Hm, ali kaj ti vrijedi reći istinu kasnije, kad ju već niste rekli 'kad je trebalo razgovarati'? Istina ti treba ili sad, ili ti više ne treba - ne onda kad prođe toliko vremena da ti je zapravo svejedno, kužiš?
27.05.2004. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina je draga moja, bezvremenska stvar. kaj ne bi htjela znat ko je ubio kennedya? :D
ne, fakat. ja vjerujem da jednog dana treba sjest i sve si rec. 3.5 godine nije razdoblje koje zaboravljas samo tako. ali fakat nije. tko to može, veli jože. ja nemrem.
27.05.2004. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Francesca
Naravno da je bezvremenska, to uopće ne poričem. Niti kažem da trebaš išta zaboraviti, jer i sama mislim da je nemoguće i nepotrebno (jer nas to čini osobama koje jesmo). Ono što sam htjela reći je da ti, nakon što prođe određeno vrijeme, istjerivanje stvari na vidjelo neće više biti TAKO bitno, jer ćeš biti manje emotivno angažiran - ne zato što ćeš zaboraviti ili te neće biti briga, već zato što će s vremenom emocije izgubiti na intenzitetu. To je normalan ugrađeni samoobrambeni mehanizam nakon ovakvih brodoloma, jer ti se životna energija preusmjeri na stvari koje MOŽEŠ popraviti. I ponavljam - ni u kom slučaju ne govorim da trebaš zaboraviti i da se moguće baždariti tako da ti se živo fućka. To ne. Ali ako ti stvarno je do istine, onda to trebaš istresti sada, jer poslije su efekti prilično zanemarivi...
27.05.2004. (17:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne zelim efekt ni nis. zelim samo bit iskren, jer mi je zao. isto tako zelim da ona bude iskrena. i ne, nece mi prestat bit zao nakon sto vremena. kuzis? zao mi je kaj je bilo tako, ne radi same istine. zao mi je zato kaj se sve doga?alo kak se doga?alo. zal mi je kaj nismo imali jaja pricat. ali sad joj ne mogu reci nista jer ju nemrem nazvat, cut, vidjet. nemrem jednostavno. ne zelim, spojebo bi se a to ne zelim nikako. eto jebote, sama misao o tome kak bi ju mogao nazvat jer sam kupio bon :D me presjekla kao nikaj. mora proc vremena, mora.
27.05.2004. (17:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Francesca
Agreed. Vrijeme kao ključan faktor. I ne mislim da ju trebaš zvati. Ni vidjeti. Ništa. Sam sebe trebaš zaliječiti. Bez nje. Znam kako zvuči, i ne blebećem naslijepo. Svi imamo neke svoje priče...:)
27.05.2004. (17:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Francesca
Hm, ali kaj ti vrijedi reći istinu kasnije, kad ju već niste rekli 'kad je trebalo razgovarati'? Istina ti treba ili sad, ili ti više ne treba - ne onda kad prođe toliko vremena da ti je zapravo svejedno, kužiš?
27.05.2004. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina je draga moja, bezvremenska stvar. kaj ne bi htjela znat ko je ubio kennedya? :D ne, fakat. ja vjerujem da jednog dana treba sjest i sve si rec. 3.5 godine nije razdoblje koje zaboravljas samo tako. ali fakat nije. tko to može, veli jože. ja nemrem.
27.05.2004. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Francesca
Naravno da je bezvremenska, to uopće ne poričem. Niti kažem da trebaš išta zaboraviti, jer i sama mislim da je nemoguće i nepotrebno (jer nas to čini osobama koje jesmo). Ono što sam htjela reći je da ti, nakon što prođe određeno vrijeme, istjerivanje stvari na vidjelo neće više biti TAKO bitno, jer ćeš biti manje emotivno angažiran - ne zato što ćeš zaboraviti ili te neće biti briga, već zato što će s vremenom emocije izgubiti na intenzitetu. To je normalan ugrađeni samoobrambeni mehanizam nakon ovakvih brodoloma, jer ti se životna energija preusmjeri na stvari koje MOŽEŠ popraviti. I ponavljam - ni u kom slučaju ne govorim da trebaš zaboraviti i da se moguće baždariti tako da ti se živo fućka. To ne. Ali ako ti stvarno je do istine, onda to trebaš istresti sada, jer poslije su efekti prilično zanemarivi...
27.05.2004. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne zelim efekt ni nis. zelim samo bit iskren, jer mi je zao. isto tako zelim da ona bude iskrena. i ne, nece mi prestat bit zao nakon sto vremena. kuzis? zao mi je kaj je bilo tako, ne radi same istine. zao mi je zato kaj se sve doga?alo kak se doga?alo. zal mi je kaj nismo imali jaja pricat. ali sad joj ne mogu reci nista jer ju nemrem nazvat, cut, vidjet. nemrem jednostavno. ne zelim, spojebo bi se a to ne zelim nikako. eto jebote, sama misao o tome kak bi ju mogao nazvat jer sam kupio bon :D me presjekla kao nikaj. mora proc vremena, mora.
27.05.2004. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Francesca
Agreed. Vrijeme kao ključan faktor. I ne mislim da ju trebaš zvati. Ni vidjeti. Ništa. Sam sebe trebaš zaliječiti. Bez nje. Znam kako zvuči, i ne blebećem naslijepo. Svi imamo neke svoje priče...:)
27.05.2004. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...