Rad u udruzi za pomoć ženama i borba za ženska prava činili su joj se kao idealna prilika ne samo da ostvari svoje ambicije već i da radi koristan posao za zajednicu, za sebe. Grupa aktivistkinja koja od vremena uzbuna, topova u centru glavnoga grada, pa do suvremenog doba pomaže ženama u nevolji s razgranatom mrežom suradnica trebala je biti pravo mjesto za Doru da ostvari svoje ambicije, da joj mladenački snovi postanu stvarnost. No stvarnost nije onakva kakva se čini izvana, nego je sasvim drugačija – satkana od intriga te borbi za položaj i novac. Postupno otkrivajući prava lica kolegica, od voditeljica do činovnica koje rade u udruzi, Dora otkriva i samu sebe, svoje licemjerje, strahove i tajne za koje nije ni znala da ih ima.
Tamne strane udruga, međunarodne aktivnosti, spletke i intrige, stvaranje atmosfere nepovjerenja i odbacivanje najboljih, mobbing i loši međuljudski odnosi tek su neke od niti koje tvore Pravila igre. Đurđa Knežević portretira i lijepe i naivne, i dobre i zle, i beskrupulozne i ljutite, sve ljudske karaktere koji se kreću na igraćoj ploči u igri u kojoj gube svi koji na nju pristaju.

Đurđa Knežević rođena je u Jastrebarskom 1952. U Za­grebu je završila gimnaziju te studij povijesti i arheologije. Nekoliko godina predavala je povijest na srednjoj školi. Od 1987. do 1990. radila je u Muzeju revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu, isprva kao kustosica, potom kao direktorica. Godine 1992. osnovala je Žensku infoteku, u okviru koje je uređivala feministički časopis Kruh i ruže te uredila i objavila četrdesetak knjiga prijevoda i domaćih autorica. Od 1996. do 2007. direktorica je godišnjega međunarodnog seminara “Žene i politika” u Dubrovniku. Bavi se žurnalizmom i sustavno objavljuje tekstove za novine, eseje, komentare, feminističke i političke tekstove, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Piše kolumnu za news portal Zamir­zine i časopis Identitet.
Objavila je romane: O mojoj mami, Rusima, vatrogascima i ostalima, 2003., Gutanje vjetra, 2005., Meki trbuh jednoroga, 2010., Sladoled od vanilije, 2012., Disanje nemani, 2015., knjigu eseja Feminizam i kako ga steći, 2012., te slikovnicu Mara i tata, 2006. Od 2008. djeluje kao slobodna publicist­kinja. Ta sloboda omogućila joj je da se iz Zagreba pre­seli u Nerežišća na Braču.