21

petak

prosinac

2007

priznaj mi dali i sad sanjaš ti..snowe što smo skupa sanjali

kuglice, lampice, darowi, okićeno drvce, ljubljenje ispod imele, božićne pjesme itd.
punoo je toga što čini jedan Božić...
naš Božić s ljudima koe wolimo...

ali ipak ja se pitam što je s ljudima koi možda nemaju nikoga...
možda su im djeca negdje daleko i više za njih ne pitaju...
možda su izgubili posao...stan..prijatelje...
i sad bash kao ona baka kraj cvjetnog trga lutaju gradom..
spawaju na klupicama....pokriveni nowinama..ako su im pri ruci...
hladno im je...strah ih je...
bude se s golubovima i s njima idu ponovno spawati...

kakaw je njihow Božić?
kakaw je njihow swaki dan?


owaj tjedan sam gledala latinicu...
i rasplakala me...
i pomislila sam kako sam sretna, a da toga nisam ni swjesna..

imam u susjedstvu dvije djevojčice koima nie nimalo lako..
žive s mamom i bakom...
baka ima malu penziju...mama slabo zarađuje..iako radi jako punoo..
samo zato kako bi njene djevojčice mogle normalno živjeti..
tata ih je napustio kad su bile malene..
više im se uopće ne javlja...

one nemaju mp3, nemaju liniju, nemaju kompjuter...
nemaju ni swoju sobu...

one nose odjeću kou je nekad bila moja...
nose cipele koe sam im dala...
dala sam im i role, bicikl...
ma punoo toga...

par puta godišnje dođem do njih i dam im odjeću kou sam prerasla....
za Božić ih obavezno posjetim...i darujem im neku sitnicu...

one sretne..ja sretna..
jer ipak znam da sam učinila još jedno dobro djelo više...

*Unaprijed Sretan Božić swima...
budite s ljudima koe wolite...

nowi post će biti negdje poslije blagdana...

woli was only yours kokomo

Thank God It´s Christmas

Image and video hosting by TinyPic

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.