Svijet ide dalje zbirka je sastavljena od 21 priče. Protagonisti razmješteni po cijelom svijetu, od središta Berlina, Kijeva, španjolskoga radnika u kamenolomu, mađarskoga prevoditelja u Šangaju, turista u Varanasiju, neimenovanoga povjesničara znanosti u priči Taj Gagarin, neprestano maštaju o bijegu, žele otići na jug, žele posjetiti slapove, žele napustiti Zemlju, ali ne miču se s mjesta.
Iako su patološki opsjednuti odlaskom iz svoje svakidašnjice, svoje okoline, svoje prošlosti, svoje budućnosti, kad treba donijeti jasnu, jednostavnu odluku o prvom koraku, ti se junaci gube u beskrajnim teorijama o mogućim posljedicama svojega djelovanja, mentalno prelaze kontinente, ali, kao u priči Niz šumsku cestu, oni su kao preživjeli pas koji “se nije micao, sjedio je na punoj crti, sjedio je nasred jedne šumske ceste, zapravo je svejedno je li to bilo petnaest kilometara sjeverno od Los Angelesa ili osamnaest od Kyota ili dvadeset od Budimpešte, sjedio je ondje, tužno gledao i čuvao svog druga i čekao je da dođe netko tko će mu uspjeti objasniti što se dogodilo, ili je jednostavno samo ondje sjedio i čekao da se onaj drugi napokon pomakne pa da obojica nestanu s tog neshvatljivog mjesta”.

Krasznahorkaijevo pisanje i razmišljanje organizirano je oko epohalnog otuđenja moderne. Od sjaja transcendentalnoga reda koje je nekoć prosvijetlilo čovjeka, ostala je samo hrpa šarenoga pepela.