06

četvrtak

rujan

2007

ponekad se probudim..želim da te poljubim....u sobi bez ijedne sjene..nikog..samo ja i vrijeme

Gdje je ljubav otišla? Gdje je nestala romantika?Zašto ti neki ljudi samo prođu kroz život, ne obaziru se na to hoće li te povrijediti, samo ti otrgnu srce i ostave veliku prazninu iznutra? Eh da..onda se poželiš opet zaljubiti..i nekom dati sve svoje...ali ti ne uspijeva...taj netko te stvarno voli....a ti se bojiš da se ne razočaraš u ljubav again...bojiš se da ćeš za tu osobu biti samo lutka koja visi o koncu....tanke su niti života...a onda shvatiš da te ta osoba želi i voli zbog toga što jesi i da joj nie jedini cilj poigrati se tobom i tvojim osjećajima...shvatiš da ipak postoji sreća...sreća je bitna....i kad ju jednom uhvatiš onak za stvarno, nemoj ju pustiti da ode...

njene misli su čiste....ona misli da voli......

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.