Slavko Jendričko
KUĆICA IZNAD OČEVE KUĆE

Premda mi kosa miriše na šumu
Ostarjeli ožiljci
Moja su jedina kamuflaža

Pomoću nje pokušavam
Zametnuti tragove džeparošima
Pravednicima ubojicama emocija

Na brdašcu Zibel iznad očeve kuće
Izgradit ću sebi kućicu
Nimalo se neće razlikovati od puževe

Slijećući na pistu mog izrovanog lica

Ni jedan ptičji let neće zakasniti
Na juhu u sirotištu

Niti jedna riječ neće šutjeti
Premda ih pokušavam potkupiti
Radeći od sebe posljednje čudo

Performer tvojim osmijehom na samrti

Liječim kanibalsku bolest maskama
Koje su već odavno unakazile sva lica.