Zbirku priča "Kako sam postao zao" Ilije Aščića čini dvadesetak priča koje ovog autora predstavljaju kao pisca jasno definiranog, živog pripovjednog stila. Priče iz ove zbirke mogle bi pobuditi interes čitatelja jer tematiziraju neka od ključnih egistencijalnih pitanja današnjice, koja suvremena hrvatska književnost, zabavljena ideološkim diskursom, ili zaobilazi u širokom luku ili im pažnju posvećuje tek rubno.

Priče primarno govore o otuđenju – između članova obitelji, kolega na radnim mjestima te između muškaraca i žena, u dakle ključnim aspektima života bilo kojeg pojedinca. Otuđenje se tematizira kroz nekoliko temeljnih motiva i situacija – fizičko nasilje među maloljetnicima bez jasno definiranog motiva, svakodnevne sukobe i zlostavljanja na radnim mjestu, surove odnose nadređenih i podređenih lišene bilo kakve empatije i razumijevanja, seksualno nasilje, dramu svakodnevnog života u izbjegličkim centrima… Socijalni moment u pričama je bitno izražen, pa iako priče nisu lišene stava, one ne daju nikakav egzaktan odgovor na pitanja koja se kroz naraciju neminovno postavljaju pred čitatelja.

Ilija Aščić (1980) diplomirao je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i završio školu fotografije u Centru za kulturu i obrazovanje Zagreb. Dosad je objavljivao kratke priče u različitim hrvatskim i regionalnim časopisima i online portalima, a fotografije je izlagao na više fotografskih izložbi u Hrvatskoj. Kratke priče su mu nagrađene na natječaju "Iskopane priče" Gradske knjižnice Poreč i Udruge Červar Porat te na natječaju Gradske knjižnice Samobor 2016. Zbirka priča "Kako sam postao zao" u izdanju Artikulacija njegova je prva knjiga. Živi u Zagrebu.