Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (45)

Marketing

  • trn u oku

    eto ti sudbine- sad te ima, a onda te za čas nema... užasno! ovako nešto se već dosta dugo nije dogodilo... pozdrav

    avatar

    30.06.2005. (21:15)    -   -   -   -  

  • Friva

    Moja Pegy, tako si teškom temom počela pisati ovaj post. Strašne su te sudbine...ljeti uvijek se dogodi par saobraćajki u kojima poginu cijele obitelji. Koliko smo i mi puta, putujući pet sati u dlaku uspjeli izbjeći nesreću samo jer je ovaj iz suprotnog smjera pretjecao. Netko bi rekao sudbina, a ja ne znam što bi rekla. Kada uđem u auto, prvo pomislim da ne bih nekoga ubila svojom vožnjom...ne bih mogla s tim živjeti. Oprosti ne bi pomoglo ničemu. Znam reći oprosti, svaki put kad sam kriva...nije mi teško, ali ne vidim smisao kada nekoga ubiješ...Pozdrav!

    avatar

    30.06.2005. (21:41)    -   -   -   -  

  • Petra 23-10

    Da mi je ikada rekao "OPROSTI" i pogledao me u oči,možda bih oprostila što nje nema, ali ON ne osjeća krivnju i stalno ponavlja...sve je to splet okolnosti...Kojih okolnosti kad nje i bebe više nema???? Rasplakala si me postom....

    avatar

    30.06.2005. (21:42)    -   -   -   -  

  • Elena... Mama..drži..me

    da veliki je onaj čovijek koji zna reći oprosti...ta obitelj je udaljena od moga mjesta samo 20 minuta..ništa osim užas...bože sačuvaj svakoga..pusa pametna moja pegyć...baš te volim čitati.. lijepo spavaj

    avatar

    30.06.2005. (22:12)    -   -   -   -  

  • ..G!RL W!TH @ ßR0K€N $M!L€ $@YS: U c@n't f!x m€ -

    Da, zbilja je tužno to za nesreću... Ali, e, ti nemaš pojma koliki je tek meni bed!!! Moj super frend se jučer predvečer slupao sa skuterom i sad je u komi, u bolnici... U užasno kritičnom stanju i bore se za njegov život... Koliko čujem, održavat će ga što duže u komi, da mu se stanice u tijelu oporave, pa da se tek onda probudi... I, ako preživi ovih prvih 2-3 dana jako je moguće (oko 90%) da preživi... E, znaš koji mi je bed... Plačem tu cijeli dan doma ko glupača... A, da stvar bude 'bolja' - taj lik ima bend, on je bubnjar, i ja sam si full dobra s njim i s ovim njihovim pjevačem... Ok, poznati jesu, donekle, ali ipak ne bih sad o tome kakos e bend zove... I pitali su me da pjevam s njima... Ja, nešto solo, a neš s ovim pjevačem... I proba je trebala bit ovih dana... Ovaj tjedan, uglavnom... Čovječe... Život je ponjekad tako okrutan!!! Bolno!!! Suviše bolno!! Ostvari ti, donekle, snove i onda tiih oduzme baš u trenutku kad misliš da ih najsnažnije i najčvršće držiš!!! I onda nek mi se samo neko usudi reć da život nije užasan... I svi mi kažu nek se molim Bogu... U kojeg, BTW, baš nešto pretjerano i ne vjerujem, a ja si mislim - zašto da mu se molim, pa, da postoji onda zasigurno ne bi dopustio da se nekom ovako dobrom dogodi nešto tako loše!!! Zar mi se dokazuje da postoji kroz njega? Zar želi da ja patim na taj način... Bog, ako postoji, zna koliko mi taj dečko znači!!! A, i, dopisivali smo se i tako... Ovih dana... Full... Sve neš slatkasto... Obožavam tog dečka! OBOŽAVAM!!! I sat vremena prije nego je nastradao - razgovarali smo i rekla sam mu : VIDIMO SE!!! A ne mogu u bolnicu (mislim ne može niko, valjda, osim obitelji, jer je valjda na intenzivnoj) ... I to je bed! Ne mogu si dopustit da ga izgubim! Ne znamo što je vrijedno i koliko je uopće netko ili nešto vrijedno dok to ne izgubimo!!! A tko zna kako će njemu bit kad izađe iz bolnice... Razumiješ me, ne? Više NIKAD neće moć bit isti... Obično ljudi koji izađu (AKO izađu, a nadam se da on HOĆE) iz kome ostanu oduzeti za nešto... Ili dar govora, ili pamćenje... Ili ostanu invalidi... Zašto!? Zašto baš njemu, koji je tako dobar!? Zašto baš njemu kojega SVI OBOŽAVAJU!? Bože, ako postojiš, daj samo da njemu bude bolje! Samnom čini što hoćeš... Ali, zašto, Bože??? Zašto mi to činiš??? Pozdrav tebi i drž' se! ______, obožavam te!

    avatar

    30.06.2005. (22:20)    -   -   -   -  

  • lanterna

    Citam tolike tuge i boli po komentarima. Srecom mojom, ne vrvim primjerima iz vlastotog zivota. Drzite se ljudi. Osobno mislim da tema nekoga povrijediti i primjeri serijskog ubojice nisu povezane. Povrijediti je presuptilna rijec za takove akcije. Sto se tijekova okolnosti i slucajnosti tice...ne znam u pm sto da pravo kazem. speachless

    avatar

    30.06.2005. (22:43)    -   -   -   -  

  • strijelac

    loše stvari se dešavaju u 99% slučajeva dobrim ljudima! tako to valjda mora biti! a oprost??? nekad da, nekad ne!! nije dobro dati da drugi pljuju po tebi pa ne znam tko oni bili!

    avatar

    30.06.2005. (23:11)    -   -   -   -  

  • armin

    svetac je samo čovjek pun razumjevanja i ništa više...potencijalno smo to svi....savjest je mjera kojom mjerimo svijest...višoj svijesti je imanentan kategorički imperativ(brrrr)...dakle savjest nije strah od nečeg već svijest o nečem...otprilike...odnosno da zaključim savjest je kvalitet naše svijesti da mjeri temeljne ljudske vrijednosti...

    avatar

    30.06.2005. (23:16)    -   -   -   -  

  • tammie

    za razliku od ponosa, savjest se kod mene uvijek javlja... i nikad neću shvatiti kako netko može hladnokrvno ubiti toliko osoba... neka jeza me hvata kad to čujem... ne znam... zar je to čovjek?... a reći "oprosti"?... joj... istina da je najteže reći onima do kojih nam je najviše stalo... tj. kod mene je tako... ali oprostiti mogu... i uvijek nastojim... bez obzira jesam li od druge strane čula "oprosti"...

    avatar

    30.06.2005. (23:26)    -   -   -   -  

  • armin

    ne znam da li sam nešto loše napisao ili možda nije bio u skladu s postom ali nema komentara...žao mi je ako sam nešto zabrljao ali ne da mi se ponavljati...vjerojatno bolje..

    avatar

    30.06.2005. (23:31)    -   -   -   -  

  • Blokče F. Kobajaši

    Puno toga si sakupila u jedan post...Koliko se sjećam predavanja iz kaznenog prava, psihopate nemaju osjećaj krivnje niti grižnju savjesti. Zato i mogu napraviti djela koja naprave. Što se tiče prometnih, meni je jedna za ovu godinu dosta. Šok je i kad nema poginulih i kad nisi kriv, ali sve je to život. A riječ oprosti bi mogla i češće izgovoriti. Pusa P.

    avatar

    01.07.2005. (00:21)    -   -   -   -  

  • sama, pa šta

    neću po Gibi iako ga obožavam:-). gledala sam taj dokumentarac i kad je crnkinja izjavila da mu oprašta za sve zlo koje je učinio njenoj obitelji, pretpostavila sam šta će se dogoditi. taj ser. ubojica je zaplakao kao malo dijete. bi li mu ja oprostila? sumnjam. jednom smo na mom blogu vodili ti i ja polemiku o oprostu. u jednom se slažem sa tobom. najviše povrijedimo svoje bližnje. ali ja znam reći OPROSTI, ali meni moji najbliži ne, i to me užasno rastuži. dosta stvari bi mogla oprostiti, ali neke ne mogu nikako. vjernik jesam, ali ipak su neki događaji prejaki čak i za oprost. a kako će biti tom vozaču kad postane svjestan šta je napravio? ne daj Bože da ikad to osjetim. (malo prije sam došla sa hitne. čim sam popodne napisala post, zove me mater iz grada da je slomila zgob na nozi...3 sata smo bili na hitnoj, koma sam i radi sebe i radi nje)

    avatar

    01.07.2005. (00:31)    -   -   -   -  

  • Život programera

    Joj teske li teme...lijepo napisano...lijep blog...i cini mi se da si jako dobra osoba...i definitivno jedan od boljih blogova...Savjest...grize me savjest sto sam jednom davno nasao mobitel, prodao ga a znao sam osobu ciji je bio...sve zato sto nisam imao para...ako jednog dana budem imao financijski siguran zivot, poslati cu toj osobi novce uz moje isprike...premda nikada nismo bili dobri...i naravno jedan veliki OPROSTI uz to...! Nije toliko tesko reci oprosti koliko je tesko stvarno oprostiti...a naj gore je kada netko nema sluha za taj vas oprosti i onda vam moze biti zao koliko god hocete...! Pozdrav & keep writing !!!

    avatar

    01.07.2005. (05:01)    -   -   -   -  

  • freestyler

    u svima nama u nekome više u nekome manje caruje ego, koji i nema baš puno veze s onim što smo u stvari mi , što je ego izraženiji više nas vrijeđaju i povrijeđuju tuđa mišljenja suprotna od našeg, jer naš ego treba potvrde da je u pravu, strahovito mu gode pohvale, jer bez potvrda i pohvala nema ni njega. uvrijedi li nas netko, nije urijedio nas nego naš ego i on mu oprašta ili ne, isto tako naš ego može i ne mora priznati svoju grešku pa tražiti oprost. teško je jakom egu koji totalno gospodari nama priznati da nije u pravu, teško mu je oprostiti i sebi i drugima jer ga oprost ubija, smanjuje, a on to ne želi. bilo bi jako lijepo, mada to možda ne zvuči tako lijepo, oprostiti se sa svojim egom, smanjiti ga na najmanju moguću mjeru, jer ipak ego nismo mi. tko zna možda opet i nije tako, sve može biti i ovako i onako, kako kome paše ... uživaj ...:))))

    avatar

    01.07.2005. (08:21)    -   -   -   -  

  • t

    iskreno pokajanje i opraštanje leče najteže rane, tako mi se čini. štrumfeta, ne daj se! bol je teška i otvara najdublja osećanja. sve će leći na svoje mesto, treba vremena.

    avatar

    01.07.2005. (10:00)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Svatko po svojoj savjesti i to je jedino ispravno.

    avatar

    01.07.2005. (10:16)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    vjeruj mi da opraštanje treba učiti kao što je bilo potrebno naučiti govoriti ili hodati. dugotrajan je proces tog učenja. često i bolan. sve je stvar u tome kako gledaš na neki problem i što je istinska vrijednost u životu. kad oprostiš, trebaš i zaboraviti. mnogi kao oproste, a kada dođe stani-pani vraćaju se na tu zgodu i opet je nabijaju na nos. ako si oprostio, oprostio si i to više ne postoji. jooj mogao bi o tome filozofirati danima, al za to imam svoj blog. kiss

    avatar

    01.07.2005. (10:21)    -   -   -   -  

  • m.

    a sta ako mi nismo ti koji trebamo reci "oprosti" a ipak nam je nekako stalo do te osobe?

    avatar

    01.07.2005. (10:33)    -   -   -   -  

  • Katarina_S

    Znam oprostiti,znam izustiti 'oprosti' i sretna sam zbog toga. Nema veceg otrova nego li je mrznja,najgore je onome tko se istom hrani....ja....impulsivna kakva jesam znam zaboljeti ali znam i uvidjeti granicu,pogotovo kad je prijedjem.

    avatar

    01.07.2005. (12:34)    -   -   -   -  

  • trill

    Ta tragedija je pogodila svakog iole normalnog čovjeka. Mene je nešto više, ne samo zato što i ja imam djecu, nego i zbog toga što osobno jako dobro poznajem čovjeka koji je skrivio tu nesreću. Inače solidan čovjek, ono što bi se reklo "u redu je", ali navodno da je nesreću prozročio mrtav pijan. Sad je pod teškim ozljedama, pod svjesti je, ali nije priseban...ne mogu ni zamisliti stravu koju će osjetiti kada shvati šta je ustvarii bilo i šta je napravio...a tu nikavo "oprosti" ne pomaže. Nestala je cijela obitelj s dvoje male djece, zbog pijane budale. Strava...a šta se tiče normalnih situacija, jer ova na svu sreću nije uobičajena, puno znači kad se netko ispriča, pogotovo kad se osjeti iskrenost u tome, jer ako nema toga, ispričavanje baš ništa ne vrijedi...

    avatar

    01.07.2005. (13:23)    -   -   -   -  

  • upit

    oprostiti treba uvijek.. ako ni zbog cega drugog onda zbog samoga sebe.. lakse je zivjeti dalje :)

    avatar

    01.07.2005. (13:25)    -   -   -   -  

  • Slepi

    SAVJEST....TO NAS ČINI LJUDIMA....

    avatar

    01.07.2005. (13:38)    -   -   -   -  

  • Desiderata

    Svaka čast, ti si pokazala da si velika samim time što se nisi obrušila na onog iskomplexiranog anonimusa koji ti je napisao onako pogrdan komentar... Ja bih vjerojatno burnije reagirala, ali ti si mu oprostila. Svaka čast. Ipak, prometna nesreća s početka bloga i nema neke velike veze s dalje razvijenom tezom (razlika između uvrijediti-povrijediti), jer obitelji poginulih ne koristi 'oprosti'. Što se pak savjesti čovjeka koji ih je usmrtio tiče, ona je vjerojatno neusporediva sa savješću tog masovnog ubojice iz Amerike. Ovom čovjeku će se život zasigurno naglavačke promijeniti. Ali što se tiče cjelokupnog posta (nevezano za nesreću) genijalan je i istinit. Bravo.

    avatar

    01.07.2005. (14:42)    -   -   -   -  

  • LaLaLand

    najteže je reći volim te, ali još teže od toga-oprosti

    avatar

    01.07.2005. (16:57)    -   -   -   -  

  • gaby182

    stvarno si me ostavila bez riječi...rekla si sve točno kao što i ja mislim.nisam gledala isti dokumentarac kao i ti,ali bilo je nešto vrlo slično,jako dirljivo,bolno...super mi je tvoj blog.znaš pogodit pravu točku kod ljudi(barem kod mene,to je moje subjektivno mišljenje).ja sam pisala jednom o smrti,ne doduše o ovako nečem,ali imala sam neku potrebu pisati o tome. ovaj tvoj post me podsjetio na neke stvari....super si...bokić

    avatar

    01.07.2005. (17:27)    -   -   -   -  

učitavam...