NEDOVRŠENA PRIČA
|
Većina glavnih i odgovornih urednika govori mi uvijek jedno te isto: Priče su ti dobre, ali djeluju nekako nedovršeno, to treba dotjerati». I dobri prijatelji mi govore isto što i urednici: «Znaš, stari, nije loše, no moglo bi biti i bolje» «Pa dobro, da vidim vaše priče», kažem im nonšalantno, a oni mi ispale kao iz topa: »Pa mi ne pišemo priče». «Dobro, sunce vas žarko ne grijalo! Kako onda znate kako treba pisati priče?» «Valjda smo čitali nešto», kažu mi, «recimo, Čehova ili grofa Tolstoja, pa ni onaj Izraelac Kishon nije loš». «Da, nije loš, samo se zove kao u Bibliji jedan potok tamo gdje je gavran svetom Iliji donosio dnevni obrok mesa». «Ooo, pa gospodin čita i Bibliju!» «Dabome da čitam; čitam i Kuran i telefonski imenik; čitam i račun za struju, uputstvu za upotrebu pegle; sasvim dobro čitam i jelovnike i poslovnike, samo tu ne vidim nikakve veze između moga načina pisanja i toga što čitam». «Mi vidimo», dreknu oni u jedan glas. «Dobro, neka vam bude, nitko nije prorok u svom zavičaju, tako ni ja priče ne pišem za urednike, ni za prijatelje, već isključivo za svoje zadovoljstvo i onu gomilu čovječanstva koje se, hvala Bogu, namnožilo i kad mi te milijarde ljudi prigovore, onda ću ja usavršavati svoje priče do iznemoglosti». Ovih dana moj prijatelj koji tvrdi da «mercedes» uvijek ostaje «mercedes», a sivo je vječito elegantno, kaže mi: «Znaš, ne pišeš loše ali...» Ali nedovršeno», ispalim. «A kako znaš?» «Nije to teško znati», odgovaram praveći se pomalo zagonetan. «Osim toga, kladim se da ti svako jutro vežeš kravatu iznova, a mogao bi biti i jučerašnji čvor». «Uh, ta ti je dobra!» «Jesam li pogodio?» «Jesi, a kako to sve možeš znati?» Nisam mu odgovorio kako je sivo uvijek elegantno, a marka «mercedes» uvijek ostaje marka «mercedes». |
