Zima....kiša.....ne kiša, neg' ono još gore......skoro snijeg, a nije snijeg već liči na kišu....Sedam je ujutro, znam da se moram ustati...ali neću, neću barem još tri minute dok majka ne dođe po mene u sobu....
brzo su prošle tri minute....
Bio sam nervozan....nije mi se dalo u školu....Majka me nešto pitala, samo sam nevoljko odmahnuo glavom...Otac se vratio s puta kasno sinoć, nisam ga ujutro ni pozdravio....bio sam previše nervozan........
Upitao sam se zašto....što to meni u životu treba??? Odavno sam bio svjestan da imaginarne brojeve neću koristiti, da će mi prva A deklinacija trebati samo jednom u životu........Sam sam se sa sobom dogovorio da to neću nikada učiti....međutim, nije u tome bio problem.....i dalje sam bio nervozan...
I onda sam odlučio olakšati život sebi, majki&ocu, prijateljima, najbližima....Školu moram završiti, na teži ili lakši način..........Teži je bio da se ponašam poput nihilista...da negiram i odbijam sve oko sebe...da se borim s vjetrenjačama, da svoje zadovoljstvo temeljim na svojim mukama........
Ili sam mogao lakšim putem.....odrediti životne prioritete i njih se držati....odlučio sam biti sretan, odlučio sam s osmjehom svako jutro napustiti kuću....nisam htio, bolje rečeno dopustio, školi da me učini nesretnim čovjekom.......
i bilo mi je dobro....uživao sam svakog dana u toj školi....na njihove uvrede i poniženja, odgovarao sam samo osmjehom....možda ironičnim,možda sarkastičnim...no u svakom slučaju iskrenim....
Ispred sebe sam imao napisao velikim slovima....ONO ŠTO TE NE UBIJE, TO TE OJAČA......
Nije im bilo drago....smatrali su me čudakom...jednim od rijetkih koji ne vodi računa o ocjenama...jednim od rijetkih koji se ne pokorava autoritetu....jednim od rijetkih koji u školi uživa.....
Nisu me voljeli ali su me respektirali.....
.....i............bilo mi je dobto :o))))
13.12.2004. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
El Chino
Zima....kiša.....ne kiša, neg' ono još gore......skoro snijeg, a nije snijeg već liči na kišu....Sedam je ujutro, znam da se moram ustati...ali neću, neću barem još tri minute dok majka ne dođe po mene u sobu.... brzo su prošle tri minute.... Bio sam nervozan....nije mi se dalo u školu....Majka me nešto pitala, samo sam nevoljko odmahnuo glavom...Otac se vratio s puta kasno sinoć, nisam ga ujutro ni pozdravio....bio sam previše nervozan........ Upitao sam se zašto....što to meni u životu treba??? Odavno sam bio svjestan da imaginarne brojeve neću koristiti, da će mi prva A deklinacija trebati samo jednom u životu........Sam sam se sa sobom dogovorio da to neću nikada učiti....međutim, nije u tome bio problem.....i dalje sam bio nervozan... I onda sam odlučio olakšati život sebi, majki&ocu, prijateljima, najbližima....Školu moram završiti, na teži ili lakši način..........Teži je bio da se ponašam poput nihilista...da negiram i odbijam sve oko sebe...da se borim s vjetrenjačama, da svoje zadovoljstvo temeljim na svojim mukama........ Ili sam mogao lakšim putem.....odrediti životne prioritete i njih se držati....odlučio sam biti sretan, odlučio sam s osmjehom svako jutro napustiti kuću....nisam htio, bolje rečeno dopustio, školi da me učini nesretnim čovjekom....... i bilo mi je dobro....uživao sam svakog dana u toj školi....na njihove uvrede i poniženja, odgovarao sam samo osmjehom....možda ironičnim,možda sarkastičnim...no u svakom slučaju iskrenim.... Ispred sebe sam imao napisao velikim slovima....ONO ŠTO TE NE UBIJE, TO TE OJAČA...... Nije im bilo drago....smatrali su me čudakom...jednim od rijetkih koji ne vodi računa o ocjenama...jednim od rijetkih koji se ne pokorava autoritetu....jednim od rijetkih koji u školi uživa..... Nisu me voljeli ali su me respektirali..... .....i............bilo mi je dobto :o))))
13.12.2004. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...