Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • One and only:sara

    ja imam viziju da postanem profa i ostvarit ću je

    avatar

    08.07.2005. (22:06)    -   -   -   -  

  • trill

    Nema puno smisla u samo raditi i raditi, naravno, drugo je to kad je to periodično, kao kod tebe, a drugo kad si netko uzme to kao životni cilj. Volim raditi, stvarno volim...uživam u svom poslu i to je baš ono što meni odgovara. Međutim, ono što si rekla, obitelj mora biti važnija i nema tog posla na kojem bi ja ostala ako mi dijete ima temperaturu ili ga treba otpratiti na izlet. Ovo drugo možda čudno zvuči, ali moji bi bili žalosni da im samo njihova mama ne maše...važne obiteljske stvari su važnije od posla, ma kako ga voljela i ma kako važan taj posao bio.

    avatar

    08.07.2005. (22:12)    -   -   -   -  

  • ~ Kokica ~

    ja sam si odlično organizirala život: radim dovoljno puno da sam zadovoljna sobom i svojim radom, a opet imam dovoljno vremena za provođenje sa svojim kokicama. Kad njih stavim spavati bacim se na net i onda guštam sama za sebe. Nemam neku potrebu provoditi vrijeme sama, onako kao "moje vrijeme" je r mi je važno, jako važno da što više vremena provodim s kokicama. Tako i onda kad bih mogla biti sama, radije izaberem izlasak ili boravak s njima. Naravno, u toj priči je i moj muž, zajedno s koikicama

    avatar

    08.07.2005. (22:28)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Rekla bih da ipak nije lijep scenarij kad čovjek čitav svoj život i sve od čega se on sastoji podredi samo karijeri, dok sve ostalo pokraj njega samo prolazi i ne dodiruje ga. Ne osjeti ljubav, obiteljsku toplinu, prijateljstvo...nego samo živi u svom poslovnom svijetu. Pitam se koliko su takvi ljudi usamljeni i koliko zapravo zbog toga još više trče za karijerom kako bi "pobjegli" od te samoće. No, za razliku od takve opsjednutosti karijerom, mislim da u svakom čovjeku postoji ona mala doza želje za "još nečim", za postizanjem nekog cilja, ostvarenjem neke želje, poslovnim uspjehom i mislim da je to čak i zdravo, kako se čovjek ne bi jednostavno prepustio drugoj krajnosti - apatiji zbog nemogućnosti da bilo što promijeni, da si proširi vidike. Tako čovjek najprije postane nezadovoljan i bezvoljan. No, ako u tomu nađe mjeru, ako sve čini s ljubavlju, ako uspijeva pronaći dovoljno vremena za sve, a mislim da se i to može, tad nema opasnosti da će postati bezosjećajan robot-karijerist, već će njegov život biti ispunjen. I ljubavlju, i uspjehom, i prijateljstvom...

    avatar

    08.07.2005. (22:36)    -   -   -   -  

  • moja lektu(i)ra

    pametni zboriš

    avatar

    08.07.2005. (23:29)    -   -   -   -  

  • sama, pa šta

    ne radim i ne virujem da ću ikada više raditi tako da pojam karijere za mene ne postoji. lipo je sve ovo šta si ti nabrojila da bi radila u slobodno vrime (takva sam i ja), ali kad ti je takav svaki dan, onda prelazi u pravu dosadu i zatupljivanje.

    avatar

    09.07.2005. (12:42)    -   -   -   -  

  • randb

    Od 15.07.2005. na adresi www.prljavokazaliste.tk možete pronaći za sada najpotpuniju web stranicu Prljavog Kazališta!!! Obavezno posjetite.

    avatar

    09.07.2005. (13:23)    -   -   -   -  

  • maja

    iskreno, mislim da karijeristi kompenziraju neke svoje nedostatke. bilo da imaju potrebu za dokazivanjem, bilo da se boje samoće, bilo da misle da vrijede samo ako zarađuju puno i penju se na čomolungmu. ne znam...rad može i treba biti zadovoljstvo, ali ne jedino. čovjek onda nije čovjek.

    avatar

    09.07.2005. (14:20)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Žao mi je ljude kojima je karijera jedini smisao života. Mislim da puno propuštaju. Karijera je dobar način za omogućavanje ostvarivanja drugih stvari. Ja jako volim svoj posao, ali ne želim da je postanem on (svoj posao).

    avatar

    09.07.2005. (15:11)    -   -   -   -  

  • Blokče F. Kobajaši

    Ja imam viziju onoga što želim po pitanju karijere. Da bi se to ostvarilo biti će potrebno dosta odricanja i jako puno provedenog vremena na poslu. Za sad je to moj izbor, a novac definitivno nije osnovni motiv jer ga, bar u početku, niti neće biti u izobilju. Ali ja mislim da se isplati probati jer za taj posao sam se i školovala. Iako ima i drugih opcija kod kojih postoji pun više slobodnog vremena, one me uopće ne zanimaju. Možda putem promijenim mišljenje, tko zna. Reći ću ti na jesen jesam li dobro odlučila...

    avatar

    09.07.2005. (15:30)    -   -   -   -  

  • Friva

    Nemam radnog vremena, ono traje non-stop! Umorna sam i ne znam što bi me moglo odmoriti, valjda kad djeca malo narastu....postaneš robot s vremenom. Pozdrav!

    avatar

    09.07.2005. (16:10)    -   -   -   -  

  • armin

    a ja želim da ne radim...odnosno da radim samo ono što želim...ili da budem točniji, da moje zanimanje postane moj život...

    avatar

    09.07.2005. (22:21)    -   -   -   -  

  • Mamina svakodnevnica

    meni je slobodno vrime negdi od 22.30 pa dok mi se oči ne počnu sklapat ili dok zakoniti ne kaže kako je bilo dosta slobodnog vrimena za net a malo za njega:-)) o karijeri mogu samo sanjat ovdje...nadam se jednom kako će se i to prominit. mišica će narast, a ja ću i dalje gledat negdi u daljinu i maštat. ma možda i neću...pozdrav ti šaljem...

    avatar

    09.07.2005. (22:29)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Ja volim svoj posao i ne bih se mogla zamisliti da na neki način ne gradim karijeru, no to nije sve što me zadovoljava u životu. Želim i drugu stranu, onaj privatni dio odvojen od posla. Ne bih nikad pristala biti realizirana samo na jednu stranu. Iz trenutne perspektive radoholičarke, čini mi se da bih jako lijepo mogla živjeti ležeći ispod bora i gledajući vrijeme kako teče, no znam da bi mi za mjesec dana to dopizidilo. Moj životni cilj je raditi i biti zadovoljna poslom i poslovnim uvjetima i imati vremena za sebe i svoju obitelj. ;)

    avatar

    09.07.2005. (23:14)    -   -   -   -  

  • Could You Be Loved

    slažem se s tobom... da posao ne treba biti na prvome mjestu, da ima i drugih stvari, prostora, mjesta... no u današnje vrijeme, posao nam je takav da moramo dati sve od sebe i više od toga da bismo ga sačuvali... pa često radimo i više od onih 8 sati, čak i kod kuće, a i teško je ostaviti posao na poslu i doći kući, isključiti se i posvetiti ostalim stvarima do kojih nam je stalo... kao da život protiče kraj nas i onda se pitamo... kud je vrijeme pobjeglo... kad su nam već stigla i djeca postati ljudi... i tek onda vidimo koliko smo u stvari propustili

    avatar

    09.07.2005. (23:21)    -   -   -   -  

  • lanterna

    Ja sam se zadnjih godina, mozda cak i citavog zivota, zalaufala i nisam znala stat. Dok me nije udarila depresija, (nakon sto sam pala u nesvijest na poslu). Rekla bi ja oduvijek da mi posao nije na prvom mjestu ili da je barem jednak mom osobnom zivotu. Ali uvijek sam nosila posao doma da ga zavrsim ili ostajala duze iz strasti prema svom zvanju.Sada se iznova gradim. ARMIN je pametno srocio ono sto mi je sada cilj: da moj zivot u svoj svojoj cjelosti postane moje zanimanje

    avatar

    10.07.2005. (00:26)    -   -   -   -  

  • blog of a down

    Ah...tko ne želi imati para a ne raditi ništa? Zapravo imati para a raditi šta te volja. Cijeli rod osim par radoholičara koje teiba poslat u komune:)

    avatar

    10.07.2005. (00:26)    -   -   -   -  

  • Petra 23-10

    Vidjela sam na slučaju moje sestre pravu karijeristicu.Radila je 12-14 sati dnevno i okomito se penjala prema vrhu.Nekad je i gazila.Kad je došlo dijete samo ju je malo manje usporilo.Došla bi doma do 19h,a ne u 23h kao prije.Moj otac je govorio da je prebrzo živjela i zato je sve tako brzo i nestalo. Ne znam,ja sam uvijek bila njena suprostost.Radim evo 12 godinu na istom radnom mjestu.Osim osobnog obrazovanja i napredovanja ništa postigla nisam.Tome nije kriva moja obitelj, već samo ja, koja sam uvijek bila zadovoljna s onim što radim.Pusa!

    avatar

    10.07.2005. (09:08)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Kokice, nisam ni ja od onih koji posebno vole to definirano «moje vrijeme». Nego baš kako spominješ «guštanje». :)) Znači raditi ono što voliš, sa ljudima koje voliš ili pak sam. I sve je to – moje vrijeme. I čitanje knjige, i razmišljanje o njoj, i hodanje gradom i usput razmišljanje o sebi ili drugima, i pričanje s prijateljima, i druženje u obiteljskom okruženju, i jedan dan igranje nadam se sa vlastitom djecom, ka oti sa svojim Pilićima. :) @Bigice, slažem se, ne bi valjala ni ona druga krajnost. Rad ispunjava čovjeka, smiruje ga ponekad (i uzrujava :)), možda mu pomaže da zaboravi na neke druge stvari, koje i treba zaboraviti. Nadalje, realizira i neke druge svoje karaktere ličnosti, ne samo one koje se mogu kroz one već spomenute u vrijeme izvan posla.

    avatar

    10.07.2005. (10:20)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Reina, shvaćam što želiš reći, naravno da i ja ne mislim da je zadovoljstvo svaki dan se do besvjesti izležavati. :)) Onda i ne bi bilo zanimljivo. Ali opet, i bez onog «službenog» rada ako se ima od čega živjeti), može se živjeti kvalitetno i lijepo. Samo je bitno pronaći SMISAO, područja interesa, zanimacije. Biti kreativan može se na razne načine. Blokche, možda baš tako treba biti, možda nas neki životni putevi usreće onako kako većinu ne bi. Možda nas pak uvjere da takav život ne želimo, ali to spoznamo tek kad ga iskušamo. U svakom slučaju, dat ćeš mi svoju vizitku, pa ako mi bude trebala usluga nekog vrsnog pravnika, da se imam kome obratiti. Čak i predvečer, kad ovakvi poput mene više ne rade. :)) Može? :))

    avatar

    10.07.2005. (10:20)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Friva, kad ćeš na godišnji? :) Morala bi malo, da možeš izdržati opet cijelu godinu. :) @Gogi, nikad se ne zna što nam život nosi. Ne mora «karijera» biti ono što predstavlja Taft u svojoj trovemenskoj reklami. :)) Poslovnu ženu koja leti po svijetu. :)) Ima i ljepših karijera od te. :)) Sigurna sam. @Beštijice, pa baš nekako i ja sebe tako vidim. Jedino što ti nisi spomenula što ti je ipak bar malo bitnije. Posao ili obitelj. Ja znam što je meni. :) @Francesca, ali nikad nije kasno PRESTATI propuštati. Sad, odmah. Slažući neke stvari možda samo malo drugačije. @Petra, mislim da nije stvar što si postigla ili nepostigla, nego jesi li sa time sretna ili nisi. Pa jesi li? :)

    avatar

    10.07.2005. (10:21)    -   -   -   -  

  • Katarina_S

    Moje zanimanje mi ne oduzima nista (slobodni profesionista sam) ali me podpuno ispunja:) Mislim kako ni uz najbolju volju ne bih mogla biti nista drugo....mozda u krajnjoj nuzdi...? He...bas se lako na Te naviknuti:*

    avatar

    10.07.2005. (11:08)    -   -   -   -  

  • POLIGLOTNA od-do!

    Ja na svom poslu ne mogu napredovati (eventualno do mjesta ravnateljice, no učionicu ne bih htjela zamjeniti uredom, hvala!) i znam da ću do mirovine raditi iste stvari, ali raduje me biti profesorica i ne želim to mijenjati. Nadam se da ću uvijek ovako razmišljati. Moj muž je već druga priča, no da on ne radi koliko radi i da nije pomalo karijerist i uspješan u svom poslu, pitanje je bih li ja bila tako sretna na svom poslu. Naime, da me on financijski ne rastereti, pa nam moja plaća dođe ko džeparac, teško da bih ja u svom potplaćenom poslu baš ovoliko uživala. Pusa, P. :)))

    avatar

    10.07.2005. (13:26)    -   -   -   -  

  • malena_1309

    prvi put sam ovdje,al mislim da mirne duše mogu reć-i ja jedva čekam:)

    avatar

    10.07.2005. (14:11)    -   -   -   -  

  • Baklja na nebu

    Pozdrav prvo :)) Nikako nisam osoba koja bi mogla biti opsjednuta karijerom. Evo sada zvaršavam faks i postat ćem ubrzo profka ali cijenim slobodno vrijeme. Meni je moto da ja budem sretna a to mogu i s manje novca a više slobodnog vremena za ljude koje volim i za ono u ćemu uživam. Tako da kontam da nikad neću biti tako bogata i uspješna hehe ali mislim da ću ipak biti sretna :))))

    avatar

    10.07.2005. (15:36)    -   -   -   -  

učitavam...