Upravo čitam ovu knjigu. Naišao sam na dosta dobrih stvari, ali na žalost i na jako, jako puno propusta... Moj prvi dojam nikako nije da je to "trijumf poštenoga kritičkoga žurnalizma", čak, štoviše, ovoj knjizi se može predbaciti upravo nedovoljna kritičnost, odnosno, bolje reći, Đikićeva kritičnost u ovoj knjizi prije svega je deklarativna, dok je on u podlozi te deklarativne kritičnosti izrazito tendenciozan, što ovu kvazi političku biografiju, opet, svrstava u red najboljih reformiranih Tito-izbliza-izdanja. Dakako, to je moj prvi dojam, tridesetak stranica prije kraja...
30.11.2004. (08:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sam Đikić je rekao da je najgore raditi biografiju živog državnika, jer je nemoguće ne zbližiti se s njim, koliko god ti to ne želio/ne smio kao novinar. Inače, biografija je pisana zbog love. S tim da mi je bilo malo bedasto kod Đikića (koji se između ostalog bavi i satirom u Feralu) što nije skontao šalu jer sam ga pitao: Da li vam je pri pisanju Mesićeve biografije kao veći uzor poslužila knjiga Živjeti s Titom ili Šošićeva odiseja Franje Tuđmana? Veli Ivica, nisam imao nekih uzora pri pisanju svoje biografije. Reko Dobro je Ivica, ŠALA čovječe...
30.11.2004. (10:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uskoplje
Upravo čitam ovu knjigu. Naišao sam na dosta dobrih stvari, ali na žalost i na jako, jako puno propusta... Moj prvi dojam nikako nije da je to "trijumf poštenoga kritičkoga žurnalizma", čak, štoviše, ovoj knjizi se može predbaciti upravo nedovoljna kritičnost, odnosno, bolje reći, Đikićeva kritičnost u ovoj knjizi prije svega je deklarativna, dok je on u podlozi te deklarativne kritičnosti izrazito tendenciozan, što ovu kvazi političku biografiju, opet, svrstava u red najboljih reformiranih Tito-izbliza-izdanja. Dakako, to je moj prvi dojam, tridesetak stranica prije kraja...
30.11.2004. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leb
Sam Đikić je rekao da je najgore raditi biografiju živog državnika, jer je nemoguće ne zbližiti se s njim, koliko god ti to ne želio/ne smio kao novinar. Inače, biografija je pisana zbog love. S tim da mi je bilo malo bedasto kod Đikića (koji se između ostalog bavi i satirom u Feralu) što nije skontao šalu jer sam ga pitao: Da li vam je pri pisanju Mesićeve biografije kao veći uzor poslužila knjiga Živjeti s Titom ili Šošićeva odiseja Franje Tuđmana? Veli Ivica, nisam imao nekih uzora pri pisanju svoje biografije. Reko Dobro je Ivica, ŠALA čovječe...
30.11.2004. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...