Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
nedjelja, 16.05.2010.
Uvrnuta lektira za osnovnu školu (3.dio - Crvenkapica)
|
Moram li ponovno naglašavati kako ne vjerujem u bajke? Zapravo, nije da im ne vjerujem, već me u njima zasmeta masu neodgovorenih pitanja, koje sama postavljam, a čije odgovore treba tražiti izmedju redova. Ajmo redom... Koliko je uopće stara spomenuta djevojčica s crvenom kapicom na glavi? Recimo da je vrtićkog uzrasta, jer tko bi normalan naokolo šetuckao sa košaricom i crvenom kapicom na glavi veselo poskakujući s noge na nogu. U tom je slučaju riječ o teškom zanemarivanju i iskorištavanju djeteta sa strane lijenih roditelja. Kako, naime, bilo koji suvremeni roditelj, znajući sve današnje priče o pedofilima koji vrebaju na malu dječicu, može pustiti tako malu i nezaštićenu djevojčicu da sama šeta šumom? Klinci danas više ni na trening ili na poduku engleskog jezika u popodnevnim satima ne idu sami, čak kada je riječ o parsto metara udaljenoj destinaciji, a ovo dvoje (nisam razabrala iz priče da li je mama udana ili je riječ o samohranoj majci, pa pretpostavimo da dijete ima oba roditelja) šalje dijete sa teškom košarom nek se snalazi samo bez GPS-a i navigacije. Onako usput joj spomenu neka ne silazi sa staze. Pazi to! Baka živi u nekoj kućici usred šume, bez interneta i telefona, ali do njene su vikendice popločili/asfaltirali put! Bit će stara radila u nekoj gradjevinskoj firmi pa od svake isporuke maznula nešto asfalta za privatne potrebe ili je pak aktivno sudjelovala u radu neke od političkih stranaka, pa joj u zahvalu izgradili par kilometara ceste. Možda je dijete ipak malo veće, tinejdžerske dobi, pa nije roditeljima toliko za zamjeriti. Samo, kojeg bi današnjeg tinjedžera uspjeli nagovoriti da prošeta 5 km do bakice? Danas se dure tri dana kada ih pošalješ neka bace smeće u kontejner na dvorištu. Usput rečeno, na uši si i tada stave slušalice i nabiju muziku sa iPod-a do daske, pa bi stari vuk mogao mahati rukama i nogama (šapama) i derati se kao lud, mala ga ne uopće registrirala. A i čim navrše 16 godina imaju vozačku, sa 18 im starci već kupe auto. A ova jadnica nema niti bicikla kojim bi brže obavila uvaljenu joj obavezu. Pa onda famozni Vuk. Umjesto da se kao svaki pošteni bolesni ljubitelj dječice angažira u crkvi, gdje ga nikada neće doseći ruka lovca osvetnika a dječice svih uzrasta i spolova koliko ti scru drago, ovaj se kreten vucara po nekoj šumetini, čekajući iza drveta hoće li se pojaviti djetence koje neće odoliti da baki nabere svježeg cvijeća. Ni taj lik nije još čuo za internet preko kojeg bi logirajući se na različite portale i prikazujući se kao osoba od povjerenja upecao neko zanemareno dijete. Što naša Crvenkapica očito jest. Lovac...Mota se po šumi cijele dane, bakin je prijatelj, svraća svako toliko provjeriti da li je s bakicom sve u redu. Zašto onda bakica ne zamoli njega za uslugu? Barem za vrijeme lovostaja mogao bi joj koji put skoknuti do dućana. Sami neki zgibidani u toj priči. Nikad čuli za auto, e-bay i brzu poštu. Posvetimo se sada malo liku i djelu bakice iz priče. Ako je stara i nemoćna, kako kaže priča, zašto gnjavi zaposlenu djecu svojim hirovima? Mogla bi prodati vikendicu u šumi, pa se doseliti negdje bliže, možda ne bi bilo zgorega ni da razmisli o domu za starije osobe. Tamo barem ne bi bila sama, a Crvenkapica bi je mogla češće posjećivati. Kakvi su motivi samačkog života i kupnje kućice na tako udaljenom mjestu? Vjerojatno je riječ o mladjoj penzionerki, koju su djeca nagovorila da proda dvosobni stan u centru, te njima pomogne platiti učešće u stambenom kreditu zbog kojeg sad i rade po cijele dane dva posla i nemaju vremena brinuti se za dijete. A staroj je ostalo tek toliko novaca da si priušti nekakvu jeftinu brvnaru bogu za ledjima. No, motanje one gore spomenute dvojice oko njene kuće, moglo bi nam dati razmisliti i o nekoj manje čednoj verziji priče. Prije bi rekla da se bakica poželjela na miru družiti sa njima u intimnom okruženju u kojem je neće svakog dana smetati djeca i unučad i još joj uz sve skupa moralizirati. A stara se ne može nikako odlučiti s kojim bi od njih započela novi život (nikad nije kasno, jel tako?). S pouzdanim i situiranim Lovcem, dosadnim do jaja, kakvi lovatori uglavnom jesu, ili pak sa Vukom, ofucanim rokerom, koji nema prebijene pare (još uvijek sanja o velikoj karijeri jednog dana kad ubode neki hit) ali je zabavan i pušta dobru mjuzu. Tako se stara odlučila petljati s obojicom. Uživati, pa dok traje, traje. Čisti hedonizam. Nije luda pa da jednom od njih dopusti da se doseli kod nje s četkicom za zube. Jedva se riješila onog prethodnog, nije luda opet nekome peglati košulje ili češljati ofucano krzno. Lijepo ih rasporedi : Lovac prvog i trećeg vikenda u mjesecu, a Vuk drugog i četvrtog. Za vikende izmedju prodaje im spiku o odsutnosti zbog posjeti obitelji u gradu. V I sve bi tako lijepo funkcioniralo, da se nije pojavila Crvenkapica. Naravno, da se bakica htjela čim prije riješiti dosadne unuke, pa se dogovorila s Vukom da prestraše dijete. Ali, di ćeš danas više uspjeti u takvoj nakani, kad su klinci već pogledali na stotine horora u kojima se motornim pilama režu ekstremiteti, a na orkove i zločeste čarobnjake djeca su već oguglala. Tko se boji vuka još? Pih! Bakica se tako sakrila u ormar, a Vuk se uvukao u krevet glumeći bakicu. Crvenkapici se već sa vrata nešto učinilo sumnjivim pa upita: "Bako zašto imaš tako velike oči?" "Da te bolje vidim!" odgovara Vuk po starom scenariju. "Ja bi prije rekla, da sam zadnji put zamijenila tablete. Još se čudim kako me onaj ekstazi nije uopće puko..." mala će. "Nego, bogami i uši ti nekako velike!" "Drago dijete, to je zato da te bolje čujem!" pokušava Vuk promijeniti nezgodnu temu. "Pa zar stvarno još nisi čula za estetsku kirurgiju? Sve se danas da srediti. Usput, kad smo već kod toga, u košarici imam depilator, sad ćemo ti urediti te dlake po licu. Baš si se zapustila, nemreš bilivit!" mala će, i prije no što siroti Vuk uspjeva dočekati onu "Bako zašto imaš tako velike zube/ruke?" Crvenkapica mu obrijala pola krzna. Jadnik se godinama liječio na psihijatriji zbog svih kompleksa koje mu je mala nabila u tako kratkom roku. Kljukali ga antidepresivima po cijele dane. Od tolikih lijekova ni obrijane dlake nisu mu ponovno izrasle.  Lovac je već tako i tako bio sumnjičav do bakine priče o svakom drugom vikendu, a i zaželjelo mu se malo redovitijeg druženja pod poplunima, pa je tog drugog u mjesecu svratio provjeriti. Ugledao Vuka u krevetu i već pomislio kako bi za ubojstvo iz strasti dobio tek par godina, kada se predomislio. A i vukovi su (uz kojote), ako se dobro sjeća, nekakva zaštićena vrsta u izumiranju, ubojstvo bi još i prošlo, ali zaštitnici rijetkih vrsta razapeli bi ga definitivno. "Pa koji klinac se mučim oko stare gadure? Nek ju jebe tko joj pjesme pušta..." i odmah se logirao na sve na što se logirati dalo. "Profesionalni lovac, 185/85/45 (naravno da laže po svim dimenzijama), sa vlastitim stanom, autom i natprosječnim primanjima, traži žensku osobu 30-42. Nadam se da ću započeti dugotrajnu vezu." Još i dan danas nije uspio odgovoriti na sve mailove koje je primio od potencijalnih udavača, napio se kavica i kavica, a pala su i dva fuka. "Jebeš bakicu i njenu brvnaru, pa di sam živio do sada?" razmišlja, pomalo ljut na godine izgubljene u povremenim susretima sa starom prevaranticom. A bakica? Odlučila je potpuno promijeniti stil života. Koristeći onu staru : "Tko nema sreće u ljubavi, ima u kartama.", novcem od prodaje vikendice osnovala je d.o.o. i otrorila tarot liniju (7,99 kuna/minutu) ne bi li kao mladja penzionerka došla do dodatne zarade. Biznis naveliko cvjeta, naivnih će baba koje traže savjet od zvijezda uvijek biti. I dokle je god novaca dovoljno da si bilo kada može priuštiti odmor na Jamajci (gdje lokalno muško stanovništvo na jednom strateškom mjestu ima istetovirano : "Welcome to Jamajca and have a nice day"), niti ne razmišlja o ikakvoj ozbiljnoj vezi. Crvenkapica je u medjuvremenu odrasla, završila fakultet i shvatila kako se poštenim radom ne može daleko dogurati, pa je bakicu nagovorila da i njoj otvori jedan 060 broj s kojeg ordinira pod umjetničkim imenom Crvenčarapica. Jedinu je neugodnost doživjela kada je onako eskortirajući u fušu naletila na bakinog Lovca. No, stisnula je zube. Biznis je biznis, a i milja i pol kuna za jednu večer ne baca se samo tako. I tako danas u miru sjede svaka za svojim laptopom, od zaradjenog novca po cijele dane kupuju po netu i smiju se svim naivcima koji su popušili staru priču o veseloj naivnoj djevojčici koja bere jagode i nešto je ubode, te o staroj i nemoćnoj bakici u spavaćici sa dekom preko pola glave. Jedno je sigurno. U svakoj verziji priče najebe najveći siromah, pa tako i u ovoj. Vuk, koji je u svoj svojoj prefriganosti ipak pravi pikzibner u borbi sa bilo kojim ženskim likom iz bajki. Ovih ga dana možemo baš vidjeti kako bezuspješno pokušava dokazati svoj glazbeni talent u emisiji "Hrvatska traži zvijezdu", gdje mu Andja objašnjava kako pjesma i nije toliko loša, ali bi definitivno morao poraditi na stajlingu. A tek te klempave uši i prevelike ručetine! C-c-c. |
- 09:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. 25.10.2023. 01:40 I mene prava muka hvata zbog vječitih ljubavnica koje prije no što skaču na svaki kurac koji im se nadje na putu, ne odbroje barem do tri. (nepoznata blogerica u prolazu). |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||