11
četvrtak
travanj
2019
Nakon duuugo godina, jedan blistavi comeback
Hvala jednom dečku čije sam postove čitala prije 10-godina i s kojim sam bila u kontaktu
(kao i s još mnogo ljudi čijih blogova više nema, a ja im se ne sjećam imena).
Hvala mu jer sam eto jučer naletila na njegov tekst i poklikala sve blogove koje sam čitala.
Vjetar u leđa došao je s mora.
Shine on you crazy diamond.
Kroz godine mog izbivanja s bloga, nestao je Msn, Myspace prestao je biti aktualan, došli su Fejs, IG, Twitter...
i sve se raspršilo kao lišće usred oluje...
Ljudi su ostarili, promijenile su se navike, mnogi su i otišli, nema više tipkanja do kasno u noć.
Onih tipkanja kojima se čovjek veselio.
Ej, nema više druženja kao nekada.
Fali mi to.
I gledam ja tak ovaj dizajn bloga i mislim si kako opisuje ovo današnje iseljavanje Hrvata u obećanu zemlju Irsku.
Nekad sam Dublin povezivala sa pivom, a danas ga povezujem sa odlascima.
Da ne zaboravim, Johnny sretan ti rođendan.
(vrati se, Jajo nas j***)
....sanjao sam fini party...
...mnogo ljudi, nigdje žandara...
Stari blogeri, gdje ste?
Ima li nas još ovdje?
Hoću li vas ikad naći?
Kokomo kao kokomo.
Pozdrav svima!
I´ll be back (rekao bi Schwarzi)
komentiraj (17) * ispiši * #
