27.08.2004., petak
Zagonjica
A znadete li, lipi moji ća je to zagonjica?
E, sa cu van ja povesi ca je to. To je religija. Jedina religija u koju ja virujen.
Danaska se to cini sa vincima, a prije se to tukalo cinit naruke. Prije desetak godin san i ja bi na jednoj. Ovako gre štorja.
U cetire ure se skupjaju judi na rivi. Svi nosu gace na trikvarta, klobuk na glavi i vricicu u kojoj je panatika. Gazda od mriž razdiljiva jude po barkan. Pale se makine i prove batana i pasara vec sicu more. Dok se ide prama pošti dan se vec pomalo budi. Ope onaj suri Velebit izranja na sjeveru. Kad se došlo na poštu topi se umore barikata. To je ka mriza sa ogromnin okon koja svakih dvajset meti jema šcap na cigovon se donjen kraju stavja olovo tako da šcap stoji okomito. Barikata se topi paralelno od kraja na jedno 300 metri. Više se nesican koliko barikata jema metri, ali jema je. Na krajima barikate se pocnu veživati lancane. Lancana je debeli konop od kojih 30 paši. Jedan paš je noliko konopa koliko stane kad skroz raširite ruke. Ja san na livoj strani barikate. Lancane se veživaju jedna za drugu dok brod gre paralelno uz kraj lagano mu se približavajuci. Sa druge strane barikate gre druga barka. Kada barke dojdu do kraja sa svake strane na kraj izlazi po šest judi. od jenog kraja do drugog jema sigurno kolo 2 kilometra. Sunce je vec jako i pocinje peci. Pocinje se vuci. Vuku se te lancane i polako se stišce krug kolo rib ke su ostale unutri. Ja neznan zac ribetine nece da gredu priko lancana u otvoreno more. Boju se tega konopa ca se mice i bižu u kraj. Kako se potegne ka lancana vanka dojde barka po nju. Covik je cilo vrime sa mokrin nogan. Noge i parsti na nogan se zbrudaju i odrvene, a odozgora tuce zvizdan. Lancana ka da jema sto kili. Ruke bolu od potezanja. Sol jih jide, ali lancana nesmi pasti na tloh da ne zadije za kakovu grotu. Stine rižu noge, konop riže ruke, spod klobuka pocinju curiti potoci znoja ki kapje priko ociju i nosa, a nemoreš se obrisati da lancana ne pade. Majca i gace su mokri od znoja i mora. Onaj na barci vice, ala, ala, vuci, vuci. Tako se to vuce jeno dvi ure. Jedan od lipših momenata je kad vidiš onu drugu družinu. Onda znaš da je muci blizu kraj. Kad se družine približe da su sve lancane izvucene gremo svi na barke. Riba ka je u dvoru nece pobici priko barikate. Zac? Ja neznan. Vrime je za panatiku. Svi se brodi skupjaju na jeno misto. Svaki vadi ono ca je doni. Neko paštašutu na pomidore ili ako je cagod ostalo od vicere. Neki vadu sendvic. Onda pocinju price. E ka san ja prije ša na zagonjicu. Ni to ovako bilo. Vika je pokojni barba Andro. Onda se mlaji site price kad je na jednoj od zagonjica barba Andru nestalo španjuleta. Svih je pita za španjulet, a mularija mu je dala joint jer da više nimaju ni oni i da je to neki stranjski duvan. Vika je posli barba Andro - ca mi je judi, ca mi je. Nis lud, nis pjan. A ca mi je. Kurbini sinovi! - vice sada barba Andro, a svi se smiju. Ronioci skacu u more da vidu jema li ca u dvoru. Za 10 minuta se tornivaju i govoru da ce biti za marendu. Baca se kvadrun na komad žala. To je mriža od 10 x 10 metri koja se jednin delon baca na dno, a jedan del stoji vanka. Na nju moramo dotirati ribu i onda ju izvuci na kraj. Gremo. Sada se bacaju dvi mriže oko cilog dvora. Sa jene barke prva mriža se diže na barku, dok druga barka kaliva drugu mrižu u more cineci tako sve manji i manji polukrug kolo ribe. Izmedu barki ronu dva ronioca sa puškama da ubiju vecu ribu ka pokuša pobici kroz bužu izmedu barak. To dizanje i kalivanje mriže ubije križa. Diži! I onda triba vuci ko tovar. Nema veze ca ruke i križa bolu. Topi! Vice barba Andro i vesla u kraj. Diži! Topi! Diži! Topi! Sve dok se sva riba ne skupi iznad kvadruna. Majko mila, kako je to bilo lipo vidit. Na 10 metri u kvadrat, riba pliva vamo tamo. Dode do mriže pa se okrene. More vrije. Svi u more! Diži kvadrun. Tada svi skacu u more i capivaju kvadrun sa vanjske strane. Dvajset judi navlaci kvadrun na sebe i sve više gredu u plicinu. Riba je sve gušca. Osjeca se njena panika dok se pokušava probiti kroz mrižu. Diži! More kljuca. Gremo na kraj!! Vice Andro. Ala. Onda svi uvate ca više mriže mogu i trcu na kraj. Gotovo. Štrašna buka se digne kada su ribe na žalu. Lete ljuske i more iz te bale ribe. Gotovo je. Svi gledaju ca jema unutri. Jema dva kvintala salpi, kvintal ušata i trijset kil baraja - govori barba Andro. Ima i nešto zubacina i ki brancin. Još ni gotovo. Triba ribu sortirati. To traje još uru vrimena. A zvizdan prži. Oci su skroz zatvorene od svitla koje blica sa mora. Svi žmiru ka krtice. Ovisno o funkciji za vrime zagonjice toliko ribe ti i pripada. Oni ca vuku lancane dobiju jedan del. Ronioci dobiju del ipo. Oni cigova je barka pet deli. Ostalo gre vlasniku mriža. Ala, pokupi ribu u barku. Gremo doma.
Na rivi nas ceka gomila turista ca oce kupiti ribu. Ja gren doma. Moj del je pet kila ribe. Bome je nisan proda. Sutra ujutro triba ici po šolde od ribe ca smo prodali. Nesican se koliko je to bilo. Oko ondašnjih 200 marak. Najteže zaradeni šoldi u mom životu. Ali tako lipo iskustvo koje necu zaboraviti dok san živ. I tako dubok san tu noc.
Možda neki podaci nisu tocno onakvi kakve san ja napisa, sve je iz sjecanja. Nemojte mi zamiriti.
|
- 02:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
26.08.2004., četvrtak
Tata moj
Moj tata je najpoštenije biće na kugli zemaljskoj. Moj tata je čovjek kojega svi vole, poštuju i dive mu se zbog njegove dobrote, poštenja, nesebičnosti. A ti si od Davora? Krasan čovjek. Svetac.
Sjećam se jednom prilikom u osnovnoj školi kada su tehničke olovke došle u modu. Mine su se trošile ko blesave. Moj kolega iz razreda je uvijek bio pun mina za tehničku. I to ne samo HB nego cijelu paletu i H-aova i B-eova. Kaže, moj tata radi u brodogradilištu. Tamo on ima puno toga pa mi donese.
Odem ja svome ocu koji je isto bio nekakva tehnička osoba u svojoj firmi i kažem da sam ostao bez mina i da mi ih donese sa posla. A on mrtav hladan kaže da to nisu njegove mine i da evo meni šoldi pa neka ih kupim u knjižari. Nikad to neću zaboraviti. Nikad mi ništa nije sredio preko veze i nikad nije urgirao kod svojih prijatelja za mene. Bio je član školskog odbora kada je protiv mene bio pokrenut postupak za isključenje nakon što sam napravio svinjariju u gimnaziji, a on nije prstom mako. Sreća (gorit ću u paklu zbog ovoga) da je tada počelo jebačko granatiranje i da je školska godina ranije završena tako da me nisu stigli izbaciti iz škole. Sjećam se jednom da sam dobio trisketinu misleći da je bolje da kažem da sam bio s nekom curom nego da sam do kasna sa frendovima bauljao po gradu. "Što ti imaš sam sa djevojkama raditi po noći? Bludniče."
Onda sam dobio duplu dozu katoličke literature primjenjene mladima. Nemojte mastrubirati. To je grijeh pred Bogom. Ništa prije braka. Čuvajte djevojke da bi bile čedne. itd. Da, to je moj tata. Cijelu mladost sam proveo po crkvama. Pjevao sam u zboru , bio sam ministrant, ali sam i krao lovu od lemozine i prežderavao se u ukradenim hostijama iz sakristije.
I tom čovjeku se dogodi da mu se najstariji sin nije vjenčao u crkvi nego samo kod matičara, da mu se srednji sin vjenčao u crkvi, ali se sad rastaje i da mu je i najmlađi sin postao tata, a nije se vjenčao nikako. Čujemo se svakih par dana, a on uporno pita kada ću se ženiti u crkvi i kada ću krstiti djecu. Iako sam mu miljun puta rekao da to neću napraviti jer me crkva odjebala kada sam je najviše trebao, on uporno to mene svaki put pita i vadi mi mast. Srednjeg brata davi da zašto više ne živi sa ženom. Onome se već kosa na glavi diže od toga. Da mi nismo normalni, da znamo li mi što činimo sebi i svojoj djeci. Jesmo li mi ikada čuli za Boga?
Moj tata, e moj tata. Ja tebe volim i prihvaćam te onakvog kakav jesi. Daj ti mene prihvati onakvog kakav jesam. Nemoj me daviti sa nekakvim Bogom koji nema pametnijeg posla i od svih oblaka galaksija u svemiru on gleda baš u moje prepone što ja to sa svojim spolnim organom radim. Jesam li navuko goldun ili nisam. I ako jesam onda u svoju bazu podataka u tablicu grijesi unosi jedan minus za mene.
Pusti me da živim u grijehu i moli za mene, ako ti je to super.
Ja tebe volim baš takvog bogomoljca i poštenjačinu kakav jesi.
aj živija.
|
- 17:52 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Sloboda
Eto prođe i taj dan. Moji su još dolje. Idem u petak po njih. Mislio sam da cu se bas lipo odmoriti još jedan tjedan u Zagrebu prije nego što dodu. Ono dodeš doma, zavališ se, gledaš tv i rastežeš kožicu. Aaaa sloboda. Medutim (onaj konjski njihihi iz upitnika), krivo. Uopce mi nije dobro. Fale mi. Nitko mi se ne veseli kad dodem doma osim mojih ribica. Ko da su dobile napad popizdivitisa se zalipe za onaj kut akvarija najbliži meni i guraju se jedna uz drugu. Jebeš ribice. Ja oću svoju famili. Oću da svaki dan kad doden doma pitam malu zašto joj nije sreden krevet, oću da nemam od njih mira ni jedne sekunde, ocu da se žena nervira zbog pizdarija, ocu da se dica svadaju, ocu da moran cekati na red na wc, oću ciku i dreku po kuci, oću da smo svi skupa u krevetu navecer i da se štipamo, škakljemo, ljubimo, oću život. Ma koja fakn sloboda. Ovo je zatvor.
Jedva čekan nedilju navečer.
|
- 08:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
24.08.2004., utorak
Tužan sam.
Nakon dvadesetdnevne izolacije od bilo kakvih izvora informacija evo mene u Zagrebu. Aaaa televizija, novine, internet. Koja uživancija. Sve opet znam.
Umro je Rođo, neki naš plivač je dobio medalju i tukli smo neke u rukometu. Vraćaju se i ministri na posao. Gdje god se okrenem nekakva informacija.
Lipo.
I onda me dočeka natpis da netko ne želi živjeti. I to osoba koja je upravo rodila. Mala mrvica zamotana u bijele plahte plače i hoće maminu cicu jer je gladna i treba joj njena toplina. Guraju joj u usta neku smrdljivu gumetinu iz koje se cijedi neka bezokusna tekućina, a ona samo hoće svoju mamu i njeno mlijeko.
Mama vjeruje da postupa ispravno. Bog joj ne dozvoljava da primi najdivniju tekucinu na svijetu. Tekucinu koja je život. Tekučinu koja je nešto najdivnije što čovjek može čovjeku dati i pokazati time koliko drugoga voli.
Poklanjam ti život, a ti ga ne želiš primiti.
Svatko ima pravo na svoje mišljenje. To stoji.
Imam i ja pravo na svoje.
Glupačo licemjerna.
Ti i tvoj kretenski muž.
Kojeg si boga ostala trudna kada vjeruješ da će smak svijeta biti uskoro i da se tvoje dijete neće spasiti. Jeli. Reci. Reci. Koji se kurac jebeš?
Zbog vjere stare 50 godina ti gubiš radost odgajanja svoje djece. Tuko. I možeš ti sad misliti i izvlačiti se na onu da je Isus rekao da će vas progoniti jer ga slijedite, ali sigurno se Isus nije nadao da će njegovi svjedoci biti idioti i licemjeri.
Kako će se tvoje dijete osjećati kad sazna zašto si umrla, a jebeni
harmagedon se ne dogodi? Kako ćeš djetetu objasniti da ne slavi rođendan. To Bog ne dozvljava?
Nadam se da ćeš pasti u komu i da će ti doktori onda dati krv i spasiti ti život. Želim ti svako dobro u životu. Tebi, tvome mužu i tvojoj djeci. I ne sili djecu na nista. Oni ce sami odlučiti kada im dođe vrijeme.
Živila.
|
- 15:40 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Vracam se Zagrebe tebi
Evo me. A nekako mi se jos stoji doli. Zapravo već sam tu par dana, čitam blogove, a nepišem svoj. Nemam volje. Neznam što bi pisao. Valjda će doći s vremenom. Evo vam slika o onoj neveri iz mog prvog posta.
Cujemo se za par dana. Nadam se da cu se opet navući na blog. Oću 100 posto.
|
- 14:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
04.08.2004., srijeda
Natpis na majici
Nisam mogao izdržati. Umro sam od smijeha.
|
- 16:31 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
Idem na godišnji.
Ljudi moji ja vam odoh. Idem napuniti baterije za novu radnu godinu. Zapravo imam osjećaj da radna godina završava odlaskom na godišni, a počinje povratkom sa istoga. U slijedećoj radnoj godini probati ću biti radišniji, odgovorniji, probitačniji i odlučniji. Sada me čeka 20 dana mediterana. Dizanja rano ujutro i odlaženja na parangal, ležanja na žalu ispod bora s nogama u moru. Valjanja u ležaljci ispod moje crnike, popodnevna spavanja. Odlasci sa dicon na more. (Moram malu naučiti kako se sa kraja hvataju ribe). Sidenje u kafiću, igranje mojih dragih briškula i trišeta u društvu hladne i najhranjivije zlatne tekućine. Biti će i cjelodnevnih obiteljskih izleta barkom u udaljene valice. Pješačenja do najvišeg vrha moga otoka. Gradelavanja onoga što uhvatim. Iden gledati dicu kako uživaju. I sa ženon ću leći. Otići ću na groblje di su svi moji stari pokopani, zalpaliću im sviću i pomesti grob koji je 100 % prekriven onim suhim grančicama čempresa. Rodica mi je rodila pa iden viditi maloga Paška. Pokositi ću vrt do kraja. Maloj mi je rođendan za par dana pa će biti fešta. Uglavnom biti će mi super na godišnjem.
Probati ću vam se tu i tamo javiti.
Uživajte.
|
- 14:11 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
03.08.2004., utorak
Dijalog, Ili monolog?
Sinoć sam odlučio prihvatiti sebe onakvog kakav jesam. Odluka je bila toliko jaka da sam odmah ujutro odustao. Međutim, nisam razočaran. Polako. Nije nigdi priša. Cijeli život je predamnom. Ako sam mogao čekati toliko godina mogu još par dana. Ne žurim se. Polako.
- Ma što polako. Odmah. Iz ovih stopa. Dizi tu linu guzicu i mrdni se već jednom.
- Neću.
- Ajde. To je za tvoje dobro.
- Znam, ali mi se neda. Dobro mi je ovako.
- Ma klinac ti je dobar. Zaslužuješ najbolje.
- Pa i dobiti cu najbolje.
- Dobiti ćeš kitu u guzicu. Budalo.
- Ma ti uvijek nešto filozofiraš.
- A ti se nečega bojiš. Bojiš se da uspiješ. Jeli? Toga te frka.
- Neznam. Možda.
- A zašto te toga frka. Pa pogledaj druge koji su uspjeli. Bolji si od svih njih za 3 klase.
- Najveći problem je što sam linčina.
- Pa, idiote, prestani biti linčina.
- Neda mi se. To je teško.
- Kako znaš kada nisi probao, a i ako si probao odustao si za dva sata.
- Ma nedami se uopće pričati sa tobom.
- Da, da. Uvijek je lakše pobjeći. Zašto bježiš?
- Neznam. Zašto me ti ne natjeraš da krenem?
- Zato što mi ne dopuštaš.
- Što trebam napraviti?
- Misli pozitivno, digni se pola sata ranije i odi trčati prije posla, pričaj sa sobom u ogledalu, negledaj navečer televiziju nego čitaj vrijedne knjige, budi dosljedan u svojim odlukama i vjeruj u sebe.
- Znaš li ti koliko je to teško?
- Znam. I ja sam se teško izborio da ti uopće mogu slati ove poruke koliko si me prije sputavao.
- Što da se stvarno natjeram, a? Biti će mi bolje?
- Ma sto posto.
- Ajde da i to vidimo.
- S tim stavom nigdje nećeš doći.
- Nego?
- Glavu gore i svako malo si reci da si super i da ti dobro ide. Non stop brij neku pozitivu. Nedaj se pokolebati. Nedaj da te lijenost sputava. U početku je strašno teško. Isto kao i kada naučiš svoje dijete da ide leći u ponoć. Onda jednog dana tebi pukne film i odlučiš da od večeras ide u krevet u devet. Prva tri dana će biti buka i panika, plač i dreka. Međutim za 5 dana, ako si bio ustrajan i dijete je u devet bilo u krevetu stvari se počnu mijenjati. Za 5 dana dijete u devet već spava. Budi uporan 5 dana bez prestanka i vidjeti ćeš rezultate. Nakon nekog vremena postaješ nesvjesan da si uporan i sve krene nabolje.
- Super. Hvala. Ali taj isti razgovor smo vodili i sinoć. I nije uspjelo. Što ako ni sada ne uspije?
- Ja sam tu uz tebe. I pokučavati ćemo sve dok ne uspiješ. I meni je u interesu da uspiješ. Volim te.
- Ma i ja tebe volim.
- Bog.
- Bog.
|
- 16:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
02.08.2004., ponedjeljak
Natjecanje mužjaka iliti grebanje za snošaj
Iako sam pogledao milijun national geografika, opstanaka i wild america ili do sada nisam tome pridavao toliku pozornost ili to jednostavno nisam uživo vidio. Medjutim ovaj vikend jesam. Radnja se odvija u diskoklubu. Stariji i jači mužjak cijelu večer sijedi sa zrelom, plodnom ženkom. Ispijaju se wiskeyi, vodke i pripadajuća gazirana pića. Mužjak je napaljen do jaja, ruka mu je na njenoj bedri. Non stop joj nešto govori i ona se keseri. Međutim ona ne pokazuje neku pretjeranu želju za parenjem. Pića stižu, a ruka sve češće mijenja položaj - zadani pravac postaje od unutrašnje strane bedre preko bokova do leđa i istim putem natrag uz pokoje hvatanje one trake di se ređipet zakopčava. Moja draga i ja ih promatramo jer znamo tog mužjaka i pada mala oklada hoće li on postići score ili ne. Vjerovatno fiziološka potreba tjera ga da on napusti ženku i ode u onaj dio svog životnog obitavališta gdje piše WC. Isti tren, sa šanka stiže mlaži mužjak, sjeda do ženke i uvaljuje joj neku spiku. Bla, bla i tako 5 minuta. On često zuri u njena ispupčenja na grudnom košu koja joj inače služe za nahraniti mlade. Pogled mu, ne pokušavajući ga kontolirati, učestalo zalazi i u njeno međunožje, odakle vjerovatno dolazi miris koji ga je tu doveo. Tipično životinjsko ponašanje. U taj tren kroz gomilu se probija stariji i jači mužjak. Iz očiju mu izlazi pogled kojeg mlađi mužjak hvata krajičkom oka. Mlađi mužjak ubrzano odlazi od stola izbjegavajući onaj pogled kao da će iste nanosekunde dobiti rak kože. Slavodobitno, uz nevjerovatan smješak na licu, stariji mužjak pogleda oko sebe, duboko udahne i izbaci prsni koš i lagano se sjedne kraj ženke. Ona mu nešto šapne na uho i nakon 3 minute oni zajedno odlaze u noć.
Ja sam dobio okladu.
|
- 17:13 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|