Rukopis 'Na tragu Kornjače' Branislava Oblučara ujedinjuje književnoteorijski i interpretacijski pristup. Autorovo izlaganje teme varira između načelnih, fino odmjerenih, promišljanja fenomena poput žanra, pjesme u prozi, eseja i imaginacije s jedne te prikladnih i lucidnih čitanja pomno odabranih tekstova-primjera iz tematizirana opusa s druge strane. Umješno se krećući između pojedinosti i globalnog obilježja, pojedinačne figure i imaginacijskoga arhetipa, teksta i žanra, združujući postupke i uvide motivske, stilističke i žanrovske analize, autor je izgradio kompleksni hermeneutički aparat pomoću kojega je prikladno uočavao i tumačio žanrovsku ambivalentnost, poetičke pomake, retoričke, stilske i spoznajne mijene u opusu Danijela Dragojevića. Njegove su postavke dobro argumentirane, temeljene na tekstualnoj analizi, primjerene i nerijetko otkrivačke.
Krešimir Bagić, iz recenzije

Znanstveni doprinos djela dvojaka je karaktera, jer djelo pruža najtemeljitiji znanstveni i kritički opis Dragojevićeve poetike u domaćoj stručnoj literaturi do danas – kako njegovih pjesničkih zbirki tako i esejističkih rasprava – s nizom zanimljivih uvida i na općenitoj razini i kad su posrijedi čitanja pojedinačnih pjesama i zbirki, ali nije manje važno ni to što je Oblučar rasvijetlio mnoge aspekte pjesme u prozi kao iznimno fluidnoga žanra koji uporno izmiče egzaktnim teorijskim objašnjenjima i klasifikacijama. Služeći se gotovo cjelokupnom relevantnom teorijskom i književnopovijesnom literaturom o tom fenomenu naznačio je pravac i parametre u kojima bi se ozbiljno čitanje tekstova koji su locirani u tu tradiciju ili na nju naslonjeni trebalo kretati.
Slaven Jurić, iz recenzije