Nanizavši u kratko vrijeme nekoliko kritika odlučih sebe nagraditi predahom u obliku PONOVNOG ČITANJA JEDNE OD NAJDRAŽIH MI KNJIGA UOPĆE a koja je ujedno i jedna od najduhovitijih knjiga (pogađate, sad slijedi još jedno: "uopće"), prekrasnu mješavinu erudicije, humora, inteligencije, ironije, cinizma i emocija, + , a što mi je posebno milo, RAZORNO-DUHOVITE KRITIKE OVODOBNE BLAZIRANE SNOBOVSKE BURŽOAZIJE (u ovom slučaju pariške ali autorica ubada univerzalno, pa u njenim metama slobodno možete zamisliti i pokoju konkretnu zagrebačku napirlitanu i same sebe punu ofucanu praznoglavu frajlu i podjednako antipatičnoga, arogantnoga i gizdavog joj supružnika) iz pera u nas, nažalost, premalo poznate MURIEL BARBERY.