mi neugodno,a ponekad sam i u smijeh prasnuo,no ne zlonamjerno,nisam takav ali ebiga u meni nesto ima.inace cure koje mucaju su mi bas simpa,drazesne i nekako mi djeluju privrzenije,i nije to rijetka pojava-bolje je mucati nego se folirati ili lagati.pusa ti magistarko za napisanu radnju

    avatar

    26.08.2005. (12:25)    -   -   -   -  

  • Trica

    Svi manje-više imamo neke hendikepe. Mnogi se ne vide i ne čuju. Protratimo masu godina plivajući u govnima vlastite iskompleksiranosti. Za "izliječit" se protratimo masu vremena, Poslije boli uprvo to vrijeme. Mogli smo brže prihvatit sebe onakvima kakvi jesmo.

    avatar

    26.08.2005. (12:29)    -   -   -   -  

  • Vivias

    "...ali upravo je nevjerojatno koliko se čovjek promijeni i koliko beskonačno lijepih stvari mu se može dogoditi kad digne glavu iz svoje kaljuže i dopusti sebi da mu se dogode." Tvoje predhodne riječi sve govore, a mene beskrajno veseli što si to spoznala i digla glavu iz svoje kaljuže. :)))

    avatar

    26.08.2005. (12:50)    -   -   -   -  

  • misko

    Jako dobro opisano i (nemoj me pogrešno razumijeti) uživao sam u čitanju! Ne može se usporediti, ali ja sam patio u školi od eritrofobije i često sam šutio, mada sam znao odgovore na pitanja, upravo zbog toga. Jako kasno sam to savladao.Zbog toga sam se mogao sasvim uživiti u tvoj problem, koji to uopće nije trebao biti! O našim pedagozima ne ću trošiti riječi ni vrijeme! Pozdrav!

    avatar

    26.08.2005. (12:56)    -   -   -   -  

  • freestyler

    bravo, a sto drugo reci, onoga trenutka kada spoznas da odgovore na sva pitanja vec znas, da su oduvjek u tebi, zivot postaje predivan i lagan ... uzivaj ...:))))

    avatar

    26.08.2005. (13:06)    -   -   -   -  

  • Vedran3šestice

    Tako treba! Bediranje je uzaludno, treba se trgnuti i nadvladati prepreke. Bravo :)

    avatar

    26.08.2005. (13:14)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    bravo! moj najbolji prijatelj, od 1. osnovne pa sve dok se nisam udala, mucao je i druga djeca su mu se smijala i mene je to smetalo mozda i vise nego njega... shvatila sam da mu je lakse kad mu pocnem smireno govoriti kad se uzmuca i da pomalo dobiva samopouzdanje... na zalost, nismo vise bliski zbog nekih nosoroga, ali veseli me kad ga sada slusam na lokalnom radiju kako prica bez zamuckivanja... pusa ti!

    avatar

    26.08.2005. (13:19)    -   -   -   -  

  • direkt

    Svaka čast,draga...poštujem svakoga tko ima hrabrosti na bilo koji se način suprotstaviti se životu i potražiti bolji:))))

    avatar

    26.08.2005. (13:27)    -   -   -   -  

  • tvoj maslacak

    :-*) .....**U onome što čovjek odluči napraviti od svog života, nema ograničenja**...kad si dopustis........PUSA...btw...prihvacam sugestiju od *vivias* i poklanjam maslacak...DODJI po njega........PUSA

    avatar

    26.08.2005. (13:47)    -   -   -   -  

  • TransFer

    Divim ti se. Velika snaga je potrebna za takvo što, ona unutarnja. Istina je to za PRAVE prijatelje, mi smo imali gluhonijemu prijateljicu. Njoj osmijeh nije silazio s lica. Danas je u sretnom braku, ima dvije curice i zapanjujuće je kako se ona nosi s time, jednostavno nadahnjuje okolinu.

    avatar

    26.08.2005. (13:49)    -   -   -   -  

  • trill

    Moja kćer je u jednom periodu svog djetinjstva počela mucati i sjećam se da se nije znalo tko je više bio zbunjen time, ona ili mi. Odmah smo potražili pomoć i ispalo je da je to zbog prevelikog fonda riječi kojem barata u glavi. Ubrzo je prestala mucati, a mi smo iz tih posjeta lječnicima dosta naučili. Recimo, ono šta ti nisi iz skromnosti navela, da obično oni ljudi koji mucaju su nadprosječno inteligentni. Ustvari, nisi ni trebala to navoditi...vidi se to ne samo iz toga šta spremaš magisterij, što si prevazišla traume i nesigurnosti, što si bila ustrajna u onom što želiš...ma, vidi se to i u načinu i pitkosti tvoga pisanja :))))

    avatar

    26.08.2005. (14:05)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    I ja sam mucala i ponekad još uvijek mucam ali sam puno radila još ko klinka na sebi, da prevaziđem taj hendikep, posebno nakon što mi je logopedica rekla da ću vjerojatno mucati cijeli život. He he, to mi se tad činilo kao cijela vječnost, pa sam uzela baš kao i ti, stvar u svoje ruke ;)))

    avatar

    26.08.2005. (14:09)    -   -   -   -  

  • Ime nije važno

    Drago mi je da si o ovome pisala! Ja zapravo ne mucam u klasičnom smislu, ali mi se u govoru povremeno javljaju blokade. Točnije - u mislima, ne mogu se par trenutaka sjetiti riječi. Kao kad govoriš strani jezik. Prije sam to pokrivala sa poštaplicama tipa: hm, ovaj, pa i slično. Sad jednostavno odšutim tih par trenutaka i nastavim dalje tečno razgovarati. Naravno, ljude to zna zbuniti, ali to nije moj problem ;). Bravo za tvoju osobnu pobjedu!

    avatar

    26.08.2005. (14:12)    -   -   -   -  

  • nemiri

    trebalo je sigurno mnogo snage i napora da se prevlada, divim ti se

    avatar

    26.08.2005. (15:41)    -   -   -   -  

  • Let me know...

    Ovo je najduži post koji sam pročitala od kada sam na Blogu..., a to je nekih 7 mjeseci....! Počela sam i nisam mogla stati....!Nisam imala pojma da npr. Gibo muca....!!! Stvarno... nema granica ako čovjek nešto želi svim srcem.... To je tako lijepo.....! Svi mi imamo tu unutarnju snagu..., ali kao da nas se većina iste boji....! Čini mi se da smo nekih 30-tak km udaljene jedna od druge pa bi mogle popiti i kavicu....:)))) Pusa

    avatar

    26.08.2005. (16:45)    -   -   -   -  

  • tita

    i ja sam mucala kad sam krenula u školu, ne znam, prestalo je samo od sebe, danas jedino još uvijek muku mučim s tim što ne mogu toliko brzo govoriti koliko brzo mogu misliti pa malo ponekad nerazgovijetno zvučim ;DDD

    avatar

    26.08.2005. (18:25)    -   -   -   -  

  • borut

    Lijepo si ti to objasnila!

    avatar

    26.08.2005. (19:38)    -   -   -   -  

  • stroke

    obilježeni ljudi su iskreniji.......mislim da su u njima pohranjene najbolje duše.

    avatar

    26.08.2005. (20:23)    -   -   -   -  

  • xavarde

    krasan, iskren post. u tako mnogo stvari sam se prepoznala (nisam mucala, ali sam imala komplekse druge prirode). i meni je kao i tebi tebalo dugo, dugo da ih prevladam i shvatim da će me okolina cijeniti onoliko koliko cijenim samu sebe. i zato svojoj kćeri od malih nogu pokušavam uliti sigurnost u sebe. nadam se da mi je i uspjelo. sada je na pragu mladenaštva i vrlo je zadovoljna sobom, komunikativna. a što se profesora tiče, nemam riječi jer i ja znam neke slučajeve npr. školska kolegica s preboljelom dječjom paralizom (motorika u komi) nije stigla na vrijeme ispuniti test. profačica joj nije dozvolila da ga ponovi iako je sve znala, ali nije stigla napisati. dobila je topa, a ja sam bila istjerana iz razreda jer sam se pokušala zauzeti za nju. grozno!

    avatar

    26.08.2005. (21:42)    -   -   -   -  

  • pache

    jedan tip sta ga ja znam muca , al jedino ne muca kad pjeva , a prekrasno pjeva...

    avatar

    26.08.2005. (21:52)    -   -   -   -  

  • borut

    Iako ne volim duge postove, ovoga sam procitala sa velikim veseljem.Koliko iskrenosti i enotivne snage! Bravo, samo hrabri uspijevaju to je i moja uzrecica, poslije teske bolesti, za koju se nadam da sam vec preboljela. Mozda zato sto sebe nikad nisam smatrala bez mane, nedostaci slicni tvome, nikada me nisu smetali, dapace svi ih imamo, one koje se primjecuju ili one gore koje se nevide!!! Ali tebe shvacam i divim ti se.

    avatar

    27.08.2005. (10:56)    -   -   -   -  

  • Amorfia

    ja sam se jednom zaljubila u dečka koji je imao problema s mucanjem....imao je toliko predivnih osobina da je i to postalo dio njegovog šarma...vjerujem da ti je bilo teško, stvarno mi je drago što si kroz svoje iskustvo postala jača....pozdrav

    avatar

    27.08.2005. (12:56)    -   -   -   -  

  • laronela:)

    Ajme.... PUUUUUUUUUUUUUUUUUUUNOOOOOOOOOOOo ti hvala na ovom postu. da, i ja mucam, i našla sam se u toliko situacija u kojima si se i ti, i imam 16 i uvjerena sam da su mi zbog mucanja uskraćene mnoge stvari... lijepo je pročitati nešto takvo, svaka ti čast što si prevladala taj strah, i sve ja to prihvaćam, ali još sam uvijek uvjerena da će mi biti teže... ne znam...al znam da sam ti jako zahvalna na ovom postu. svi pišu da njima to ne smeta, npr, kad razgovaraš s nekim i to... ali meni smeta kad se ne mogu normalno razgovarati! izgovoriti neko pitanje na nastavi, ukljućiti se u diskusiju... bila sam i na logopedskoj terapiji, i pomoglo je u početku, ali vise ne.... imam toliko stvari koje bih te željela upitati...ne znam...nekako si ovim postom postala osoba kojoj se divim...nesto kao...idol.... pozdrav...:)

    avatar

    27.08.2005. (17:04)    -   -   -   -  

učitavam...