Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (41)

Marketing

  • Big Blue

    Redom ću...Baš čitam ovih dana neke članke iz jednog časopisa, a teme su o životu u suvremenom svijetu, ljudima, tehnologiji...koliko se sve razvija, a koliko su ljudi sve otuđeniji. Što si rekla - kao da smo svi biznismeni. A kažu da se nekako sve okreće individualizaciji i sličnim pojmovima (čak se i sebičnost spominje) -možda i napišem nešto o tome kad sve iščitam. Drugo,empatija, da. Važna je, a stvarno u zadnje vrijeme uhvatim sebe kako u razgovoru s ljudima doista učim slušati, a ne samo srljati s nekim svojim idejama i govorom. Događa mi se, ali evo, učim, učim! I knjigama i filmovima i glazbom...vježbamo empatiju...kad čitamo, gledamo, slušamo...uživljavamo se i proživljavamo. Ne znam točno što je to što određuje postojanje i mjeru koliko empatije ima u nama. Sjetim se da ima i onih koji, primjerice, gledaju film i potpuno im je svejedno. A ja suze ronim jer je tužan kraj. A vjerojatno je tu i odgoj, socijalizacija, stereotipi...ima svega. Uh, pa napisala sam roman, a ne komentar!

    avatar

    11.08.2005. (23:45)    -   -   -   -  

  • ane

    Dobar tekst. Nema ljepšeg društva od onog koje zna slušati. :)

    avatar

    11.08.2005. (23:48)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Nauči slušati druge da bi sam sebe čuo - meni se ova rečenica jako sviđa. :)

    avatar

    12.08.2005. (00:16)    -   -   -   -  

  • :: e - storm ::

    sve si na mjestu napisala. knjige zaista razvijaju drugu stranu osjećaja kod čovjeka, produbljuju ga emotivno, naravno i racionalno. no, naučeno treba znati upotrijebiti u komunikaciji, što danas baš i ne ide. mnogi ljudi samo bulje u tebe dok razgovarate i i riječi im samo prolaze, ništa ne upijaju, dok ti npr. možeš svoju dušu dati u taj govor, i nadati se da će netko ipak čuti progovoreno... pozdrav :)

    avatar

    12.08.2005. (00:43)    -   -   -   -  

  • Claire

    Čitajući komentare i ne samo na svome blogu vidim kako ljudi vrlo često tako plitko i nedubinski čitaju otvaranje nečije duše da jednostavno ne mogu vjerovati da je to moguće. Valjda su spremni i na to da se i njihova čita jednako tako plitko. MOGU LI TE CITIRATI-POTPUNO SE SLAŽEM S OVIM REČENICAMA, pa valjda zato i ne pišem preintimne postove.

    avatar

    12.08.2005. (01:21)    -   -   -   -  

  • sama, pa šta

    malo će mi biti komentar čudan, možda i nema direktne veze sa postom, ali to mi je palo na pamet čitajući ga. nedavno sam slučajno okrenula program i naišla na skrivenu kameru po ure torture u kojoj klinac padne sa skejta a ostali mole prolaznike da im posude mobitel jer moraju zvati mu oca. nastavak nije bitan, ali svi, bar oni koji su imali mobitel, su uskočili u pomoć i dali ga. suosjećanje se uči. ako roditelji svoje dijete ne sluša, ako ne pokazuju interes i samo odmahuju rukom, djeca često odrastaju u ljude koji ne znaju slušati druge. ne bi se složila sa tobom glede bloga i plitkih komentara i ne dubinskog čitanja. možda neki ne mogu i ne znaju pisanim riječima objasniti kako im je u datom trenutku, a pogotovo nekome na isti način pomoći. glupo mi je napisati, "proći će, biti će bolje", a filozofirati neću jer osobu ne poznajem.

    avatar

    12.08.2005. (10:46)    -   -   -   -  

  • divljakuša

    ovaj tekst je tako dobro "sjeo" uz priču o Ivanu, bilo bi divno kada bi svi mi tako razmišljali!!! Ja se zaista trudim biti dobar slušač, imam par divnih prijatelja i gro poznanika, a najbolje od svega je to što se i jedni i drugi povjeravaju baš meni!!! za prijatelje mi je jasno, ali poznanici mi pričaju o nekim stvarima koje ja u ludilu ne bih njima ispričala!!! samim time dolazim do spoznaje da je na svijetu sve manje iskrenih prijateljstava i u nuždi je "dobar" i tuđi najbolji prijatelj!

    avatar

    12.08.2005. (11:01)    -   -   -   -  

  • POLIGLOTNA od-do!

    Empatija je u ljudskoj prirodi, a ova sveopća neosjećajnost koja je, čini se, svuda oko nas, je anomalija. Sjećam se točno situacija kad su mi roditelji skretali pozornost na neke ljude ili situacije u kojima je bilo poželjno imati strpljenja, ljubavi i volje za druge, svoju djecu danas također učim da gledaju oko sebe i vide, a da ne prolaze kao da ih se ništa ne tiče. Što se empatije ne blogu tiče, zapravo me ta odsutnost iskrenog zanimanja ne dira previše jer mi ni sam blog nije previše važan. No, blogove koje čitam ne čitam radi reda, nego zato što želim. A to kako tko čita i tumači moje postove... ha, ne uzrujava me ni malo kad vidim da je netko promašio, ionako mi je tu važno par ljudi, ostali su čitači koji svrate ili ne, ne mogu očekivati da je svim tim ljudima važno kako se ja osjećam u nekom trenutku. Dakako da godi lijepa riječ kad je neka "kriza", ali podršku ne tražim u prvom redu na blogu, nego ipak u RL. (Totalno si me istrenirala: kad dođem kod tebe, iskomentiram sve živo i neživo, napišem esej i tek onda kliknem na "pošalji"!) ;))

    avatar

    12.08.2005. (11:25)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    ti si jedna jako pametna glavica, znaš ;)

    avatar

    12.08.2005. (11:43)    -   -   -   -  

  • phidea

    pegy, ja ne mogu vjerovati... odi do mene i pročitaj moj današnji post... kao da smo na istoj valnoj duljini.... :)

    avatar

    12.08.2005. (12:47)    -   -   -   -  

  • Best pictures

    Odličan blog svaka čast

    avatar

    12.08.2005. (14:07)    -   -   -   -  

  • Friva

    Ne znam, rađa li se čovjek sa empatijom, možda DA, ali ne svi. Možemo ju učiti, to sam sigurna, a obitelj je mjesto gdje bi se o njoj sigurno trebalo početi učiti. Dok sam radila sa djecom, neki su bili suosjećajni, neki ne, čak toliko, da bi se čudili kada bi se govorilo o tim međuljuskim relacijama. Zbog slabo razvijene empatije u obitelji, bilježi se porast nasilja među djecom u školi.

    avatar

    12.08.2005. (14:18)    -   -   -   -  

  • Ime nije važno

    Sve stoji! Iako je, po mojem skromnom mišljenju, baš iskustvo presudni faktor u osbnom razvoju pa tako i u u umijeću uživljavanja u tuđe duše. Krasan post, kao i obično! :)

    avatar

    12.08.2005. (14:42)    -   -   -   -  

  • jurop

    moja peginčice otkrilaje phidea (kod sebe) koliko sam empatičan...no moram ispraviti i reći kako me eto nekad pogode neki pozivi u pomoć pa olnda mahnito (čitaj:jednom) okrenem broj na ekranu i doniram neku paru..no da ne ispadne da se hvalim...ako osjetim da spram nekog trebam osjetiti nešto (suosjećanje, empatiju, želju za pomoći) onda i reagiram ako mi pak instinkt ništa ne govori idem dalje! :)

    avatar

    12.08.2005. (15:03)    -   -   -   -  

  • mirisni blog

    a šta da mislim..sve si tako lijepo rekla..bravo

    avatar

    12.08.2005. (15:22)    -   -   -   -  

  • buba mara

    često ostavim plitak komentar - kad vidim da ti sa takvim žarom pišeš o nečemu, odmah se i ja zapalim i raspišem o sebi - kao i sad :) osjećajna sam i suosjećajna, trudim se graditi pozitivne vibre u sebi i širiti ih - mislim globalno a djelujem lokalno :) post je divan , nemam nikakvih komentara oko kompozicije, stila, tematike posta - jako dobra tema, obrađena na lak i dinamičan način .... da bar ljudi više čitaju blogove! :)

    avatar

    12.08.2005. (15:53)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Reina, ne znam jesi li se ti možda osjetila prozvana, ali nisi trebala, nisi mi ti bila ni u najdaljim vizijama ovih plitkih. :) Nisam govorila samo o svom blogu, nego i o tuđima. Jer, ovo o čemu govorim sam vidjela. Više puta. To nisu kratki mali komentari (koji mogu biti vrlo iskreni i topli), govorila sam o onima koji uopće ne razumiju kad je netko žalostan, tužan, totalno fale, baš totalno, toliko da bi se iz aviona vidjelo. Meni je to ŽALOSNO, kao da je netko u lovu na komentatore. I kao da uopće ne čita cijeli post, nego valjda rečenicu-dvije. @Bubice, ne znam kakve komentare ostavljaš kod drugih, ali ne sjećam se ni jednog tvog plitkog kod mene. :)) Osim toga, čime se ti baviš da si tako studiozno izanalizirala ovaj post? :)) Kompozicija? Stil? :))

    avatar

    12.08.2005. (16:41)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Poli, ne uzrujava ni mene, uopće ne, gdje bih bila da se uzrujavam na takve stvari. :) Samo govorim da jako dobro mogu osjetiti većinu komentara i onih kojih ih daju. A posebno dobro to vidim kod nekih drugih i u nekim možda emotivnijim situacijama, gdje sam manje subjektivna, a više racionalna. Meni je virtualni svijet jako dobra slika realnog, jer uvjerena sam da onaj tko me zna saslušati na ovaj način, jednako to dobro može i kad me gleda. Onaj tko je ovdje površan, vjerovatno bi i u kafiću zujio okolo dok pričam. :)) Karikiram, ali hoću ti reći da kakvi smo ovdje ljudi, takvi smo i negdje drugdje. Meni je sve to – realno, svi mi koji tipkamo i dajemo komentare JESMO realne osobe, nismo duhovi. :) Imamo prste, mozak, misli, stavove. Ono što su nam u realnom svijetu uši (ono što slušamo), to su nam ovdje oči (ono što čitamo), ali percepcije o osobi stvaramo sa likom ispred sebe ili bez njega. Dakle, hoću ti reći da sam sigurna da ti podršku, iskrenu, može dati i netko preko neta. :)

    avatar

    12.08.2005. (16:42)    -   -   -   -  

  • sama, pa šta

    pegy, znam da nisi mislila na mene i samo na svoj blog. i ja sam dala općeniti osvrt jer sam razumila šta si tila reći. da, takvih i postova i komentatora ima sve više i zato ja imam sriću šta sam naišla na vas desetak s kojima se kužim i koje guštam čitati.

    avatar

    12.08.2005. (16:47)    -   -   -   -  

  • strijelac

    kako redovito čitaš moj blog, oboje znamo da ima ljudi koji suosjećaju s drugima! ja se fakat osjećam bolje kad vidim sve te, meni nepoznate ljude, kako me bodre da se prestanem bedirati... i ja sam takav.... mislim?

    avatar

    12.08.2005. (20:31)    -   -   -   -  

  • maja

    u društvu u kojem se krećem kotiram kao empatična osoba. mislim da je ta "sposobnost" najmanje proizvod genetike. stvar je u tome da sam na svojoj koži osjetila što je podrška drugih, a što nije. osim toga, primijetila sam kako topla riječ, stisak ruke i uho za slušanje djeluju na čovjeka prekrasno. i tome se uvijek iznova radujem.

    avatar

    12.08.2005. (21:09)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    mislim da dosta jako suosjećam i jedino što to može hm, "prekinuti" jest to akd je taj netko jako glup ili sam sebi kriv ili sl, pa umjesto da suosjećam, ja se naljutim. ali to su ekstremi. uglavnom previše čak suosjećam. pusa, dobar odabir teme, i žao mi je što je ovaj moj komentar eto takav blesav, nadam se da se razumije na što mislim :)*

    avatar

    12.08.2005. (21:51)    -   -   -   -  

  • jurop

    totalno sam se sad nadurio jer nisi odgovorila na moj komentar makar sa smajlićem...znađš kako se ja ne javljam kad su ove tvoje muši-muši teme a sad sam se prisilio...reko sam ajd jurop...to je pegy...moraš ostaviti nešto...i izvučem iz pete, onaj najdublji osjećaj...napišem ga a ono...ništa *onaj smajl s nosom do neba*

    avatar

    12.08.2005. (22:03)    -   -   -   -  

  • buba mara

    hey ljepoto! baš si me sada nasmijala :)) divna si stvarno! obožavam tvoje reakcije :) pa , ne bavim se hrvatskim, niti bilo kojim jezikom osim onim od dragog he he he :)) nego sam ovako se skoro raspekmezila kad sam pročitala i počela pisati komentar da mi je trebao neki lagani tuš u obliku tako hladne i objektivne rečenice koja izražava moje subjektivno mišljenje (koje je vidim i kolektivno) o tome kako je post sjajan iz svakog aspekta :)

    avatar

    13.08.2005. (00:01)    -   -   -   -  

  • Mamina svakodnevnica

    ako se dite odgaja u obitelji di je normalno da nitko nikoga ne sluša i da nikad nema dogovora kako to isto dite (a sutra i čovik) može imati sluha za tuđe priče i probleme? nikako. ono je nenaviklo na slušanje. osobno, volim poslušat šta mi netko priča (ma kako mi to nekad bilo dosadno ili naporno ili glupo) jer se promislim kako bi se ja osjećala da nekome nešto pričam a da me ta osoba gleda ko tele u šarena vrata. a ako mi netko ima nešto ispričat, znači da me smatra vrijednom da podijeli sa mnom svoje misli, osjećaje, razmišljanja. i kako onda ne slušat....ako dite naučiš od malih nogu da je važno sve ono što ti ono ima za ispričat, sigurna sam kako će to dite izrast u dobrog i sugovornika i slušača, ali i u suosjećajnu osobu

    avatar

    13.08.2005. (00:40)    -   -   -   -  

učitavam...