pa slozila bih se nacelno s prethodnim komentarom: i ja imam frendove/-ice s kojima se cujem mejlom, telefonom, a svi dogovori da se nadjemo se ili odgadjaju u nedogled ili otkazuju u zadnji cas! no, naucila sam ne uzimati to bas jako k srcu, mozda i zato sto i sama imam dijete i obitelj i znam da ponekad treba truda sve izorganizirati. A ponekad jednostavno zgrabim dijete za ruku i odem s njom na 'odraslu' kavu. Malo kompromisa dobro dodje u zivotu, samo i to treba nauciti... pozdrav!:-)
05.01.2005. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imao sam frendove i svi su imali bicikle osim mene. Pričali su kako je divno voziti se cijeli dan u prirodi, otići negdje daleko ... Uštedio sam nešto novaca i otišao u dućan po bicikl. Bilo je to vrijeme velike inflacije i biciklu je povećana cijena. Drugi mjesec ista priča, nije bilo druge nego posuduti još nešto novaca i bicikl je bio moj. Stajao je kraj kreveta i ja sam usnuo gledajući ga kako sjaji zamišljajući sebe kako plovim na njemu zamišljenim krajolicima.
Sutradan sam se ushićeno najavio svoj dolazak na sljedeće bicikliranje. Mirko je rekao da baš tada mora u berbu, Ana je morala farbati stan, Vlasta bi išla ali joj bicikl nije pouzdan ... Tjedan iza toga priča se ponovila. Shvatio sam da su od svih tih biciklijada ostale samo priče. Sjeo sam na bike i krenuo u pustolovine. Uz put sam naišao na grupicu biciklista i pozvali su me da im se pridružim. Njihovi su bicikli bili
svemirska letala u odnosu na moj i ja sam ih jedva pratio.
Sljedeći vikend smo se opet našli i ponovili priču. Proveli su me cestama i putevima na koje se ne bih nikada sjetio ići sam .... biciklirali smo
zajedno jedno desetak godina. Organizirali smo vođene ture i za odrasle i za djecu, pokrenuli časopis ... Sad kad sam već okorjeli biciklista sasvim mi je svejedno idem li s društvom ili sam. Pravi ljudi se nađu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ne treba nikog čekati.
06.01.2005. (14:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praktikum
drski teoretičari :) bi, pa ne bi...
05.01.2005. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plejadablue
..izgovori,izgovori..ljudi su zaboravili ljepotu druženja i spontanost,danas je prava umjetnost znati se opustiti..:)))
05.01.2005. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nymphea
pa slozila bih se nacelno s prethodnim komentarom: i ja imam frendove/-ice s kojima se cujem mejlom, telefonom, a svi dogovori da se nadjemo se ili odgadjaju u nedogled ili otkazuju u zadnji cas! no, naucila sam ne uzimati to bas jako k srcu, mozda i zato sto i sama imam dijete i obitelj i znam da ponekad treba truda sve izorganizirati. A ponekad jednostavno zgrabim dijete za ruku i odem s njom na 'odraslu' kavu. Malo kompromisa dobro dodje u zivotu, samo i to treba nauciti... pozdrav!:-)
05.01.2005. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Il postino
Imao sam frendove i svi su imali bicikle osim mene. Pričali su kako je divno voziti se cijeli dan u prirodi, otići negdje daleko ... Uštedio sam nešto novaca i otišao u dućan po bicikl. Bilo je to vrijeme velike inflacije i biciklu je povećana cijena. Drugi mjesec ista priča, nije bilo druge nego posuduti još nešto novaca i bicikl je bio moj. Stajao je kraj kreveta i ja sam usnuo gledajući ga kako sjaji zamišljajući sebe kako plovim na njemu zamišljenim krajolicima. Sutradan sam se ushićeno najavio svoj dolazak na sljedeće bicikliranje. Mirko je rekao da baš tada mora u berbu, Ana je morala farbati stan, Vlasta bi išla ali joj bicikl nije pouzdan ... Tjedan iza toga priča se ponovila. Shvatio sam da su od svih tih biciklijada ostale samo priče. Sjeo sam na bike i krenuo u pustolovine. Uz put sam naišao na grupicu biciklista i pozvali su me da im se pridružim. Njihovi su bicikli bili svemirska letala u odnosu na moj i ja sam ih jedva pratio. Sljedeći vikend smo se opet našli i ponovili priču. Proveli su me cestama i putevima na koje se ne bih nikada sjetio ići sam .... biciklirali smo zajedno jedno desetak godina. Organizirali smo vođene ture i za odrasle i za djecu, pokrenuli časopis ... Sad kad sam već okorjeli biciklista sasvim mi je svejedno idem li s društvom ili sam. Pravi ljudi se nađu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ne treba nikog čekati.
06.01.2005. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vještičja kuhinja
hvala na stvarno poticajnoj priči :) probat ću slijediti tvoj promjer
07.01.2005. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...