01.09.2006., petak
PA NE HODAJ GOLA OKOLO
|
Rujan mi nije baš najbolje počeo. Čak i ako zanemarimo činjenicu da se ljeto bliži kraju, što je uvijek težak dio godine, i da mi se u posljednja dva dana stalno mota po glavi najočajniji i najdepresivniji stih koji je ikada itko posvetio kraju ljeta, mladosti, zaljubljenosti i ostaloga: When summer's gone, where will we be... Danas ujutro čim sam stigla na posao zove me baba iz tajništva da joj donesem broj tekućeg računa. Onda me išpotala što to nisam napravila ranije i kako sam neozbiljna jer da sad sve plaće čekaju zbog mene (?!). I prije nego što sam joj dospjela objasniti da mi uopće nitko nije rekao da je to tako hitno, ispali baba: -I zašto hodate tako gola? Nije to lijepo za vidjeti. E sad... Napomena 1: jedini dio tijela koji mi se vidio, osim lica i ruku, bilo je par centimetara trbuha jer mi je majica kratka, a hlače imaju jaaaako nizak struk. To je sve. Dekolte nula bodova. Noge nula bodova. Imala sam dolčevitu bez rukava, for crying out loud!!!! Napomena 2: baba je također bila u majici bez rukava iz koje su se prelijevale njezine masne, crvenkaste ručerde i kroz koju se naziralo nekoliko slojeva sala. Ako sam ikada bila na išta osjetljiva, to je kad mi netko komentira da sam se oskudno obukla. Dobijem ospice već na ono: "Nije ti hladno?" uz neizbježnu opasku o tome kako će mi uskoro otpasti bubrezi i/ili jajnici. Kada to "Nije ti hladno?" još ima ćudoredan prizvuk, dobijem temperaturu. A kad si netko uzme za pravo nabacivati ovako otvorene komentare, onda gubim prisebnost duha u potpunosti. Da, potpuno sam svjesna sljedećih činjenica: 1. da je to bila izjava koja me namjerno trebala zbuniti i isprovocirati jer sam bila toliko neozbiljna te nisam na vrijeme otvorila tekući račun, a i one neke pizdarije na poreznoj upravi nisam još sredila; 2. da je to bila izjava koja me namjerno trebala zbuniti i isprovocirati jer sam mlada i ne osobito ružna, dok ona ima 100 godina i dvostruko više kila i posljednji put se poševila prilikom kapitulacije Njemačke; 3. da apsolutno bilo koga relevantnog u toj ustanovi zaboli spolovilo kako sam ja obučena; štoviše, šefica se zgražala zajedno sa mnom i tješila me. Bila sam, naime, stvarno popizdila. Ali treba uzeti u obzir i ove činjenice: 1. da završava ljeto; 2. da se bliži menga; 3. da je bilo 9 ujutro; 4. da dragi i ja već dva dana ne razgovaramo. Dress code mi je uvijek bio škakljiva stvar. Kao prvo, mrzim tzv. decentno odijevanje. Pritom ne mislim na minimalizam (koji mi se počinje sve više sviđati). Niti mislim da svi trebaju hodati okolo kao Marilyn Manson i Dita von Teese. Mislim na ono: nokti taman dugački koliko trebaju, sako taman speglan koliko treba, kosica uredno dignuta i začešljana kako treba, dekolte otvoren/zatvoren taman koliko treba. Nigdje makar jednog znaka individualnosti. Zrig. Osim toga, mi u familiji imamo anamnezu duge i ustrajne borbe s dress codeom. Negdje tamo sedamdesetih moja mama je otišla na maturalnu zabavu u trapericama. Sredinom 2000-ih počela je dolaziti na posao u šosu i visokim martama, onima s 20 rupa, sveudilj zapitkujući je li to bed za njene godine, ali ih i dalje noseći. Moj stari je početkom 2000-ih vodio čitavu službenu prepisku - pristojnu i odlučnu - sa svojim direktorom koji je od njega zahtijevao da na sastanke voditelja odsjeka dolazi u kravati. Kasnije je doduše učinio nešto što mu ne mogu oprostiti: opomenuo je jednog od svojih znanstvenih novaka da baš nije zgodno da dolazi na posao u kratkim hlačama. Zašto, tata, ah, zašto???!!! Čak je i moja sestra, koja je ispala najkonzervativnija od svih nas jer ju je u djetinjstvu čuvala jedna gospođa iz Hercegovine, imala svojih trenutaka prošle godine s lektoricom na faksu (prozirne majičice). Premda mislim da su se ti trenuci sveli samo na značajne poglede. Eto, to je to. Mrzimo da nam netko određuje kako ćemo se oblačiti. To nam je u krvi. I tako, nakon što sam se jutros spektakularno rasplakala u wc-u (molim, uzmite u obzir drugonavedene 4 činjenice, osobito posljednju), odlučila sam da ću ubuduće svaki posjet tajništvu obavljati u dopičnjaku. A možda izvučem iz ormara i roze čizme s 12 cm potpetice, kupljene iz neobjašnjivih razloga pretprošle godine i dosad nošene eventualno triput. A sada mi počinje vikend! Pa ako se malo sredim u glavi (svakakvog smeća u njoj ima), možda ostatak početka rujna ispadne i neloše. :) |
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Blog linkovi
Rikocrtice
AUDREY JAKO VOLI:
koktele, mačke, masažu stopala, praline, more, miris borova, miris češnjaka i peršina na maslinovom ulju, miris Eternity CK, miris stabala kada cvjetaju, Tolkiena, čajeve, proljeće, Berlin, Hoegartten, pršut, Red Dwarf, Bone, svoje biljke, ljeto, Alessandra Baricca, Split, Bailey's, Poguese, haljinice, tuširanje u jako vrućoj vodi, Pariz, Snoopyja, arhitekturu, cinične komentare i sandale s puno remenčića
AUDREY NE PODNOSI:
pauke, skakavce i kukce općenito, rano ustajanje, pranje kose (ali ipak ju pere), Katie Holmes, tekstove o kozmetici u ženskim časopisima, zimu, paradajz, kozmetičarke u "Slapu", kavu odmah ujutro, Reality TV, telefoniranje nepoznatim ljudima