spavaj tu..tu kraj mene..na mom jastuku....

na početku ovog posta osvrnula bih se na odlazak Toše među anđele...

plakala sam jučer...bile su mi oke pune suza....nisam se mogla suzdržati...strašno mi ga je žao...

+RIP+

Neki ljudi će uvijek biti tu..svjesno ili nesvjesno....ali bit će tu...
Možda zato što sam im draga....možda zato što me wole...i ne žele me izgubiti....

S druge strane, postoje ljudi,isprva manje važni, kasnije jako važni koi se trude swim silama da nam uđu u život i samo prođu kroz njega...tek toliko da ostave trag...oni znaju da kad jednom odu, vishe se ne mogu vratiti...i biti dio nečijeg života...nečijih jutra, noći...nečijeg smijeha...nečije umjetnosti...

jednostavno nema vishe mjesta...jer su iskrenost i razumijevanje temelj svega...prijateljstva i ljubavi....

želim nekog tko će me nazvati u ponoć samo da me pita kako sam....nekog tko će uvijek biti tu....tko će me oraspoložiti...utješiti...i dati mi punoo ljubavi...ne moram pisati dalje..mislim da je swima swe jasno....

broj osoba koje puštam u svoj život....da me u potpunosti shvate i dožive..je "limited edition"...

stat ću na kraj svom pogrešnom procijenjivanju ljudi....i svojoj gluposti...

Mirno teku...
teku rijeke...
rijeke ljubavi...
zašto ne bi svi bili kao mi...
DJECA LJUBAVI