subota, 03.03.2007.
znati istinu ili biti istina?
Jednom je neki čovjek otišao do Petog Zen Patrijarha kako bi postao redovnik. Patrijarh ga je upitao"Želiš li znati istinu ili biti istina?"
Čovjek je odgovorio:"Biti istina." Dali su mu najniži posao čisćenja i tucanja riže za samostan, no bez duhovnog vodstva i inicijacije. Polako, opustio se u svoje prirodno stanje i samo tucao rižu. Patrijarh je bio na samrti i trebao mu je nasljednik. Rekao je stotini svojih redovnika da napišu pjesmu kako bi pokazali što su naučili dok su bili s njim. Tko napiše najbolje stihove, primit će odoru kao šesti Patrijarh. Glavni učenik, Shenxiu, bio je najobrazovaniji redovnik i najmarljiviji meditant. Napisao je:
Tijelo je Bodhi stablo savršene mudrosti. Um kao sjajno zrcalo. U svako vrijeme marljivo ga briši. I ne dopusti da se uhvati prašina.
Patrijarh ju je proglasio dobrom, no daleko od savršene. Hui-neng, čistač riže, bio je nepismen pa je morao zamoliti nekoga da zapiše njegovu pjesmu:
Nikad nije bilo Bodhi stabla, iti sjajnog zrcala,
U suštini, postoji neum, Pa gdje onda skupljati prašinu?
Patrijarh je odmah prepoznao čija je to pjesma i predao odoru Hui-nengu.
Ova priča otkriva dva osnovna stava prema duhu. Jedan je da možete, kroz disciplinu, sjedenje prekriženih nogu, prisustvovanje ritualima i traženje znanja pročistiti tijelo, um i dušu. Ili, kao što otkriva čovjek poput Hui-nenga, cijela zamisao traženja ili pokušaja da se učini nešto za pročišćenje uma nebitna je i zbunjujuća. Naša istinska priroda već je čista i svaki pokušaj da je se pročisti zapravo bi je onečistio. Svaka umjetna disciplina odvodi nas sve dalje od našeg prirodnog stanja (koji se zove) "ne-um". Rješenje leži na putu izmedju dvaju stavova. Taj srednji put je prihvaćanje toga tko ste, savršeni u svojim nesavršenostima. Nema ničeg čemu treba težiti. Vi niste ni vrijedni ni nevrijedni, ni svetac ni grešnik. Vaša prirodna suština je božanska. A vaša stvarna priroda je već Buda.
