...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...71
|
- Oh, ne rimski zapovjedniče, toliku svotu ovoga trena nemaju ni svi galilejski pokrajinski namjesnici! Imanje moga oca bi pokrilo tu sumu, ali bih u tom slučaju od roditelja učinio prosjake. Zato ću se boriti za čast Galileje, Samarije, Judeje i cijelog rimskog imperija. Nakon tih riječi izišli su van i uputili se tamo gdje bijaše postrojena cijela legija, koju još iz doba Gaj Julije Cezara zvaše Judejska. Lehi je nemarno koračao prema svom udesu. Nakon desetak minuta hodanja opazi tribine napravljene od cedrovine. Dakle, trebalo je pet punih dana da bi se postavile tribine za sve jeruzalemske odličnike, u čijim je prvim redovima bilo visoko svećenstvo. Prvo su se borili gladijatori, zatim ljudi sa životinjama, a tek treća točka, kao vrhunac svega, bila je borba za jednu rimsku legiju; dakle, borba za srebrnu palicu sa "orlom" raširenih krila. Već je sunce skoro zalazilo kada je Elije Sejan dao znak rimskom robu da oglasi početak borbe Lehi Marcijana Jule i Fissana Lukida. Fissana Lukid napao je prvi Lehija, i to gladijatorskim oružjem: trozupcem i mrežom. Lehi, brz kao gazela, izmicao je ne dajući se uhvatiti u mrežu. Dva-tri puta ošinuo je mačem oklopnika, no svaki put ga ovaj dočekaše sa trozupcem. Svjetina je urlala od zadovoljstva kladeći se čas na jednu, čas na drugu glavu. - Što ne baciš kamenčić - poviče Elije Sejan Lehiju - ili ne prizoveš svog Boga, koji je nemoćan s tobom zajedno i drhti pred Jupiterom? Lehi se sjeti Palestrinih riječi i počne recitirati u sebi psalm Davidov dvadeset i treći, kojeg je naučio još u svojoj osmoj godini života. Obim rukama uhvati mač i zavitla njima kao da je slamčica. Pri spomenu imena Jahvinog udari žestoko i presiječe oklop na prsima gladijatorovim; presiječe mu od ramena do boka utrobu, a krv i nečist izliju se na poljanu pred zaprepaštenim Rimljanima. Tek kada je gladijator pao u samrtnom grču, sjeti se Lehi da nigdje nije vidio sjenu od konca. I dok je jedan borac umirao, drugi sa smiješkom spazi sjenu duž cijelog igrališta, samo što to nije bila sjena od konca, već od konopca koji je spajao rimske simbole na postoju i nemarno visio. Cijela legija stala je udarati mačevima o štitove pozdravljajući novog zapovjednika. Dvanaest pretorijanaca istupi i otprati Lehi Manuela u samo srce legije da izvrši smotru. Elije Sejan ostao je sjediti, smrknut kao mrkla noć, razmišljajući o situaciji u kojoj se našao. Treba sada događaje iskoristiti za svoje ciljeve; Lehi Manuel mora poslužiti barem za dobro proročanstvo, jer tome je sam Jupiter dosudio da vidi svjetlosti grada Rima. I vidio je Lehi Manuel nakon mjesec dana brežuljak Palatin sa sjajnim palačama; vidio je Forum i dobio neraskidivi pečat iz Tiberijevih ruku; gledao je lice samoga boga - koji bijaše čovjek. |
