...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...118
|
- Dragi moj Lehi Manuele, Rim uvijek ubija ono što se ne uklapa u rimski ideal; u nepomućenu sliku koja bi se mogla svidjeti Jupiteru. Još i danas car Klaudije noću plače za Mesalinom, iako se morao oženiti iz državničkih dužnosti. Majka maloga Nerona, časna Agripina, tražila je od Klaudija da me vrati u Rim. Ova povelja koju vam dajem ovog trena je "vrući krumpir" rimskoga carstva. Car Klaudije vam to ne smije učiniti, time bi u očima svjetine postao onaj koji opravdava Mesalinu. Ne može vam uručiti ni Agripina jer ona ne voli državničke poslove. Ja sam im ostao jedino rješenje. Rukovali su se na rimski način i zagrlili na rastanku. Na izlazu iz palače naće Lehi obadva čuvara na spavanju. On ih probudi i predloži: - Ustajte, pospanci, idemo u gostionicu. Postao sam namjesnik pokrajine Istrije, a to valja proslaviti uz vino i žene. To je još jedino što dičnom Rimljaninu nisu oduzeli zakoni koje je propisao još božanski August. Nakon tih riječi tri muškarca krenu rimskim ulicama u potragu za najboljom gostionicom. Lehi je posjetio i Plantagonu, no taj ga je posjet razočarao. Bila je mršava i mrzovoljna, a sina nije vidio jer je bio na Korzici u jednom garnizonu. Odlučio se poput oca za karijeru vojnika. Vidio je njegovu sliku koju je naslikao neki Grk tako vjerno kao da je mladić živ. Bio je malo nalik Lehiju što je u njemu izazvalo malu nelagodu. Ostao je na ručku koji je protekao u nekom grču. Plantagona je grdila robove; pretvorila se u rimsku matronu kojoj je važnije tko je u kakvoj kući, nego kakav je čovjek. Čak nije dopustila ni dvojici Lehijevih ljudi da sjednu za stol, već su morali čekati pred palačom, gdje su se opet kockali za male sume. Lehi se hladno od nje oprostio i krenuo u luku Ostiju, kako bi konačno otplovio i vidio taj svoj posjed. Povoljni vjetrovi učinili su da putovanje ne traje dugo. Sunce je već zašlo za veliku planinu kada je pristala rimska lađa uz obalu. Stotinjak koraka od obale ponosno je stajala prekrasna palača sazidana od lapida kamena i mramora sa otoka Brača. Na izbočini iznad prozora bile su postavljene dvije morske nimfe, sa grudima žene, a repom ribe. Između tih figura stajao je natpis: VILLA ADRIA, dok je ispod toga manjim slovima pisalo: dičnom junaku, Lehi Marcijanu Juli, zapovjedniku Judejske legije - od carice Mesaline. Slova su bila izrađena od bisernih školjki utisnuta u svježu žbuku. Bilo je to jedino ime carice Mesaline koje nije izbrisano u cijelom rimskom carstvu. |
