U romanu 'Smiješak Padra Pija' Dražen Katunarić pomalo se odmiče od egzistencijalističke, pesimističke proze garnirane esejizmom koju je dosad pisao, stvorivši zabavno, ali ponovo vrlo sadržajno i slojevito djelo na spoju tradicije i moderniteta. Roman je to izrazite događajnosti, pun obrata, iznenađenja i različitih generacijskih, svjetonazornih i drugih sukoba, čiju kompleksnu strukturu autor gradi prepletanjem dviju radnji povezanih motivom učenja jezika, kao platforme ljubavna približavanja i moguće pustolovine.
Roman tematizira odnos muškarca i žene te polazi od ideje odvojenih ljudskih sudbina koje se, iako ne znaju jedna za drugu, ipak međusobno prožimaju i prepliću po logici prepoznatog znaka i ritma. To je ritam valcera u šest koraka gdje se parovi drže isprepleteno i plešu oko zamišljenog centra sve dok ne označe puni krug na način da prva tri koraka pripadaju jednoj, a druga tri drugoj romanesknoj sudbini koja se na koncu pokazuje jedinstvenom i istom.
Dražen Katunarić uzima jezik, tj. motiv učenja jezika kao nit vodilju koja povezuje dvije priče s puno okreta, krivih koraka, dizanja i spuštanja, rotiranja i njihanja, a ispripovijedan je kombinacijom iskaza u trećemu i prvome licu. Naslanjajući se na baštinu pikarskog romana, autor roman sastavlja nizanjem doživljaja jednog probisvijeta sklonog alkoholu, sablažnjivog učitelja i učenika jezika žudnje, uz to i nepopravljive kukavice, koji u različitim situacijama vješto izvlači korist za sebe i parazitiranjem osigurava egzistenciju. No, jedan san i halucinantna pojava Padra Pija zaokreću radnju u posve drugom smjeru, uvodeći čitatelja u drugi sloj romana gdje žudnja za nepoznatim i čudesnim čini sponu između dvije paralelne priče. Roman tako postaje sam čin povezivanja neobjašnjivih stvari, a iza ljubavnih peripetija zrcali se skriveni i tajanstveni svijet u koji težimo prodrijeti.
'Smiješak Padra Pija' novi je kreativni iskorak Dražena Katunarića, višeslojan, kompleksno strukturiran, ali i vrlo zabavan roman začinjen erotikom, humorom, filozofičnošću i mnoštvom umjetničkih asocijacija i referencija.
Dražen Katunarić ponovo se iskazuje piscem koji bogato znanje pakira u sadržajne proze pune signala upućenih osviještenome čitatelju spremnom na iščitavanje brojnih značenja u slojevitoj, ali tečno pisanoj i čitljivoj, intelektualno poticajnoj, uzbudljivoj prozi.

Dražen Katunarić (1954., Zagreb). Pjesnik, prozaik, esejist. Glavni urednik časopisa Europski glasnik.
Dosad je objavio više od dvadeset knjiga: Mramorni Bakho (poezija, 1983.), Pučina (poezija, 1988.), Kuća dekadencije (eseji, 1992.), Nebo/Zemlja (poezija, 1993.), Crkva, ulica, zoološki vrt (proza, 1994.), Priča o špilji (esejistička proza, 1998.), Lijepak za slavuja (poezija, 1998.), Načitano srce (poezija, 1999.), Kobne slike (roman, 2002.), Tigrova mast i druge priče (proza, 2005.), Lira/Delirij (poezija, 2006.) Prosjakinja, (roman, 2009.), Infernet, kratke priče, 2010.), Kronos, (poezija, 2011.), Jednoga dana bila je noć (izabrana poezija, 2015.) Preveden na strane jezike, Ecclesia invisibilis (Bukurešt, 2001.); Isolomania (Ajaccio, 2004.); Cherries (N.Y. 2004.); Kthimi i Barbrogjenive (Tetovo, 2007.); Ciel/Terre (Amiens, 2009.); Le baume du tigre (Bruxelles, 2009.); Die Bettlerin (Graz, 2009.), La mendiante (Bruxelles, 2012.), Cer/Păm1Őnt (Iaşi , 2016.) Poem efemer (Iaşi 2016).
Dobitnik je „Brankove nagrade”(1984.), Nagrade „Tin Ujević” (1994.), Nagrade Matice hrvatske (1999.), Nagrade „Europski krug” (1999.), Nagrade „Menada” (2003., Makedonija), Nagrade „Steiermärkische Sparkasse“, (2009. Austrija) i „Balcanica” (2015., Rumunjska).
Francusko Ministarstvo kulture dodijelilo mu je red Viteza umjetnosti i književnosti.