Zima u Maju

Prvi maj - grah i posljedično vjetrovi, roštilj i debeli trbusi.

Za neke dan boravka vani, na suncu, a za ostatak dan za posjet shopping centru.
Čudo.

Za neke poput mene, to je bio radni dan.

Jer zašto bi se svi kolektivno za 1.Maj odmarali?

Radnička klasa odlazi u raj


Dobrodošli nam kiša i snijeg, vjetar, debele jakne, kišobrani i bazeni na cestama.

I sve to poslije obiteljske idile, praznih gajbi i savršene harmonije tog osunčanog Maja.


U onom puno ozbiljnijem Maju, onom koji je bio naš ponos i dika, nema ničeg osim zime.

Gladne mačke i još gladniji ljudi čiji kruh jest bio onaj sa sedam kora.

U zimskom tonu, tužno da tužnije ne može.


Natukla sam gluteus maximus...tragedija stoljeća....(boli me guz, I will survive)
I ne radim posao u struci, to nije tragedija već stanje naše "tropske" države
(jer banana pripada tropskom voću)


U mjesecu Maju te davne, ali nikad zaboravljene 1995. godine, zbila se maestralna Operacija Bljesak.
Ljudi su se borili da se ova naša lijepa zemlja oslobodi.

A danas je od zemlje sa golemim potencijalnom, prvenstveno u poljoprivredi,
od zemlje koja je hranila naraštaje, koja je cijenila svog čovjeka, ostala pustinja.

Pustinja u kojoj više nema ni trunke zelenog, a nema ni vode.

Samo umor, očaj, nesposobne guzice u foteljama, vile od jahte i cajke koje urlaju.

Pada mi na pamet samo Azra i Teško Vrijeme...

Hej stari plati gem, prijatelj si moj....