Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • phidea

    Prekrasan post Pegy :). Kada me netko pita da li bi željela biti bogata u životu ja odgovorim da sam bogata. Ne u materijalnom smislu, nego zbog toga što imam puno pravih prijatelja kojima mogu osjetiti dušu, koji mogu osjetiti moju dušu bez da puno pričamo, makar često i puno pričamo... oni su za mene tu kad mi trebaju, ja sam za njih tu im trebam... i to je nešto najljepše što čovjek može iskusiti u životu :). Ovaj virtualni svijet je meni čak konkretniji od "realnog"... čovjek osjeti nečiju dušu (ili ono što sam smatra da je nečija duša...) bez da ima šumove u komunikaciji (izgled, geste, boja glasa, odjeća, frizura...). Ovo je fenomenalan playground za senzibilne, maštovite, plahe, osjetljive...

    avatar

    02.08.2005. (10:21)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Fakat ti je dobar post! U životu imam prijatelja onoliko koliko stane na manje od broja prstiju jedne ruke i to mi je više nego dovoljno. Sve ostalo su poznanici. Sa svojom najboljom prijom sam na čudan telepatski način povezana; svaki put kad se nešto bitno događa kod nje, ja osjetim, i obrnuto, iako smo već 11 godina 400 km udaljene jedna od druge. Za prijateljstvo s nekim nije mi bitno da smo u istim životnim filmovima jer prijateljstvo vežu niti uzajamnog poštovanja, razumijevanja i simpatije. Što se virtuale tiče - ah, znaš moje mišljenje: jednostavno moram divne ljude izvući iz virtuale i nastaviti se družiti s njima IRL. I da, naravno, imam predivna iskustva. Osjetiti nečiju dušu u potpunosti mogu tek kad se uživo osvjedočim u to i to mi je jako bitno. Virtuala ide do jedne granice, dalje se stvari razvijaju i nadograđuju u realnosti. :)

    avatar

    02.08.2005. (10:37)    -   -   -   -  

  • Lady Di

    stvarno, pegy, bravo za ovaj post.jako je dubok, tjera na razmišljanje, i ne samo i prijateljstvu,nego općenito o vrijednostima u životu...što se tiče prijateljstva, imam malo pravih prijatelja kojima mogu otvoriti dušu i od kojih želim savjet kad posustanem,ostalo su poznanici. daljina, prema mom mišljenju, utječe na prijateljstvo tako da ono polako blijedi...htjeli mi to ili ne, ali ako netko nije tu kad ga zatrebaš, ili kad on zatreba tebe...definitivno blijedi. a ovaj naš virtualni svijet je, isto po mom mišljenju, pun prijateljstva i toplih riječi koje nam svima ponekad trebaju.nema veze što ne znamo kako izgledamo u prirodi. znamo nešto više i dragocjenije...znamo što koga boli i pokušavamo pomoći...upoznajemo nečiju dušu...i mogo toga što vjerojatno ne bi "upoznali" da se sretnemo...pusa!

    avatar

    02.08.2005. (10:38)    -   -   -   -  

  • blond lady

    nije vazno na koji se nacin ljudi upoznaju i postanu prijatelji (Internet ili ne) upoznala sam dosta blogerica i u realnosti i dosta ju mi drage i moju puno toga podijeliti s tim osobala ali iz razloga sto ne zivimo u blizini kontakti su samo preko mail i bloga i naravno kad sam u ZG se i vidimo, i zao mi je sto se s tim osobama ne mogu cesto vidati, neke male stvari kao smijesak, zagrljaj, utjela ili jedostavno kava i neke svakodnevne price to ne mogu s tim osobama podijeliti jer su mi daleko, za to su mi ipak potrebne prijateljice koje su u blizini i koje mogu nazvati i sresti se, sto hocu reci je da smijesak, zagrljaj i pogled nam ne mogu zamijeniti sva komunikacijsta sredstva ako nam ti prijatelji nisu u blizini

    avatar

    02.08.2005. (10:38)    -   -   -   -  

  • KOKI

    i ja često o tome razmišljam, samo ne znam to tako lijepo sročiti kao ti...Bravo!

    avatar

    02.08.2005. (11:23)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Nećeš vjerovati: u potpunosti se slažem. Ja imam podosta poznanika, imam i podosta dobrih poznanika na granici prijateljstva. Jako ih volim i volim provoditi vrijeme s njima. Ali kad se dogodi nekakva situacija intimne prirode, vrlo se brzo razazna razlika između pravih prijatelja i svih ostalih. I onda ih je jako malo. Jer tko ima tri takva, iznimno je sretan čovjek. Što se tiče virtualnih prijatelja, moram reći da ima nekoliko ljudi na blogu koje još ne poznajem u živo (iako ih namjeravam upoznati), a doista ih doživljavam kao bliske. Mislim da je po tome blog ipak korak dalje od recimo chatova, jer je ovdje puno teže stvarati krivu sliku o sebi. Napišeš puno više rečenica prema kojima čitatelji stvaraju sliku o tebi. Primjerice, ne vjerujem da će se slika Moje2ja ili Trillian imalo razlikovati u živo od one koju sam stvorio čitajući ih mjesecima. Lijepi pozdrav.

    avatar

    02.08.2005. (11:28)    -   -   -   -  

  • deeply superficial

    Super post. Nakak mi se poklopil s mojim današnjim, tj. mojim jadikovanjem oko moje "najbolje" frendice. Istina, prijateljstvo je, uz ljubav, najljepši dar i treba ga njegovat.

    avatar

    02.08.2005. (12:28)    -   -   -   -  

  • D.S.O.

    o prijateljstvima nikad dosta razgovara... imam 3 prava prijatelja i dalje se desi da ih zanemarim, a onda bih najradije sebe trisnula!

    avatar

    02.08.2005. (12:56)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    u svemu mi je bitniji kvalitet nego kvantitet.. Bogatstvo j eimati prijatelja...pravi se prijatelji uvijek MJERE na prste..za tu dimenziju života treba biti osposobljen ( u nutrini) i voljan (ne površane) jer prijateljstvo je zahtjevno;treba ga uzgajati, hraniti, paziti...pusa.

    avatar

    02.08.2005. (13:54)    -   -   -   -  

  • ...ne tiče me se......

    imas super post...svidja mi se...pozdrav!

    avatar

    02.08.2005. (13:54)    -   -   -   -  

  • Friva

    Moj muž mi je jedan od najboljih prijatelja. Sve jedno o drugom znamo, međutim imam i dvije najbolje frendice. Uz mene su veći dio mog života. Nekako iz djetinjstva su mi ostali najbolji prijatelji. Sada sretnem i upoznam, ali...nikako da nađem onog za kog bi mogla reći da je jedan od najboljih. Pozdrav!

    avatar

    02.08.2005. (14:27)    -   -   -   -  

  • Let me know...

    Friva je prekrasno napisala..."Moj muž mi je jedan od najboljih prijatelja".....o tome sam baš razmišljala kada sam čitala post....! Jako je teško imati... naći.. osobu koju bi trebali zvati pravim prijateljima... oni koji nam uistinu žele samo najbolje..., to su nam roditelji i u svakom slučaju bi trebao biti bračni partner... To je jednostavno imperativ uspješnog braka.... Jer najbolji prijatelji... isto kao i životni partneri... moraju se poštovati, cijeniti i razumiti....., kao što si i sama napisala u jednom od svojih postova (a to me je oduševilo)...., uspjeti imati takav odnos u kojem poštovati znači moći dati i pozivinu i negativnu kritiku....! U životu sam se puno puto razočarala u prijateljstva i u prijatelje... vjerujem da su se isto tako neki drugi razočarali i u meni kao prijatelju..., ali to znači da još valjda nisam imala sreće naći onog stvarnog, dobrog, iskrenog i do groba.... prijatelja....Pusa Pegy

    avatar

    02.08.2005. (16:07)    -   -   -   -  

  • °°Novo doba°°

    Bas sam sinoc o tome razmisljala potaknuta jednom mojom frendicom koja misli da ima 100 prijatelja. Nije mi se dalo uvjeravati ju da zivi u zabludi. A ja sam neizmjerno sretna da imam dvoje. Iz virtualnog svijeta sam upoznala dosta osoba u RL i samo smo nastavili, no ponekad, ipak, fali dubina koju daje virtuala.

    avatar

    02.08.2005. (16:18)    -   -   -   -  

  • jurop

    meni je recimo baš super ovo naše blog prijateljstvo...ti si jedna od prvih koje su mio ostavile komentar, nismo se skužili otpočetka...ni sada nismo na istoj valnoj duljini al nas naši "tvrdoglavi" argumenti ne vode omalovažavanju mišljenja onog drugog...do skorog čitanja frendice-blogerice :))

    avatar

    02.08.2005. (16:45)    -   -   -   -  

  • sama, pa šta

    blagoslovaljena sam sa par pravih prijateljstva od kojih neka vuku korijene iz 70-ih, znači već skoro 30 godina. sa nekima sa i u kumstvu šta je još više učvrsnulo naše ionako jako prijateljstvo. iako su sve udate i imaju dicu nađemo vrimena i za nas. jel to telefonski razgovor, popodnevna šetnja uz obaveznu kavu, nije važno. važno je da nikada nismo izgubile kontakt. ponekad pogledom sve kažemo, po boji glasa znamo kad nešto nije u redu, rame smo za plakanje i čvrst oslonac...da, stvarno sam bogata osoba.

    avatar

    02.08.2005. (18:29)    -   -   -   -  

  • trill

    Imam, zahvalna sam na tome i znam to cijeniti. Pravog prijatelja nije lako naci i ne moze se nicim zamjeniti. Milsim da se ne moze niti traziti, samo bude tu a na nama je da ga znamo prepoznati i sacuvati :)))

    avatar

    02.08.2005. (21:04)    -   -   -   -  

  • amy damon

    moj direktor je moj prijatelj svaki dan sve vise. sve mu dajem. i sve mi daje. od sebe sve. zato vjerujem da druga polovica moze biti najbolji na svijetu prijatelj. i da su veze divota ako ste u njima cijeli.

    avatar

    02.08.2005. (21:55)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    imala sam najboljeg prijatelja ali prošlo je. imam jako jako malo prijatelja, ali one koje imam jako cijenim. ponekad sam sama kriva kad prijateljstvo oslabi jer jednstavno enkad sama se odmaknem od ljudi a da oni ne znaju o čemu je riječ, jer ni ja ne znam o čemu je riječ, čudno. zaključak - na prijateljstvima uvijek treba "raditi", ne odlutati u svoj svijet ili tako nešto, ne distancirati se (što nekad ja znam uraditi). i ova virtualna prijateljstva su jako lijepa, za neke blogere se nakon nekog vremena počnem pitati kakvi su u živo, počnem ih zamišljati i zanima me jesam li barem malko pogodila. za tebe mislim (ili si to spomenula?) da si crvenokosa, pjegava... ma, zanima me :) pozdrav :)

    avatar

    02.08.2005. (22:40)    -   -   -   -  

  • Petra 23-10

    Ono što pamtim....došla sam po princezu kod sestre.Ona ju je čuvala.Imala je goste.Puna kuća ljudi. Rekla mi je u prolazu dok je kuhala kavu da je princezu okupala, da je večerala i već je bila na nekoj drugoj temi.Kad sam s kćerkom krenula prema domu zazvonio je mobitel.Sms. Njen. Napisala je...zašto si plakala?Imate li vas dvoje problema? Nazovi me kad dođeš kući...Vidiš nije mi ništa pred ljudima rekla,a znala je.Osjetila.I zato još uvijek ne mogu preboliti da je nema. Jer iskreno možda je jedina u mom životu bila ono što se zove prijateljica.Sve ostalo su poznanici, frendice, kolege, suradnici....

    avatar

    02.08.2005. (23:23)    -   -   -   -  

  • buba mara

    da, sretna sam što imaš – svatko to treba imati, imam i ja :) i znam točno na što misliš , pravi prijatelji su rijetkost i vječnost . virtualni prijatelji su jednako kvalitetni i sjajni! Jako lijep postić :) hvala što si me stavila na svoju listu! Lijep pozdrav iz osijeka

    avatar

    03.08.2005. (08:51)    -   -   -   -  

  • tita

    zanimljivo, prijatelje obično brojim jednim prstom ali imam puno poznanika...a pošto sam dosta, da ne kažem jako zatvorena, ispada da sam sama sebi najbolji prijatelj jer neke stvari ne povjeravam nikom drugom ;))

    avatar

    03.08.2005. (10:42)    -   -   -   -  

  • Ime nije važno

    Krasan post! Dodirnuo me je...ovih dana sam i sama u razmišljanjima oko dragih i bliskih ljudi. I onih koji su tu i onih kojih više nema. Pozdrav!

    avatar

    03.08.2005. (11:01)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Rock, možda nam stavovi nisu u svemu isti, ali uvjerena sam da neke temeljne životne vrijednosti ipak jesu. Zato vjerujem da se slažeš sa mnom, bez nekog velikog iznenađenja što se to i ovaj put desilo. :)) @Friva, ja mislim da je biti prijatelj sa supružnikom temelj sretnog braka, jer bez toga ne vjerujem u neku njegovu dugoročnu sreću. @Blahnik, najčešće se do vrijednih stvari u životu dolazi kada se najmanje nadamo. Uvjerena sam da ćeš i ti imati prijatelja i prijateljicu kakvu želiš. A zasad je mislim najvažnije da ti je muž prijatelj.

    avatar

    03.08.2005. (12:42)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Novo doba, ja o takvima koji misle da imaju «100» prijatelja mislim ili da lažu, ili da žive u zabludi, ili pojma nemaju što ta riječ znači. @Jurop, ja ne bih rekla da se nismo skužili. Naprotiv, baš mislim da jesmo. Neslaganje u stavovima za mene ne znači ne skužiti se. :)) @Trill, baš si me iznenadila. :)) Ugodno. :)) @Druga Ti, slažem se s tobom, zapravo je prijateljstvo svojevrsna ljubav, a svaku ljubav treba njegovati. A nekad smo možda i sami krivi ako nešto ode u nekom neželjenom smjeru. No, opet, na greškama treba učiti. Pjegava jesam, ali imam smeđu kosu. :))

    avatar

    03.08.2005. (12:43)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Petra, uvijek sam htjela imati sestru, posebno sada kao starija, jer baš tako kako si ti opisala zamišljam jedan kvalitetan sestriniski odnos. Žao mi je da si to izgubila. Ali sigurna sam da će ti Bog na neki drugi način «otvoriti vrata» i odvesti te nekome s kime možeš ostvariti ako ne to, onda nešto drugo, isto tako lijepo. @Laprdava, mislim da čak i kad imamo prijatelje, neke stvari ostanu samo za nas. Bar kod mene.

    avatar

    03.08.2005. (12:43)    -   -   -   -  

učitavam...