Đuro: Kao što je Ančica nas othranila na dudu, tako je Rusalka othranila Luckya.
Pero: Luckyeva mama Topsy ostala je bez mlijeka, pa je Rusalka kupila bočicu za mačiće ...
Đuro: ... istu onu iz koje smo i mi dudali kad smo bili mali ...
Pero: ... i tako je Lucky rastao i narastao u veeelikog mačka. Svi su mu se divili kad je sjedio na vrtnoj ogradici.
Đuro: Rusalka kaže da ga još i sad vidi kako na ogradici sjedi ...
Pero: Lucky je poživio 5 sretnih godina u Rusalkinu vrtu ... a onda je nastradao pod autom ...
Đuro: ... i sad spava na onom skrivenom mjestašcu, gdje se volio skrivati ...
Pero: ... a Rusalka kaže da on sigurno sjedi na klupici nekog velikog vrta, tamo gore ... u oblacima ...
Đuro: Kad je Lucky nastradao, Rusalka je rekla da više nikada neće uzeti ni jednu macu ...
Pero: Bilo je to u travnju prošle godine ...
Đuro: ... a početkom svibnja Ančica je nas našla na smetlištu.
Pero: Kad nas je prvi put vidjela, Rusalki su došle suzice na oči ... i rekla je, uzevši me u naručje: kako liči na Luckya ...
Đuro: ... a onda je pogledala svoju seku Ančicu i rekla: a ne, ne ... ni slučajno ...
Pero: No, Ančica je znala bolje od Rusalke ...
U Rusalkinom srcu ima puno svakakvih mjestašca, vidljivih i skrovitih.
Đuro: I mi smo tu našli svoje mjestašce ...
Rusalka: Lucky.
Dragi moj crno-bijeli debeljko. Drag i dobroćudan.
Uvijek će u mojem srcu imati svoje mjestašce koje neće zauzeti nitko drugi. I uvijek ću ga vidjeti kako sjedi na vrtnoj ogradici, kad na ogradicu padne zračak sunca.
Veliki pozdrav dragoj Ignis koja je Luckya voljela kao da je njezin.
Znam da i u njezinom srdašcu, zračkom sunca obasjani, i dalje sjede macani koje je voljela. Njih i ja još uvijek vidim, Zeku naročito.
Zeku u Đurinu pogledu, a Luckya u Perinom.
Znam, Ignis, da ti je teško. Izgubila si toliko dragih stvorenja ... u samo jednoj godini.
Ako i pomisliš, kao i Rusalka - ne, ne ... nikad više, ni slučajno - Rusalka će znati bolje, kao što je znala i Ančica. Ako si jednom voljela, ne možeš više živjeti bez ljubavi.
Neki će mačji sirotan, prije ili kasnije, naći put do Tvojeg srca.
Vidim suzice u Tvojim očima, Ignis, dok ovo čitaš.
Da sam bar bliže, da ih obrišem ...
No, nadam se nekom trenutku, u budućnosti. Kad ćemo se nas dvije sresti. I pustiti da teku suzice, suzice radosnice ...
Đuro: Voli sjediti na klupici. Ali nema mira, svaki čas ustane pa hoda po vrtu, dodirne koji cvijet, iščupa koju travku, mrežicom izvadi listiće koji su upali u jezerce, gleda oblake i paukovu mrežu ...
Pero: Pa onda uzme puža na dlan ... a nekad i žabu ...
Đuro: I mi volimo Rusalkinu klupicu. Volimo sjediti na toj zelenoj klupici.
A najljepše je kad Rusalka sjedne na klupicu a mi trčimo po vrtu, pa svaki čas dotrčimo do klupice i hop Rusalki u krilo.
Pero: Nešto mi je čudno ... Rusalka ponekad kaže: Odoh do klupice ...
... al' ne izađe u vrt nego sjedne za onaj stroj što ima tipkice i ploču na kojoj se vide sličice ...
Rusalka sjedne pred tu ploču, pa tipka po tipkicama ...
I ponekad kaže: O, kako je danas klupica puna ... pa se obraduje i kaže: Eto nekoga koga dugo nije bilo na klupici ...
Đuro: Sigurno je ta Rusalkina klupica čarobna, kad istodobno može biti i u vrtu ... i u toj neobičnoj Rusalkinoj kutiji ...
Pero: Rusalka bi mogla i malo manje sjediti pred tom kutijom. Nekad tamo sjedi cijelu noć ...
Đuro: Nek se Rusalka pripazi ... inače ćemo je tužiti Ančici ...
i Onome koji je Rusalki drag ...
Bilo je to ovako: Rusalkina sestrica Ančica našla je na smetlištu 3 mačeta: Peru, Đuru i Ćiru i othranila ih na dudu. No, nije željela da macani odrastaju u stanu na 2. katu, pa ih je riješila udomiti, negdje gdje se mogu igrati, u nekom lijepom vrtu.
Rusalka je rekla da će uzeti Peru, Ćiru lijepo udomiše, a Đuro?
Đuru nitko nije htio ...
Onda je jednoga dana Rusalkina nećakinja Sanja nazvala tetu i rekla joj: Sestrica ti kuje 'paklenski plan', umjesto jednog, dobit ćeš 2za1!
I tako se u Rusalkin vrt doseliše ...
... i Pero i Đuro!
A Pero i Đuro samo su dio mačje družbe nazvane Družba Mokrih Šapica.
