Moj problem su pauci ali polako, polako se rješavam toga. Doduše grozim se tropskih, velikih, dlakavih paukova. Ostalo mi nije bed ali je trebalo neko vrijeme da to savladam. Čime se bavim... hmmm... teško je opisati. Radim u uredu i bavim se zakonodavstvom i pitanjima lokalne samouprave. :))
02.08.2005. (14:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Romina (love, Axl!)
I ja imam također užasan strah od visina, i to nije bed kak se popest, nego kak se spustit:) Ponekad mi se užasno zavrti na visinama pa moram sjest na pod dok me svi okolo čudno gledaju. Sa zmijama i ostalim gmizavcima nemam problema, al me kukci užasavaju.Ajme, one hrskave bube! Brrr! Za strahove oćenito imaš pravo, al bi ja više voljela da imam dume za više stvari! Velika pusa:)
02.08.2005. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Romina (love, Axl!)
I ja imam također užasan strah od visina, i to nije bed kak se popest, nego kak se spustit:) Ponekad mi se užasno zavrti na visinama pa moram sjest na pod dok me svi okolo čudno gledaju. Sa zmijama i ostalim gmizavcima nemam problema, al me kukci užasavaju.Ajme, one hrskave bube! Brrr! Za strahove oćenito imaš pravo, al bi ja više voljela da imam dume za više stvari! Velika pusa:)
02.08.2005. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Romina (love, Axl!)
btw sorry na tolkom komentarima nešt mi je štekalo
02.08.2005. (15:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
strah je kočnica, kako si dobro rekla – pozitivna kočnica za nas ljude. Dobro je imati averziju prema nečemu, ali nikako patološki strah! Čovjek nije slobodan ako ima previše brana u sebi i granica oko sebe! Zato sam i ja vatreni pristalica rješavanja problema straha! Imala sam i ja strah od visine i pobijedila sam ga kada sam, logično gledano, postala biološki zrela. U 8. razredu osnovne škole sam se sama od sebe popela na mornarske ljestve, zbog kojih sam se i bojala svih vrsta visine. Sjećam se tog dana još i sada – znam da nisam osjećala ništa, bila je u meni velika praznina, ona koja je postojala zbog straha – to je bio trenutak da ju napunim negativnim osjećajima i zauvijek se bojim visina, ili da ju obojim pozitivno i prevladam barem malo taj strah. Na petoj – šestoj stepenici me uhvatila glavobolja, ali moja priroda me povukla još više! :) kad sam se popela gore vrištala sam od sreće, kao i moji prijatelji. Ni profesor nije imao pojma čemu sve to, ali mu je bilo drago što sam došla do stropa! :) mislim da je sa strahovima isto kao i sa hodanjem --- da bi ga se prevladalo ovisi o tome jesmo li biološki zreli za borbu protiv njega. Ako i jesmo, a još se bojimo, onda to ovisi o sredini koja nas potičie ili ne potiča na borbu protiv straha! Što misliš o tome? I ja sam se bojala zmija, ali sam posjetila izložbu zmija igrom slučaja. Prvo sam se jedva približila cijeloj izložbi, onda sam strašljivo gledala u njihove terarije, a zatim jednu malo pogladila dok ju je krotitelj držao. Nakon sat vremena sam i sama u rukama držala zmiju koja je bila i nemirna pa mi se motala oko ruke. Onaj film o Tarzanu, kad njeovu Jane uz drvo pritisne ogromna zmija mi je bio u glavu , ali nisam htjela odustati! :) i moja mama se boji zmija i čim je čula što sam radila na izložbi, morala sam 10 puta prati ruke do ramena i tuširati se cijela – zato kažem da strah ovisi i o okolini! Dobro si zaključila – upornost, vjera i hrabrost! :)
05.08.2005. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik mladog momka
Moj problem su pauci ali polako, polako se rješavam toga. Doduše grozim se tropskih, velikih, dlakavih paukova. Ostalo mi nije bed ali je trebalo neko vrijeme da to savladam. Čime se bavim... hmmm... teško je opisati. Radim u uredu i bavim se zakonodavstvom i pitanjima lokalne samouprave. :))
02.08.2005. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Romina (love, Axl!)
I ja imam također užasan strah od visina, i to nije bed kak se popest, nego kak se spustit:) Ponekad mi se užasno zavrti na visinama pa moram sjest na pod dok me svi okolo čudno gledaju. Sa zmijama i ostalim gmizavcima nemam problema, al me kukci užasavaju.Ajme, one hrskave bube! Brrr! Za strahove oćenito imaš pravo, al bi ja više voljela da imam dume za više stvari! Velika pusa:)
02.08.2005. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Romina (love, Axl!)
I ja imam također užasan strah od visina, i to nije bed kak se popest, nego kak se spustit:) Ponekad mi se užasno zavrti na visinama pa moram sjest na pod dok me svi okolo čudno gledaju. Sa zmijama i ostalim gmizavcima nemam problema, al me kukci užasavaju.Ajme, one hrskave bube! Brrr! Za strahove oćenito imaš pravo, al bi ja više voljela da imam dume za više stvari! Velika pusa:)
02.08.2005. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Romina (love, Axl!)
btw sorry na tolkom komentarima nešt mi je štekalo
02.08.2005. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sovinist
Nemam komentara na ovo.
02.08.2005. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°°Novo doba°°
moram priznati da se i ja jezivo bojim zmija. :(
02.08.2005. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
100% ja!!!
pauci!! bilo koje veličine, boje... & psi!
02.08.2005. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
justine
također se bojim visine..... i boli....... bila fizička ili psihička......
03.08.2005. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leonida
Smijat ćete mi se ali imam užasnu fobiju od tornada, pijavica i takviih stvari..brrrrrrr....sanjam to jako često:(
04.08.2005. (15:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buba mara
strah je kočnica, kako si dobro rekla – pozitivna kočnica za nas ljude. Dobro je imati averziju prema nečemu, ali nikako patološki strah! Čovjek nije slobodan ako ima previše brana u sebi i granica oko sebe! Zato sam i ja vatreni pristalica rješavanja problema straha! Imala sam i ja strah od visine i pobijedila sam ga kada sam, logično gledano, postala biološki zrela. U 8. razredu osnovne škole sam se sama od sebe popela na mornarske ljestve, zbog kojih sam se i bojala svih vrsta visine. Sjećam se tog dana još i sada – znam da nisam osjećala ništa, bila je u meni velika praznina, ona koja je postojala zbog straha – to je bio trenutak da ju napunim negativnim osjećajima i zauvijek se bojim visina, ili da ju obojim pozitivno i prevladam barem malo taj strah. Na petoj – šestoj stepenici me uhvatila glavobolja, ali moja priroda me povukla još više! :) kad sam se popela gore vrištala sam od sreće, kao i moji prijatelji. Ni profesor nije imao pojma čemu sve to, ali mu je bilo drago što sam došla do stropa! :) mislim da je sa strahovima isto kao i sa hodanjem --- da bi ga se prevladalo ovisi o tome jesmo li biološki zreli za borbu protiv njega. Ako i jesmo, a još se bojimo, onda to ovisi o sredini koja nas potičie ili ne potiča na borbu protiv straha! Što misliš o tome? I ja sam se bojala zmija, ali sam posjetila izložbu zmija igrom slučaja. Prvo sam se jedva približila cijeloj izložbi, onda sam strašljivo gledala u njihove terarije, a zatim jednu malo pogladila dok ju je krotitelj držao. Nakon sat vremena sam i sama u rukama držala zmiju koja je bila i nemirna pa mi se motala oko ruke. Onaj film o Tarzanu, kad njeovu Jane uz drvo pritisne ogromna zmija mi je bio u glavu , ali nisam htjela odustati! :) i moja mama se boji zmija i čim je čula što sam radila na izložbi, morala sam 10 puta prati ruke do ramena i tuširati se cijela – zato kažem da strah ovisi i o okolini! Dobro si zaključila – upornost, vjera i hrabrost! :)
05.08.2005. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...