Prvi maj - grah i posljedično vjetrovi, roštilj i debeli trbusi.
Za neke dan boravka vani, na suncu, a za ostatak dan za posjet shopping centru.
Čudo.
Za neke poput mene, to je bio radni dan.
Jer zašto bi se svi kolektivno za 1.Maj odmarali?
Radnička klasa odlazi u raj
Dobrodošli nam kiša i snijeg, vjetar, debele jakne, kišobrani i bazeni na cestama.
I sve to poslije obiteljske idile, praznih gajbi i savršene harmonije tog osunčanog Maja.
U onom puno ozbiljnijem Maju, onom koji je bio naš ponos i dika, nema ničeg osim zime.
Gladne mačke i još gladniji ljudi čiji kruh jest bio onaj sa sedam kora.
U zimskom tonu, tužno da tužnije ne može.
Natukla sam gluteus maximus...tragedija stoljeća....(boli me guz, I will survive)
I ne radim posao u struci, to nije tragedija već stanje naše "tropske" države
(jer banana pripada tropskom voću)
U mjesecu Maju te davne, ali nikad zaboravljene 1995. godine, zbila se maestralna Operacija Bljesak.
Ljudi su se borili da se ova naša lijepa zemlja oslobodi.
A danas je od zemlje sa golemim potencijalnom, prvenstveno u poljoprivredi,
od zemlje koja je hranila naraštaje, koja je cijenila svog čovjeka, ostala pustinja.
Pustinja u kojoj više nema ni trunke zelenog, a nema ni vode.
Samo umor, očaj, nesposobne guzice u foteljama, vile od jahte i cajke koje urlaju.
Pada mi na pamet samo Azra i Teško Vrijeme...
Hej stari plati gem, prijatelj si moj....
Post je objavljen 06.05.2019. u 19:39 sati.