...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...89
|
Plantagona je drhtala od straha kada je čula tu zastrašujuću vijest i tako su u velikoj tjeskobi zaplovili Jadranskim morem, da što prije i što dalje odu od Rima gdje su se na rimskom Forumu već zakotrljale glave bliskih rođaka i prijatelja Elije Sejana. Mnoge je ljude taj čovjek povukao u smrt, jer bijaše moćan za života. U gradu Sirakuzu stigli su jednog jutra obasjani suncem. Otac i kći zagrliše se plačući od radosti. Lehi je bio tri dana gost u kući odličnika Marcija Capande Lentula. Za to vrijeme bila je popravljena lađa u luci, pa je Lehi krenuo prema Istoku ispraćen uplakanom Plantagonom. Dvije su žene plakale za njim u svega nekoliko dana i to je bio vrhunac slave Lehi Manuela. U to vrijeme još mu nije bila ni trideseta i život ga još nije ozbiljno satirao, no događaji koji su slijedili, već su visjeli u zraku. Život ratnika može prestati u jednom trenutku, kada se oštrica nečijeg mača dotakne jednog od onih sedma mjesta na kojima se zadaju smrtne rane. Onaj tko od mača živi ponekad od mača i umire, ali to ne mora biti pravilo za sve ljude; neki su mačem stekli krunu, a drugi hladan grob. Nekako tužan u srcu Lehi Manuel je ujahao u rimsku tvrđavu, gdje su ga odmah izvijestili o brojnim smaknućima ljudi koje je podržavao Elije Sejan. U Judejskoj legiji nije se ništa promijenilo, kao da ju je neka nevidljiva sila sačuvala od promjena koje se te godine dogodiše u Rimu; u godini u kojoj je veliki Elije Sejan izgubio svoj život. Ipak je preveliki zalogaj za njega bio - borba za vlast sa moćnim Tiberijem. Onaj kome nije određeno da vlada velikim rimskim carstvom, taj ne može postati ni cezar umjesto cezara. AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA! Zavrtjela se opet spirala vremena i anđeo Gamalijel se vratio da zaštiti Lehi Manuela od nečiste sile, koja se nadvila nad njegov život. Sada je svećenik Lemuel bio s one druge strane nevidljivog svijeta duhova. Ni djed Manuelov, Kaledjac Nefi Jalmari Salomon, više nije bio među živima, već se pridružio precima svojim; umro je nasilnom smrću tako što se pobuniše plemena na granici s Egiptom. Jedna razbojnička banda ubila je Nefi Jalmarija u njegovom vrtu, zatim su mu opljačkali imanje, pobili služinčad i zapalili sve što je moglo gorjeti. Silna srdžba bijaše u srcu Nefi Jalmarija koji svome unuku Lehi Manuelu nije uspio prenijeti astrološko znanje o zvijezdanim stazama i tajnama ovoga i onoga svijeta. Ni majka Strahimira Oreba više nije bila na životu, tako da je sada Tamara bila gospodarica kuće. Ni car Tiberije nije više bio među živima, a Lehi Manuel bio je bliže četrdesetoj nego tridesetoj godini života. Skoro dvadeset godina bio je u službi Rima i već eto služi trećeg cezara koji bijaše iz Julijevske loze; cara sa govornom manom i ženom koja je na zlu glasu.  |
