Prijelaz,vivias.blog.hr" /> <a href="http://vivias.blog.hr/"><img src="http://img239.imageshack.us/img239/4672/cooltext49290fg.gif" border="0" width="115" alt="Prijelaz" /></a> - SVJETLO...ISTINE - Blog.hr - komentari na post

Komentari

vivias.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • LBB...

    prelepo napisano...mada se ja puno bojim smrti...ne svoje, vec voljenih...ljubim...

    avatar

    25.08.2005. (00:24)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Zaista fino orisa, bujnoscu fantazije, zvuci kao cudesna bajka... ali samo jedno Te molim: Ponesi moje 'kapljice', moze se ih kopirati, neka ih... ali mene.. nemoj, zelim sam samcata, kao sto sam unutar sebe od vajkada da odlazim, bez ikakvog traga u valovima sretna ljuljujajucise da prijelazim, neka ce moja dusa naci svu slobodu koju joj za zivota nisam mogla pruziti... Ali hvala Ti da si na mene mislila :)) Srdacan Ti voZdric

    avatar

    25.08.2005. (00:36)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Draga VIVIAS, beli si to lijepo, bajno opisala, kakav savrseni prijelaz s ovog na onog svijet! Samo jedno Te molim: Ako ih toliko volis, ponesi moje 'kapljice', ali ne zamjeri mi... zelim biti sma, samcata kao od davnog rodjenja da se sa svojim zivotom oprostim, usred mora svoju dusu srcu svojom svu slobodu pruzajuci koju joj za zivotu nisam imala priliku dati... Samo to... Laku noc i srdacan voZdric moj

    avatar

    25.08.2005. (00:59)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Nesto imamproblema s tim komentarima... ne vidi se njih... vec sam Ti dva puta pisala :((( voooZdric

    avatar

    25.08.2005. (01:01)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Eh sto me nervira to s komentarima, pises, pa ne vidis, pa ponovo, oprosti zbog tih gresaka... beli je vrijeme da se zagrlim s jastukom:)) Laku Ti noc i lijepe snove

    avatar

    25.08.2005. (01:13)    -   -   -   -  

  • non´se

    ostavila bih, kao zmija kozu--i preko granice sto granici svetlost i fizicko, u punome sjaju zasjala bih, sva fluidna, i etericna, mahala bih :) tko se boji smrti jos, tri za gros,tri za gros, smrti se ne bojim ja--tra la la la la :) zelim se natrag vratiti, u zagrljaj moga oca..

    avatar

    25.08.2005. (11:57)    -   -   -   -  

  • Vivias

    *LBB, onda se u stvari bojiš bola koji bi ostao zbog nemogućnosti da ih fizički vidiš.Ili se varam? Ljubim :)

    avatar

    25.08.2005. (13:03)    -   -   -   -  

  • Vivias

    *M.H.Svabice, evo ja vidim sve tvoje komentare ;) I ... nisi me razumjela, ponijeti tebe je značilo ponijeti uspomenu na tebe :))) Oprosti što to nisam jasnije napisala. Osmijeh tebi i toplo hvala za komentare :)))

    avatar

    25.08.2005. (13:06)    -   -   -   -  

  • Vivias

    *Non´se , vidimo se jednom u zagrljaju Oca, prepoznat ću te po mahanju i pjesmi :)

    avatar

    25.08.2005. (13:07)    -   -   -   -  

  • misko

    Draga moja Vivias, oći su mi se ovlažile i nije me sram to priznati! Opisala si točno ono što sam osjećao 13.06. prošle 2004 godine, kad mi je rečeno da se doslovno svakog časa mogu srušiti i umrijeti, a rođakinja,koja je medicinska sestra, rekla mi je da je pravo čudo što stojim na nogama, što funkcioniram i da je to moguće vjerovatno samo zbog mog snažnog sportskog srca, koji se opire! Vidiš, one stotine i stotine pretčanih kilometara, spasile su mi život! Nikom ovo nisam rekao, ali nisam osjećao žalost, samo blagu tugu i boje su mi postale jače, a blaga se tuga odnosila na Lori, jer znam da bi zbog mog nestanka patila. Zanima me (ako mi dozvoljavaš toliku radoznalost) jesi li i ti imala takvo iskustvo, kad tako dobro razumiješ te osjećaje? Oprosti na dužini, ali nisam mogao kraće...Pozdrav!

    avatar

    25.08.2005. (13:35)    -   -   -   -  

  • misko

    Draga moja Vivias, oći su mi se ovlažile i nije me sram to priznati! Opisala si točno ono što sam osjećao 13.06. prošle 2004 godine, kad mi je rečeno da se doslovno svakog časa mogu srušiti i umrijeti, a rođakinja,koja je medicinska sestra, rekla mi je da je pravo čudo što stojim na nogama, što funkcioniram i da je to moguće vjerovatno samo zbog mog snažnog sportskog srca, koji se opire! Vidiš, one stotine i stotine pretčanih kilometara, spasile su mi život! Nikom ovo nisam rekao, ali nisam osjećao žalost, samo blagu tugu i boje su mi postale jače, a blaga se tuga odnosila na Lori, jer znam da bi zbog mog nestanka patila. Zanima me (ako mi dozvoljavaš toliku radoznalost) jesi li i ti imala takvo iskustvo, kad tako dobro razumiješ te osjećaje? Oprosti na dužini, ali nisam mogao kraće...Pozdrav!

    avatar

    25.08.2005. (13:38)    -   -   -   -  

  • Vivias

    Dragi Misko, ganuta sam tvojim komentarom i zahvalna sto si ovo podijelio sa mnom! Ne smeta mi tvoja radoznalost, naprotiv, treba o tome komunicirati kako bi i drugi vidjeli da u takvim iskustvima nisu sami. Da, nekoliko puta sam doticala smrt :) Liječnicima je uvijek bilo začuđujuće kako sam preživjela. Tebe su ,kazes, na zivotu ostavili tvoji pretrčani kilometri, a mene vjerovatno nedovrsene lekcije. Kao sto u postu napisah, jedina tuga mi je bila tuga onih koji bi nakon mog odlaska ostali tuzni, kao tvoja Lori : )) I svakao , percepcija boja, ali i zvuka, i vremena, i prostora je bila znatno drugačija. E moj virtualni prijatelju, jos je nama ovom Zemljom hodati : ))

    avatar

    25.08.2005. (13:54)    -   -   -   -  

  • izgubljena

    predivno..."Prepoznavala bih u kapi sve Duse koje su se slile kroz moje zivotne rijeke"

    avatar

    25.08.2005. (14:17)    -   -   -   -  

  • misko

    Naravno da ćemo još Zemljom hodati, ali nikako puzati! Čudno, toliko sam ljudi na kompu našao koji me razumiju, a u stvarnom životu imam dojam da me nitko ne poznaje, a najmanje rodbina. Pojma nemaju o meni, o mojim mislima, osjećajima, uopće ne razumiju moj način života, koji se potpuno i beskompromisno razilazi sa njihovim! Za njih sam kompletan luđak koji pažljivo gaji svoje lude ideje i vodi ekscentričan život, bezvjernik,(iako je u meni više vjere nego u svima njima zajedno - samo na sasvim drugačiji način) ukratko, ČUDAK!

    avatar

    25.08.2005. (15:07)    -   -   -   -  

  • borivoj

    smrt, sto ce mi smrt, ne razmisljam o tome, to ce doci... razmisljajmo o ovom sad, ovog trena: o radosti, o sreci, o ljubavi, o tom daru prirode da zivim i da sam prisutan... smrti ja se ne bojim, lagan sam ko perce a dusa jos laganija i bez briga. nemam kuce, bogatstva, bankovnih racuna, izbjegavam sukobe, slobodan sam i neoptercen svetovnim zivotom, i bog te veseli... jer ljubav je bog. pusa, vivias od bore.

    avatar

    25.08.2005. (15:43)    -   -   -   -  

  • Noeli

    Osim što me je sam tekst naveo na razmišljanje, naveli su me i komentari od tebe i Miška. Ako ste uspjeli se suočiti i pregrmjeti nešto tako zaista teško, onda...ne znam...šaljem vam tisuću poljubaca prepunih ljubavi.

    avatar

    25.08.2005. (15:54)    -   -   -   -  

  • emotion79

    ...ostajem dotaknuta riječima kao da me miris proljetne kapi dotaknuo... u tišini pred samom sobom i crnom bojom što me zove ostajem kao ukopana,osramoćena, gola... ... u svjetlu tvojih riječi, u toj nesebičnosti, i ljubavi što je pružaž i koju uspijevam dotaknuti ovako, ovdje, nigdje. ne znam koji me osjćaji lome, a znam da bole. možda jer znam da ja nikada neću dotaknuti taj izvor, možda zato što ja nikada neću osjetiti okus te vode snova i nada. jer ga nisam vrijedna. jer nisam vrijedna ničijih suza, ničijeg smijeha. jer nisam vrijedna biti kap u tom izvoru. nisam zaslužila niti ovaj trenutak sada, ovdje. nisam zaslužila,a koliki su molili za trenutak života... a ja,sebično biće što pokušava širiti svjetlost, i kap ljubavi što ispunjava ovaj svemir gubim vrijeme, i ostavljam da mi protječje kroz ove krhke rukem, da boli. koliko je sebičnosti u mojim riječima. koliko neshvačenih dana prekrivenih maglom kiša i sumnji. sve bih ih pormijenila za kap tvoje ljubavi, za kap tvoga svijetla. jer znam koliko je tvoj izvor snažan, lijep. znam koji miris nosi u sebi, miris vječne borbe i mekoću ljiljana. ali nikada, nikada nisam imala nage da ga dotaknem, da okusim njegov okus bezgraničja... možda jer u sebi ne nosim snagu tvoje svijetlosti, iako je moja svijeća jednako žarka i goruća poput tvoje, iako je moja svijeća jednako topla, svjetla tvoja dotiće meku zoru a moja šara sutonske večeri. možda zato što moja duša još uvijek raspoznaje suze boli i suze radosti, možda zato što moja duša još uvijek pronalazi svoj put u vječnim zvijezdama lutajuće prošlosti... volim te... ostavljaš na mojem licu suze što me tjeraju da idem dalje. da okrenem svoja umorna ramena, i idem dalje, dalje,dalje. da se i dalje borim iako sam već umorna ovo dolazi kao osvježenje, kao nada u ovim teškim danima. hvala ti od srca što mi i dalje daješ snagu...sada kada je doista potrebna... (emotion 79)

    avatar

    25.08.2005. (16:18)    -   -   -   -  

  • Vivias

    * Dragi Misko, slični se uvijek na kraju pronađu, samo je potrebno dovoljno dugo čekati :) pa i čudaci prepoznaju čudake i uzivaju u međusobnoj čudesnosti. Pozdrav ti, dragi čudesni virtualni prijatelju! : )

    avatar

    25.08.2005. (17:12)    -   -   -   -  

  • Vivias

    * Bojko, pusa tebi, uzivaj i dalje u svojoj zivotnoj čaroliji :)

    avatar

    25.08.2005. (17:13)    -   -   -   -  

  • Vivias

    * Draga Noeli, mislim da bi i Misko rekao isto... nije bilo tesko, bilo je samo...drugacije : ) Zagrljaj ti velikiiiii : )

    avatar

    25.08.2005. (17:14)    -   -   -   -  

  • Vivias

    * Emotion79, dragocijeni krhki cvijete, spustila si svojim komentarom niz moje lice suze.Jesi li primjetila, mila, da olujna bura nikad ne potrga cvijet iako isčupa stablo s korjenom? Ti jesi najvrijednije Biće istoga Izvora iz kojeg svi potičemo, nosis u sebi svu snagu Univerzuma i svetu Svjetlost svih Ratnika koji su kao i ti, koja si jedna od njih, najprije raspoznavali suze bola i suze radosti, izgubljeno i umorno lutali za svojim vlastitim srcem, sve dok ga nisu dotakli. Samo nastavi, mila, ne odustaj, usprkos svemu, suzama, boli, osjećaju bezvrijedosti,umoru...koračaj dalje ususret trenutku spoznaje vrijednosti koji ispunjava svaki tvoj atom, ususret borbi koja je samo kamen spoticanja na Putu do trenutka zagrljaja s Izvorom. I znas... najvrijednije suze koje sam nekome ostavila su ove tvoje jer te tjeraju dalje.Volim te, malena moja :) Koračaj...

    avatar

    25.08.2005. (17:30)    -   -   -   -  

  • Vivias

    *Izgubljena, i tebe bih u kapi prepoznala :)))Sretan ti rođendan, mila !

    avatar

    25.08.2005. (18:08)    -   -   -   -  

  • Svantevid

    Svaka čast na tome što si svoja i slobodna. Blog ti je lijep kao najljepši pogreb. Znam da te moje riječi neće uvrijeđditi jer to tvoj izbor ili odluka. Čestitke su na slobodi izražavanja. Uživaj!

    avatar

    25.08.2005. (19:37)    -   -   -   -  

  • Vivias

    *Svantevid, tvoj komentar je ipak najneobičniji kompliment koji je moj blog primio :)) Hvala ti! Evo, malo ću ga razveseliti idućom slikom. Pozdrav ti srdačan!

    avatar

    25.08.2005. (20:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...