02
nedjelja
prosinac
2007
Look at the girl with a broken smile...
ponovno me pere tuga...osjećaj welike praznine...
ne napušta me...
saznala sam još neke stwari o svojoj maloj "sretnoj" obitelji....ako se to sada uopće može nazvati obitelj...
totalni raspad sistema u svakom pogledu...
nema supermena da dođe u onom svom plawo-crwenom odijelcu i spasi stwar od raspadanja...
odnos koi je postojao..pun topline...i osjećaja povezanosti...više nema...
opet ta neopisiva tuga...
bijes...
ljutnja...
bol...
mislim da se moi swijet vech polako srušio...
korak po korak...
suze u očima...
povrijeđenost...
usamljenost...
tišina koa ubija...
kao nekad bih zagrlila swog malog bijelog medu sa srcheko nosichem...i plakala bih...
a ja sam mislila da je moa obitelj normalna..sretna...
kokomo, zajebala si se!
*jucher sam na faxu imala seminar iz predškolske pedagogije...
bilo je full full dobro....*impressed
raspravljalo se o muško-ženskim odnosima..
za tjedan dana tribute to kvin....
bit chu izgubljena u masi...i ziher cu plakat na who wants to live 4 ever...
and she will be lowed....
komentiraj (3) * ispiši * #
