...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...94
|
Voda nije bila zatrovana, tako da je rimska vojska bila dobro opskrbljena, sve dok nije došla u samo podnožje Transilvanskih Alpa i stare planine Balkan. Ta dva planinska lanca spajali su se sjekući rijeku Dunav. Mnogi vojnici nikada nisu vidjeli takve klisure. Put je bio ponekad tako strm, da su se jedva probijali hodajući jedan iza drugoga, no otkako su krenuli niti jedan jedini čovjek nije se razbolio, ni povrijedio. Na nekoliko mjesta bile su postavljene ploče na kojima je pisalo kako su te puteve u kamenu uklesali rimski vojnici, kao da su znali da će tim putem jednog dana prolaziti vitez sa Istoka, Lehi Marcijan Jula. Odjedanput su klisure nestale ispred njihovih očiju i ostale za njihovim leđima. Prošlo je podne kada se nađoše na jednoj prostranoj livadi okruženoj brdima. Iza jednog brda ukazala se grupa jahača, skupina od tridesetak ljudi. Svima je bilo zagonetno kako se ti ljudi ne boje krenuti na tisuću rimskih vojnika dobro naoružanih, premda su rimski vojnici imali svega šesnaest konja koji su ujedno nosili i hranu kako bi rasteretili ljude. Lehi Manuel, zapovjednik legije Judejske, uzjaše osedlanog bijelca i krene ususret skupini jahača. Jahao je oko tristo metara, kada fijukne koplje i zabije se ispred njegovog konja. Lehi smiri bijelca koji se propeo, trgne mač i skočivši s konja krene prema čovjeku koji je bacio koplje. No, uskoro Lehi stane kao ukopan, kada ga nevidljivi zid zaustavi i onemogući mu da se približi skupini jahača, koji se rasporediše u polukrug. Pred njih istupi onaj koji je bacio koplje gurajući ispred sebe zarobljenika čije su ruke bile vezane na leđima debelim lancima. - Evo tvojeg zaštitnika, viteže sa Istoka, neka ti on sam kaže tko je! - Ništa meni zarobljenik neće govoriti, čarobnjače, siđi ti s konja, uzmi mač i bori se kao čovjek; ti za svoju tridesetoricu jahača, a ja za ovoga, čije ime ne znam! - Drski čovječe od žene rođen, od kurve rođen koju je faraon odbacio, a tvoj otac je pokupio kao đubre na putu, ti si obično kopile, a ne sin Lemuelov! Kurva te okotila, kurva te podojila, kurva te dala još većoj kurvi, koja se zove Rimsko carstvo. - Slušaj ti, huljo bezbožnička, tko si ti da moju majku nazivaš tako pogrdnim imenima?! Moje uši još nisu čule takvo hulenje. Kojem se ti bogu klanjaš? Koja je tebe utroba rodila da oko sebe stvaraš zid? Bori se kao čovjek kad već izgledaš kao čovjek! Pa da si i sam zapovjednik Sataninih legija, ne bojim se ni tebe ni Satane. Rimljani bi rekli: "Apage, Satana!" Na te riječi visokom jahaču udari ljubičasta krv u lice. Oči su mu bile kao žeravice, kada progovori promuklim glasom: - Slušaj ti, kopile, ne samo da si ti kopile, već kopilad i rađaš! Na Velikim jezerima Tamara odgaja tvoje kopile; u gradu Sirakuzi raste tvoje kopile pod tuđim skrbništvom; u grčkim planinama Palestrin sin je gorski pastir. Ako te ne može uništiti čovjek od žene rođen, satrt će te vođa Sataninih legija, demon Asmodej! Budimo otvoreni, čemu kriti? - Sjaši s konja, hvalisavče, uzmi mač i bori se! |
